Dragi rođaci Mustapići!
Okupili smo se danas u Hutovu, gdje nam korijeni sežu duboko u prošlost i odakle se raseljavasmo na sve četiri strane svijeta, među mnoge narode i jezike.
Pripala mi je iznimna čast i dužnost biti domaćin ovoga prvog rodovskog skupa na Mustapića vinogradini, „na našoj plemenitoj baštini“.
Kratko je vrijeme bilo od ideje o susretu, organiziranja Udruge „Mustapići“, do ovoga veličanstvenog skupa, ali je naša mladež, naša uzdanica uspjela sve ovo pripremiti. Bog je čuvao zdravu u budućnosti!
Pozdravljam vas, drage rođake, rodice, supruge i zetove koji dođoste da se licem u lice upoznamo, da se srdačno družimo i da više doznamo gdje su prvi spomeni i pradavni korijeni roda Mustapića.
Cijeneći mukotrpne žrtve naših predaka, posebno se sjećamo one naše starije braće iz Drugoga svjetskog rata i poraća kao i onih u posljednjem ratu koji su položili život na oltar Domovine. Zaslužni su i oni da mi danas ovdje na ovoj plemenitoj baštini Mustapića možemo u slobodi i zahvalnosti održati ovaj naš sabor.
A da znamo gdje su nam korijeni, zahvaliti možemo u prvom redu našim časnim precima i našim dumama, svećenicima naše Trebinjsko-mrkanske biskupije, najstarije biskupije uspostavljene od dolaska Hrvata kao i svećenicima drugih biskupija.
Čast mi je pozdraviti preuzvišenog biskupa dr. Ratka Perića i nazočne svećenike.
Pozdrave šaljem i svećeniku našega roda don Stipi Mustapiću na otok Pag, koji iz opravdanih razloga nije danas s nama te drugim rođacima koji su željeli biti ovdje s nama, a nisu mogli doći.
Pozdravljam i ovdje prisutne izabrane predstavnike mjesne vlasti na čelu s dr. Živkom Matuškom, načelnikom Općine Neum i načelnike susjednih općina (nabrojati??) i druge narodne predstavnike.
Pozdravljam i gradonačelnike i načelnike gradova iz drage nam domovine Hrvatske(nabrojati??).
Srdačna dobrodošlica i pripadnicima ostalih hutovskih rodova te svima ostalim prijateljima i gostima koji su danas s nama kako bi uveličali naš povijesni skup.
Pozdravljam i predstavnike svih javnih medija koji će vijest o skupu Mustapića pronijeti diljem svijeta.
A sada samo nekoliko riječi o podrijetlu Mustapića.
Po predaji naših starih i po upisima pročitanim u crkvenim maticama župe Gradac i drugih župa te povijesnim vrelima doznajemo da smo grana staroga hrvatskog plemena Đurđević ili Jurjević koje se na ovim prostorima spominje još u 15. stoljeću.
Potvrdu tradiciji da smo se nekada prezivali Đurđević nalazimo u spisima biskupskog arhiva u Dubrovniku u kojima je 1793. upisan Ilija, sin Filipa Đurđevića iz Hutova. Filip je pak u maticama župe Gradac upisan kao Filip Mustapić iz Hutova.
Prezime Mustapić u povijesnim vrelima prvi put nalazimo 1579. u trogirskom zaleđu u koje Mustapići dolaze kao izbjeglice iz Hercegovine. U istom popisu, uz Mustapiće, nalazimo i neka druga hercegovačka plemena.
Prvi pisani spomen Mustapića u Hercegovini potječe iz 1694., kada Mlečani dijele zemlju svojim pristašama, pa tako i Petru Mustapiću i njegovoj braći i rođacima u Osičenoj Međi (današnjoj Osječenici) i na Toplici u Hrasnu.
U gradačkim župnim knjigama Mustapići se prvi put spominju 1722. godine, kada je u maticu krštenih upisan Andrija, sin Stojana Mustapića iz Hutova.
Zanimljivo je i potrebno spomenuti da su pojedini župnici u gradačkim župnim knjigama u 18. st. često upisivali i oblik Mustafić, pa tako danas imamo naše Mustafiće iz Samobora ovdje s nama. Taj oblik prezimena zabilježen je 1539. na otoku Visu. Težak život u Hercegovini pod otomanskom vlašću i druge okolnosti nagnali su Mustapiće, i druge rodove, da potraže bolji i sigurniji život diljem Hrvatske i svijeta.
U Stanju duša don Grge Matuška, iz 1792. godine, navedene su dvije obitelji: Matina s dvanaestero čeljadi u Doljanima i Vïdina s petero članova u Čeljevu, župljani župe Hrasno. (300 godina župe Dubrave, str. ???).
Osim u Hutovu, rođaci nam danas žive i u Čeljevu, Doljanima, Komanju Brdu, Stocu, Popratima, Trijebnju, Čapljini, Mostaru, a mnogo je Mustapića iseljenika širom domovine i svijeta.
Danas najviše Mustapića živi u Republici Hrvatskoj, a posebno u okolici Imotskoga: u Grabovcu, Lovreću, Cisti Provo, Lokvičićima, Medovu Docu, Mustapića Drazi, Opancima te gradu Imotskom. Mustapići su napučili i Neretvansku krajinu: od Stolova, preko Komarne i Vala, Blaca, Opuzena i Metkovića. Mustapići žive i u Splitu, Dugopolju, Selcima na Braču, Dubrovniku te Zagrebu.
Još da spomenem i najčešća muška imena našega roda upisana u spomenute gradačke matice: Đure, Mato, Filip, Andrija, Ivan, Luka, Nikola, Miho, Ilija itd. A ženska?
Javili su nam se rođaci iz Argentine, Sjeverne Amerike, Australije i iz brojnih europskih država.
Sad kad sam se kratko osvrnuo na naše rodovsko podrijetlo, spomenut ću nekoliko istaknutijih pojedinca iz rodova Mustapića i Đurđevića.
Dominikanac Augustin Đurđević rodio se u Dubrovniku 1818., a umro 1874. Zapisan je i pod krsnim imenom Antun Mustapić. Podrijetlom je iz Hutova odakle mu se otac preselio u Dubrovnik. Kao svećenik je obnašao razne dužnosti, poučavao razne predmete, bio je biograf i vjerski pisac. Napisao je nekoliko vrijednih djela. Upisan je u knjigu Znameniti Hrvati 925. – 1925.
Martin Đurđević iz Doljana (1845. – 1913.). Otac mu se prezivao Mustapić. Nakon osnovne škole završio je Isusovačku gimnaziju u Dubrovniku. Nije postao svećenik, radio je kao državni službenik u više gradova. Pisac je čuvene knjige Memoari s Balkana 1858-1878, Sarajevo, 1910.; pretisak, Stolac, 2000. Važno je spomenuti da je Martin organizirao gradsku upravu Mostara na odlasku turske vlasti.
Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić iz Lovreća, živio u Zagrebu. Nažalost, nije dočekao skup rođaka. Umro je Zvonko prije godinu i pol dana. Bio je dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Mijo Mustapić u dva je mandata bio dekan Strojarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr. sc. Ana Marija Mustapić iz Buenos Airesa. Ana je podrijetlom iz Lovreća, Hrvatska. Predaje na više svjetskih sveučilišta i autorica je više znanstvenih djela. Surađuje u hrvatskom časopisu „Studia Croatica“ koji izlazi u Beuenos Airesu.
I toliko je drugih uglednih članova našega roda, ali njihova imena ostavimo za objavu u knjizi Mustapići.
Zato odavde, s našega prvog skupa, molimo i zadužujemo mlade znanstvenike da do sljedećega susreta napišu knjigu o našem rodu, a mi ćemo pomoći što je do nas. Već je skupljeno dosta vrijedne građe, uspostavljeni su kontakti koji će se i dalje proširivati poslije današnjega skupa, još samo naći široka pleća za ovakav naporan a zahvalan trud za dobro i našega roda i naše hrvatske povijesti.
I na kraju, dragi rođaci i prijatelji: Zahvaljujemo Bogu na ovome danu, jedinstvenu u ovih 400 posljednjih godina, koji nam je omogućio da se skupimo iz svih zemalja svijeta! Hvala ocu biskupu na blagoslovu, župniku don Peri i svima vama na sudjelovanju, čime ste odali počast pokojnima, a poštovanje živima, uveličavajući ovaj doista povijesni trenutak roda Mustapića!
Srdačna hvala i od Boga plaća svim pokroviteljima i donatorima te svima ostalima koji su nam na bilo koji način pomogli da se ovaj skup ovako svečano upriliči.
Nadam se da ćemo iz Hutova otići s ljepšima uspomenama nego što su naša predhodnici stoljećima odlazili po bijelome svijetu.
Osjećajte se kao na vlastitoj djedovini i radujemo se novim susretima!
🏛️ ART POSTCARD (15) – MUDROST KAMENOGA PRAGA: „Hajde, smiri se!”
✨ „Nemirno jezero ne može odraziti ni zvijezde ni planinske vrhove sve dok vjetar na njegovoj površini ne utihne. Smiri se – jer mir svijeta oko tebe uvijek počinje u tišini vlastitoga srca.”…
🧠 UNUTARNJI KOD (16): „Hajde, smiri se!” – Zašto je utišavanje vlastitog nemira jedino stvarno rješenje u svijetu stalne žurbe
U vremenu koje nas neprestano tjera da nešto popravljamo, dokazujemo i tražimo izlaz u ponašanju drugih ljudi, dvije jednostavne riječi izgovorene u tišini staroga hercegovačkog sela nose snagu čitave životne filozofije: „Smiri se!”…
P. Pavlović: BOSNA I HUM
Pero Pavlović BOSNA I HUM Duga i burna je povijest Bosne i Hercegovine. Carstva ikraljevstva na njezinu su tlu dolazila i propadala, a zemljai nebo nad njom su ostajali. Danas smo u začaranomkrugu…
Europski horizonti i klorofilna arhitektura: Kako neovisni projekti redefiniraju estetski kod kontinenta
Dok se veliki birokratski sustavi i europske ladice suočavaju s administrativnom tromošću i sivilom, transdisciplinarne platforme preuzimaju ulogu predvodnika. Zašto je očuvanje lokalne autentičnosti jedini stvarni štit unutar globalnog matrixa modernog doba? Suvremeni…
DANI PRIJATELJA KNJIGE – OKONČAN 19. MEĐUNARODNI FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI
U Rijeci je od 7.11. do 15.11. 2026. godine održan i uspješno okončan 19. međunarodni festival književnosti „Dani prijatelja knjige“ u organizaciji HKD – Hrvatskog književnog društva iz Rijeke, ove godine uz suradnju, pomoć…
Osijek: Tribina “Bojimo li se Svetog pisma?”, 26. studenoga
Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ Đakovačko-osječke nadbiskupije poziva sve ljude koje zanima Božja riječ na tribinu „Bojimo li se Svetog pisma?“, koja će se održati u četvrtak, 26. studenoga 2026.…
Francuz koji je postao Vukovarac
Posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, nedaleko od zloglasnog hangara, jednog od najupečatljivijih simbola ratnog stradanja Vukovara Venina Markuš Kad je 1991. godine napustio Francusku, Jean-Michel Nicolier nije mogao znati…
Prilog o knjizi ŽIVJETI POPUT STOIKA
Brigid Delaney ŽIVJETI POPUT STOIKA – Kako ostati smiren u kaotičnim vremenima Miroslav Pelikan Nedavno je ugledni hrvatski nakladnik Znanje objavilo vrlo zanimljivu knjigu Brigid Delaney ŽIVJETI POPUT STOIKA-Kako ostati smiren u kaotičnim…
Vrelina slikarstva Krešimira Ivića
Ciklus s motivima mora i priobalja istaknutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika Krešimira Ivića lijep je i iskren doprinos aktualnoj likovnoj produkciji Miroslav Pelikan Akademski slikar i glazbenik, Krešimir Ivić, doista neumorno, svakodnevno slika…
POBJEDNIČKI TIM NA KOMANDNOM MOSTU BUDUĆNOSTI! 🚀🚢✨
Dok Prvi međunarodni simpozij „Vizije budućnosti“ plovi punim jedrima prema svom velikom finalu i svečanom zatvaranju u čarobno predbožićno vrijeme, naša Velika četvorka već drži čvrst kurs s komandnog mosta! Stari džepni sat…
Geometrija prisutnosti: Zašto su analogni rituali i susret licem u lice jedini stvarni luksuz
Nakon povratka s dalekih putovanja i povijesnih ravnica, spuštanje ekrana prema dolje donosi neprocjenjiv kognitivni reset. Kako pretvoriti snimljene fotografije u trajne civilizacijske dragulje i zašto prelistavanje uspomena traži tišinu i bistru pamet?…
Energija je najvažnija valuta – predavanje dr. Anke Dorić
U organizaciji Rotary kluba Trakošćan, uspješno je održano edukativno predavanje doktorice medicine Anke Dorić, pod nazivom „Energija i vitalnost žene: Prevencija slabokrvnosti pravilnom prehranom i nadoknadom minerala i vitamina“ u četvrtak, 17. studenog…












