In memoriam: karlovački slikar Vojo Vukićević

Tihi odlazak karlovačkog samozatajnog kreativca Voje Vukičevića

Božo Boško Rupčić

Početak nove kalendarske godine je  obilježio  tihi i skromni  oproštaj  od Voje Vukičevića,  svestranog karlovačkog kreativca,   amaterskog  likovnog  umjetnika i maketara, koji je ispraćen tiho i samozatajno, onako kako je  živio i radio,   u krugu obitelji,  njegovih prijatelja iz mladosti  i nekadašnjih susjeda  iz karlovačke četvrti Naselje Nade Dimić,  u kojoj je Vojo proveo svoje odrastanje i mladost.

Svaki putnik namjernik koji se zaputi put mora i Crikveničko-vinodolske  rivijere, te  napuštajući  autocestu Karlovac-Rijeka  na kratko  zaželi zastati i uživati u pogledu na panoramu otoka Krka i znameniti krčki most,  u pravilu zastaje u Konobi  Bajta u pitoresknom mjestašcu Praputnjak, nadomak Križišća.  S te usputne stanice svatko može   pored pogleda na  zalazak sunca  i Kvarnerski zaljev  uživati i u inspirativnom  mediteranskom ugođaju, u  interijeru prestižnog ugostiteljskog objekta u kojem dominira    masivna  hrastova stolarija i  unikatni  rustikalni  namještaj koji odaju filigranski rad ruku majstora koji  istovremeno vješto vlada drvetom, željezom i kamenom, a  u koji su skladno uklopljene  i umjetničke slike različitih tematika  nastale osebujnim likovnim rukopisom  istog autora– jednom riječju može uživati u  radovima  svestranog  i   istinskog   kreativnog  znalca.

Uživajući u tom prizoru mnogi po prvi puta saznaju da je cjelokupan interijer Konobe Bajta  idejno i  autorsko  djelo  upravo  Voje Vukićevića,  svestranog karlovačkog umjetnika, koji je u svojoj dugoj karijeri  samostalnog likovnog umjetnika  opremio i  interijere brojnih ugostiteljskih objekata poput  restorana „Mandić“, „Frankopan“, „Astralis“, „Crni mačak“ i drugih poslovnih prostora širom Karlovca, ali  i Hrvatske. Među kulinarskim ali i likovnim sladokuscima je posebno   upečatljiva njegov mural –  replika monumentalnog djela znamenitog talijanskog  baroknog  slikara Cavaraggia: Bog vina Bahus“ ,  koja  već gotovo  tri desetljeća krasi zid restorana u  Toplicama  Lešće.

Stoga ne treba niti čuditi  činjenica da među bezbrojnim  pozitivnim recenzijama koje vlasnici ili voditelji navedenih  ugostiteljskih obajekta primaju od svojih zadovoljnih    gostiju sa  svih strana  svijeta, značajno mjesto, pored onih  gastronomskih ocjena,  zauzimaju i  visoke ocjene- upravo  za uređenje interijera.

Iako je naš Vojo  u zahtjevno područje likovnog  stvaralaštva   ušao prije preko pedeset godina kao amater,  u početku  iz  puke igre i znatiželje, nošen porivom da uz vlastiti profesionalni rad  u odabranoj mu struci istražuje  i različita  područja  vlastitog kreativnog izražavanja, tijekom je  proteklih  desetljeća   kreativno    izrastao    u umjetnika  za kojeg se s pravom može reći da je  pomicao granice osobne  kreativnosti   izrastajući od amatera  u istinskog profesionalca.

Rođen  1950. godine u Zagrebu  uskoro doseljava u Karlovac, gdje u  tadašnjem naselju Nade Dimić, pokraj Toplane i novoizgrađene  karlovačke Tržnice    provodi svoje djetinjstvo i postaje zapaženi u omiljeni član kvartovske ekipe vršnjaka  željne adrenalina, dokazivanja  i mladenačkih iskustava. Odrastajući uz obale karlovačkih rijeka, uz košarku, odbojku, zajednička druženja i  večernje izlaske,  u Šancu završava znameniti ŠMC- Školski metalski centar koji je  tih godina   predstavljao pravi rasadnik, danas bi rekli inkubator budućih stručnjaka metalske struke, ne samo za potrebe  gospodarskih subjekata u gradu  Karlovcu  već i puno, puno  šire.

Nakon maturiranja  Vojo se zapošljava  u tadašnjem svjetski poznatom    proizvodnom gigantu, SOUR-u Jugotrubina gdje radi kao strojarski tehničar.  Iako izrasta u vrijednog radnika  i inovativnog metalskog  stručnjaka,  Vojo  već tada pokazuje interes i za  nastavak svojeg likovnog  stvaralaštva,  stvara brojne akvarele i ulja na platnu  obrađujući tematiku koja ga je nadahnjivala: motive  prekrasnih karlovačkih rijeka,  oronule  krovove i trošne kuće stare karlovačke zvijezde,  te se počinje  amaterski baviti i maketarstvom, izrađujući  vjerne makete leuta, brodova i jedrenjaka.

Međutim, početak devedesetih godina prošlog stoljeća i pogubni negativni  efekti privatizacije dovode do kolapsa brojnih  subjekata do tada prosperitetnih    industrija u Karlovcu, te dolazi do njihovog  restrukturiranja, gubljenja poslovnih pozicija, smanjenja ili prestanka narudžbi,  gubitka klijenata –  i  neminovno do gašenja. Takvu sudinu doživljava i karlovačka Jugoturina, uslijed čega se  gotovo  desetak tisuća njenih vrijednih i iskusnih radnika i stručnjaka, prvenstveno metalske struke, preusmjerava u  druge, njima srodne, ili potpuno nove djelatnosti i struke, pa i  u kratkotrajne poslove ili trajna nova zanimanja s imperativnom potrebom  i traženjem odgovora- kako  da  prehrane svoje obitelji.

Njihovu  neizvjesnu sudbinu od tada  dijeli i Vojo Vukičević, koji  se nakon godina uspješnog  rada u metalskoj struci, i nakon surovih iskustava   stečenih na različitim bauštelama  po Europi vraća svojoj mladenačkoj ljubavi – kreativnom stvaralaštvu, ali ovoga puta ne samo amaterski i  iz pukog hobija ili zadovoljstva, već zbog egzistencijalne potrebe da na taj način uzdržava svoju obitelj. Svoju ljubav prema slikarstvu  i  sposobnost slikanja vlastitih autorskih  radova po osobnom izboru tema i tehnika, Vojo ubrzo širi   i na slikanje po narudžbi  kupaca, a u slijedećoj fazi vlastitog  kreativnog narastanja usmjerava  i   na  opremanje poslovnih prostora i     izradu unikatnog namještaja i  rustikalne stolarije.

Pored izrade slika koje krase domove brojnih sugrađana i  privatne zbirke ljubitelja umjetnosti, kao i opremanja  poslovnih prostora koje je učinio trajno dostupnim zaposlenicima ali i brojnim posjetiteljima, turistima i izletnicma,   Vojo je   svoje  likovne radove izlagao i  karlovačkoj likovnoj publici, pa tako 2015. godine u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” izlaže  slike izrađene u tehnikama akril i akvarel na temu starih gradova, sakralnih motiva  i starih drvenih kuća karlovačkog okoliša. U Gradskom kazalištu “Zorin dom” je 2018. godine postavljena njegova izložba “Slatkovodne ribe, mlinovi i naselja uz rijeke”, a 2022. godine  u istoj je ustanovi postavljena njegova izložba slika i uporabnih predmeta “More, brodovi, ljudi”. Slike su posvećene prije svega moru i životu u priobalju, tako da  je na izložbi bilo moguće vidjeti i slike-portrete  poznatih svjetskih moreplovaca, kao i život ribara te ljudi koji su živjeli uz obalu, njihove rituale a koje nose prepoznatljiv umjetnički rukopis autora.

Odavno je netko izjavio ili zapisao: “ da slika vrijedi više od tisuću riječi”. Ta se sintagma može primjeniti upravo na  kreativni rad Voje Vukičevića, jer svaka njegova slika priča neku svoju priču, ispričanu njegovim gotovo bajkovitim  slikarskim rukopisom. O samoj postavi je autor svjevremeno   jednostavnim rječnikom izjavio:” Izložio sam 10-ak portreta svjetskih morepolovaca koji  su bili zbilja hrabri ljudi jer  su na brodovima od Južnog do  Sjevera pola, oplovili kompletnu kuglu zemaljsku. Prikazao sam i  detalje našeg Jadrana,čime su se ljudi nekada bavili, poput prerade vina, pa sam tu prikazao i obradu vina, maslina i nekoliko vrsta preša”.

Tijekom dugogodišnjeg  samostalnog rada  Vojo izgrađuje osobiti kreativni rukopis jer   u svojoj kreativnoj svestranosti  slikarstvo kombinira  i sa  izradom stolarije, namještaja,  ukrasne bravarije i modelarstvom-maketarstvom,  izrađujući dekorativne ili uporabne  predmete za  uređenje stanova,   kuća za odmor ili za opremanje poslovnih prostora  uglavnom ugostiteljske namjene,  što doprinosi  ne samo oživljavanju  starih mediteranskih  kamenih kuća ili autohtonih  seoskih kuća u drugim dijelovima Hrvatske,  već i oživljavanju i očuvanju tradicijskih vrijednosti, koje su     zbog  zaborava ili nemara  novih vlasnika bile prepuštene  zaboravu i propadanju.  Pored toga,  izrađuje i  replike  starih  vrsta alata,  oruđa i oružja, a u slikarstvu, pored već ranije odabranih tema obrađuje i   mrtvu prirodu,  slika  portrete i  izrađuje slike-karikature sportskih automobila.

U naponu Vojinih  stvaralačkih nadahnuća je  protekle  2025. godine  u Gradskoj knjižnici u Karlovcu  postavljena  njegova izložba slika na temu: planina, vodenih površina i ostalih predjela prirode iz različitih zemalja  pod radnim nazivom “Europski planinski motivi”  s kojom je  Vojo  nastavio  zaokruživati   svoje raznovrsne  autorske cikluse.

Promatrajući njegovo cjelokupo kreativno stvaralaštvo  koje je nastajalo tijekom proteklih četiri ili  pet  desetljeća,  može se zaključiti  da je  osim nespornog  talenta, velike  osobne upornosti, marljivosti i strpljenja  u njega Vojo Vukičević unio i  prilagodio svoje temeljno obrazovanje i  značajno profesionalno iskustvo, s čime  je kompenzirao nedostatak akademskog likovnog obrazovanja.  Iako to naizled izgleda paradoksalno i nespojivo,  Vojo je kao strojarski tehničar po osnovnoj vokaciji,     ovladajući tehničkim crtanjem i dobrim poznavanjem  tehničkih konstrukcija i odgovarajućih projekcija, aktivno ušao i  u područje slikarstva  jer su mu stečena znanja u struci  pomogla  lakšem ovladavanjem  i slikarske perspektive, likovnih  proporcija  i drugim zahtjevima slikarstva. Istovremeno je kao projektant i suradnik u  konstruiranju ,  proizvodnji , održavanju ili remontu strojeva, njihovih dijelova ili cijelih tehničko-tehnoloških cjelina, usvojio sposobnost   definiranja i postavljanja vizije rješavanja nekog problemskog zadatka,  a slijedom toga i izrade cjelovitih  idejnih rješenja. Istovremeno je radom u svojoj  osnovnoj struci stekao znanja i vještine  i  uporabe specifičnih alata za obradu  metala,  a što je u svojem kreativnom narastanju postupno prenosio i  u oblast kreativnog stvaralaštva kroz obradu drveta i izradu zahtjevnog  rustikalnog namještaja i  masivne stolarije. Zahvaljujući svojoj viziji i  polivalentnoj   kreativnosti je   uvažavajući  ambijentalne karakteristike konkretnog interijera i mogućnosti korištenja raznovrsnih materijala,Vojo uspijevao  zadovoljavati   različite   interese i  specifične zahtjeve naručioca.

Najvjerodostojniju potvrdu  uporabne, estetske i  funkcionalne,  ali i likovne vrijednosti Vojinih  pojedinačnih  likovnih  radova, a osobito brojnih uređenih i opremljenih interijera s različitom paletom autorskih radova  koji skladno uraštaju u taj interijer, i pri tome ga estetski, likovno i funkcionalno obogaćuju, nalazimo i  u potvrdi tržišta, kao jednog od bitnih elemenata  i kriterija  uspješnosti.

Na taj je način Vojo Vukičević svojom kreativnom polivalentnošću  ne samo opstao na zahtjevnom tržištu,  već je  dao  i osobni doprinos   u pomicanju granica  naše spoznaje o kreativnom stvaralaštvu, jer je poljuljao  mnoge predrasude i zablude o odnosu amaterizma i profesionalizma. Njegova mnogobrojna pojedinačna likovna  djela i brojni  uređeni poslovni i privatni prostori  ukazuju  da  su   djelo  svestranog kreativnog profesionalca koji je cjeloživotnim učenjem i radom na sebi pomicao granice svojeg stvaralaštva i stalno  kreativno narastajući  suvereno ušao i  u područje egzistencijalnog bavljenja umjetnošću-  i na njemu trajno opstao. Tijekom svoga dugogodišnjeg  kreativnog stvaralaštva Vojo nije nikada bio član likovnih ili drugih strukovnih udruga.  Iako je konstano proučavao stručnu literaturu iz šireg područja likovnosti i  umjetnosti  uopće i bio redovni posjetitelj  likovnih događanja, rado komunicirajući sa strukovnim kolegama,   razmjenjujući mišljenja, nenametlljivo iznoseći  svoje i uvažavajući tuđe  različite  poglede na likovnost, bio je zapravo  vuk samotnjak koji je u  tišini svojeg polivalentnog ateljea i svoje radionice nalazio  kreativni  mir i mogućnost da istraži sebe i  u radu s različitim materijalima ponudi  svoj  osobni kreativni odgovor na određeni likovni problem.

određeni likovni problem.