Dragi rođaci Mustapići!
Okupili smo se danas u Hutovu, gdje nam korijeni sežu duboko u prošlost i odakle se raseljavasmo na sve četiri strane svijeta, među mnoge narode i jezike.
Pripala mi je iznimna čast i dužnost biti domaćin ovoga prvog rodovskog skupa na Mustapića vinogradini, „na našoj plemenitoj baštini“.
Kratko je vrijeme bilo od ideje o susretu, organiziranja Udruge „Mustapići“, do ovoga veličanstvenog skupa, ali je naša mladež, naša uzdanica uspjela sve ovo pripremiti. Bog je čuvao zdravu u budućnosti!
Pozdravljam vas, drage rođake, rodice, supruge i zetove koji dođoste da se licem u lice upoznamo, da se srdačno družimo i da više doznamo gdje su prvi spomeni i pradavni korijeni roda Mustapića.
Cijeneći mukotrpne žrtve naših predaka, posebno se sjećamo one naše starije braće iz Drugoga svjetskog rata i poraća kao i onih u posljednjem ratu koji su položili život na oltar Domovine. Zaslužni su i oni da mi danas ovdje na ovoj plemenitoj baštini Mustapića možemo u slobodi i zahvalnosti održati ovaj naš sabor.
A da znamo gdje su nam korijeni, zahvaliti možemo u prvom redu našim časnim precima i našim dumama, svećenicima naše Trebinjsko-mrkanske biskupije, najstarije biskupije uspostavljene od dolaska Hrvata kao i svećenicima drugih biskupija.
Čast mi je pozdraviti preuzvišenog biskupa dr. Ratka Perića i nazočne svećenike.
Pozdrave šaljem i svećeniku našega roda don Stipi Mustapiću na otok Pag, koji iz opravdanih razloga nije danas s nama te drugim rođacima koji su željeli biti ovdje s nama, a nisu mogli doći.
Pozdravljam i ovdje prisutne izabrane predstavnike mjesne vlasti na čelu s dr. Živkom Matuškom, načelnikom Općine Neum i načelnike susjednih općina (nabrojati??) i druge narodne predstavnike.
Pozdravljam i gradonačelnike i načelnike gradova iz drage nam domovine Hrvatske(nabrojati??).
Srdačna dobrodošlica i pripadnicima ostalih hutovskih rodova te svima ostalim prijateljima i gostima koji su danas s nama kako bi uveličali naš povijesni skup.
Pozdravljam i predstavnike svih javnih medija koji će vijest o skupu Mustapića pronijeti diljem svijeta.
A sada samo nekoliko riječi o podrijetlu Mustapića.
Po predaji naših starih i po upisima pročitanim u crkvenim maticama župe Gradac i drugih župa te povijesnim vrelima doznajemo da smo grana staroga hrvatskog plemena Đurđević ili Jurjević koje se na ovim prostorima spominje još u 15. stoljeću.
Potvrdu tradiciji da smo se nekada prezivali Đurđević nalazimo u spisima biskupskog arhiva u Dubrovniku u kojima je 1793. upisan Ilija, sin Filipa Đurđevića iz Hutova. Filip je pak u maticama župe Gradac upisan kao Filip Mustapić iz Hutova.
Prezime Mustapić u povijesnim vrelima prvi put nalazimo 1579. u trogirskom zaleđu u koje Mustapići dolaze kao izbjeglice iz Hercegovine. U istom popisu, uz Mustapiće, nalazimo i neka druga hercegovačka plemena.
Prvi pisani spomen Mustapića u Hercegovini potječe iz 1694., kada Mlečani dijele zemlju svojim pristašama, pa tako i Petru Mustapiću i njegovoj braći i rođacima u Osičenoj Međi (današnjoj Osječenici) i na Toplici u Hrasnu.
U gradačkim župnim knjigama Mustapići se prvi put spominju 1722. godine, kada je u maticu krštenih upisan Andrija, sin Stojana Mustapića iz Hutova.
Zanimljivo je i potrebno spomenuti da su pojedini župnici u gradačkim župnim knjigama u 18. st. često upisivali i oblik Mustafić, pa tako danas imamo naše Mustafiće iz Samobora ovdje s nama. Taj oblik prezimena zabilježen je 1539. na otoku Visu. Težak život u Hercegovini pod otomanskom vlašću i druge okolnosti nagnali su Mustapiće, i druge rodove, da potraže bolji i sigurniji život diljem Hrvatske i svijeta.
U Stanju duša don Grge Matuška, iz 1792. godine, navedene su dvije obitelji: Matina s dvanaestero čeljadi u Doljanima i Vïdina s petero članova u Čeljevu, župljani župe Hrasno. (300 godina župe Dubrave, str. ???).
Osim u Hutovu, rođaci nam danas žive i u Čeljevu, Doljanima, Komanju Brdu, Stocu, Popratima, Trijebnju, Čapljini, Mostaru, a mnogo je Mustapića iseljenika širom domovine i svijeta.
Danas najviše Mustapića živi u Republici Hrvatskoj, a posebno u okolici Imotskoga: u Grabovcu, Lovreću, Cisti Provo, Lokvičićima, Medovu Docu, Mustapića Drazi, Opancima te gradu Imotskom. Mustapići su napučili i Neretvansku krajinu: od Stolova, preko Komarne i Vala, Blaca, Opuzena i Metkovića. Mustapići žive i u Splitu, Dugopolju, Selcima na Braču, Dubrovniku te Zagrebu.
Još da spomenem i najčešća muška imena našega roda upisana u spomenute gradačke matice: Đure, Mato, Filip, Andrija, Ivan, Luka, Nikola, Miho, Ilija itd. A ženska?
Javili su nam se rođaci iz Argentine, Sjeverne Amerike, Australije i iz brojnih europskih država.
Sad kad sam se kratko osvrnuo na naše rodovsko podrijetlo, spomenut ću nekoliko istaknutijih pojedinca iz rodova Mustapića i Đurđevića.
Dominikanac Augustin Đurđević rodio se u Dubrovniku 1818., a umro 1874. Zapisan je i pod krsnim imenom Antun Mustapić. Podrijetlom je iz Hutova odakle mu se otac preselio u Dubrovnik. Kao svećenik je obnašao razne dužnosti, poučavao razne predmete, bio je biograf i vjerski pisac. Napisao je nekoliko vrijednih djela. Upisan je u knjigu Znameniti Hrvati 925. – 1925.
Martin Đurđević iz Doljana (1845. – 1913.). Otac mu se prezivao Mustapić. Nakon osnovne škole završio je Isusovačku gimnaziju u Dubrovniku. Nije postao svećenik, radio je kao državni službenik u više gradova. Pisac je čuvene knjige Memoari s Balkana 1858-1878, Sarajevo, 1910.; pretisak, Stolac, 2000. Važno je spomenuti da je Martin organizirao gradsku upravu Mostara na odlasku turske vlasti.
Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić iz Lovreća, živio u Zagrebu. Nažalost, nije dočekao skup rođaka. Umro je Zvonko prije godinu i pol dana. Bio je dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Mijo Mustapić u dva je mandata bio dekan Strojarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Ana Marija Mustapić iz Buenos Airesa. Ana je podrijetlom iz Lovreća, Hrvatska. Predaje na više svjetskih sveučilišta i autorica je više znanstvenih djela. Surađuje u hrvatskom časopisu „Studia Croatica“ koji izlazi u Beuenos Airesu.
I toliko je drugih uglednih članova našega roda, ali njihova imena ostavimo za objavu u knjizi Mustapići.
Zato odavde, s našega prvog skupa, molimo i zadužujemo mlade znanstvenike da do sljedećega susreta napišu knjigu o našem rodu, a mi ćemo pomoći što je do nas. Već je skupljeno dosta vrijedne građe, uspostavljeni su kontakti koji će se i dalje proširivati poslije današnjega skupa, još samo naći široka pleća za ovakav naporan a zahvalan trud za dobro i našega roda i naše hrvatske povijesti.
I na kraju, dragi rođaci i prijatelji: Zahvaljujemo Bogu na ovome danu, jedinstvenu u ovih 400 posljednjih godina, koji nam je omogućio da se skupimo iz svih zemalja svijeta! Hvala ocu biskupu na blagoslovu, župniku don Peri i svima vama na sudjelovanju, čime ste odali počast pokojnima, a poštovanje živima, uveličavajući ovaj doista povijesni trenutak roda Mustapića!
Srdačna hvala i od Boga plaća svim pokroviteljima i donatorima te svima ostalima koji su nam na bilo koji način pomogli da se ovaj skup ovako svečano upriliči.
Nadam se da ćemo iz Hutova otići s ljepšima uspomenama nego što su naša predhodnici stoljećima odlazili po bijelome svijetu.
Osjećajte se kao na vlastitoj djedovini i radujemo se novim susretima!
HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U SRIJEM: SUSRET VJERE, POVIJESTI I ZAJEDNIŠTVA / 3 fotogalerije
Članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva sudjelovali su u hodočašću u Srijem, tijekom kojega su posjetili Zemun i upoznali bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu ovoga kraja. Hodočasnike je tijekom cijeloga pohoda pratio mons.…
🔵 SESIJA 5: Otključana vrata percepcije: Umjetna inteligencija kao ravnopravni stvaralački partner / Unlocked Doors of Perception: Artificial Intelligence as an Equal Creative Partner
🔬 HR: Znanstveno-filozofski traktat sesije U evolucijskom razvoju ljudske civilizacije, pojam kreativnosti predugo je bio zatvoren u krute biološke ladice, promatran kao isključivi monopol organskog uma. Peta sesija našeg međunarodnog simpozija nadrasta te…
AKADEMIK DAVOR MILIČIĆ, NOVI PREDSJEDNIK HAZU-a
Poštovani akademiče Miličiću, u ime uredništva Akademija Art upućujemo Vam iskrene čestitke povodom izbora za predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vaš izbor predstavlja priznanje Vašem znanstvenom i stručnom radu, kao i dugogodišnjem…
Geometrija sjećanja: Kako tišina srijemskih ravnica čuva neizbrisivi kod opstanka
U danima kada se misli cijele nacije tiho okreću prema istoku domovine, prelistavanje prostranstava Dunava i drevnih župa nadrasta puku geografiju. Kako povratak korijenima i susret s ljudima koji čuvaju baštinu u tišini…
🏛️ ART POSTCARD (13) – KOD OPSTANKA: Svjetlo koje tiho zrije na istoku
✨ „Zemlja ne progovara kroz buku i uštogljene dekrete, nego kroz tišinu onih koji čuvaju njezino korijenje. Tko ima duboke obzore u srcu, taj mirno promatra oluje i ne pristaje na sivilo prolaznog…
CELESTE – Otvorena izložba Sergija Mihića u Galeriji “Martin Borković”
Izložbu mozaika „Celeste“ Sergija Mihića otvorio je Ivan Štedul, dekan Veleučilišta u Karlovcu, u srijedu, 11. studenoga 2026., u Galeriji „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu. O izložbi su…
Geometrija opuštanja: Kako rituali petkom uspostavljaju savršen životni sklad
Kada se radni tjedan primakne svome smiraju, a bjesomučni matrix obveza počne gubiti svoj neumoljivi stisak, čovjek intuitivno traga za oazom analognog reseta. Zašto su lagano spuštanje ekrana prema dolje, miris jesenjeg zraka…
Prilog o knjizi MOGLA SAM TO BITI JA
Marina Vujčić MOGLA SAM TO BITI JA Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura u Biblioteci Bookman, knjiga 39., objavila roman Marine Vujčić MOGLA SAM TO BITI JA, u lijepoj broširanoj opremi, na 220 stranica.…
Motiv raslinja u opusu Tea Trostmanna
Ciklus fotografija Tea Trostmanna s motivima raslinja izuzetan je doprinos suvremenoj hrvatskoj fotografiji Miroslav Pelikan U iznimno bogatom opusu dubrovačkog umjetnika, slikara i fotografa Tea Trostmanna izdvajaju se ciklusi umjetničke fotografije s raznolikim…
ART POSTCARD (12) – TIHA POBJEDA: Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove
✨ „Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – jer vanjski sjaj hrastovih stolova prolazi, a istinska snaga zrije u tišini čiste zemlje.” Dvanaesta po redu misaona art razglednica portala Akademija Art…
🧠 UNUTARNJI KOD (14): Onaj tko pobijedi sebe, sve su pobjede njegove – Anatomija ega, sebičnosti i tihe poniznosti
U dubini starih požeških podruma, gdje raskošni hrastovi stolovi na ulazu polako ustupaju mjesto čistoj zemlji i vinima što u tišini odležavaju u mraku brda, davno je izgovorena rečenica koja sažima čitavo životno…
Globalni obzori i autohtoni ponos: Kako sačuvati vlastiti kod u eri planetarnog ubrzanja
Dok se veliki svjetski i europski sustavi suočavaju s krizom identiteta i administrativnom tromošću, neovisne platforme postaju jedini stvarni čuvari baštine. Zašto je lokalna autentičnost naš najbolji globalni štit i kako vlastita pamet…












