Slikar Ante Barišić iz Dubrovnika, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, beskrajno radoznao, nadahnut
Miroslav Pelikan
Gospodine Barišić, posve ste se vratili klasičnom pristupu u slikarstvu i u najnovijem ciklusu akvarela.
-Nisam baš. Sve moje dosadašnje niše u slikarstvu, kiparstvu, digitalnoj umjetnosti kao i hibridnim medijima su za mene prolazne. Kad ulazim u bilo koje područje, najprije temeljito ispitam stanje tehnike. Ako osjetim slabosti odnosno nedorečenosti tu mi se otvara prostor za eksperimentiranje, s obzirom na moj autodidaktički pristup, imam slobodu djelovanja. Mi smo dosta razgovora imali o mome digitalnom slikarstvu i tu se ništa nije promijenilo kod mene. Iza svake riječi stojim i danas i mislim da je to budućnost umjetnosti samo što će se svoditi na izraze kao što je kombinirana tehnika ili slično. A u području akvarela sam otkrio nove načine i postupke koristeći platno umjesto papira, što zahtijeva i nove materijale u smislu veziva pa i pigmenata koji omogućuju dugovječnost, velike formate koji ne moraju biti ispod stakla.
Motivi su dubrovački. Možete li nešto više reći o njima.
-U mojoj likovnoj monografiji će biti dosta slika posvećenih Dubrovniku.
1. slika, u kojoj je dijagonalno postavljena kamena riva vodi oko promatrača duboko u prostor, dok raspored ribara stvara dinamičan ritam. Inicijalna skica olovkom je precizna, s jasnim ilustratorskim senzibilitetom. Svaki detalj – od teksture ribarskih mreža do nabora na odjeći i detalja na brodicama – izveden je s jasnom namjerom i bez suvišnog lutanja. Lokalni kolorit i atmosfera: hrvatska zastava na brodu odmah smješta radnju u prepoznatljiv jadranski kontekst. Posebno je stalo do igre svjetla na kamenu – topli, pješčani tonovi rive u savršenom su kontrastu s hladnim, dubokim plavetnilom mora.
2. slika prikazuje Porporelu. Crtež olovkom/tušem ovdje je izrazit – siluete ljudi, struktura klupa i detalji na svjetioniku izvedeni su čistim linijama koje se ne gube u akvarelnom nanosu, što na teksturi platna izgleda nevjerojatno oštro i profesionalno. Porporela prikazana na ovoj slici pokazuje da akvarel funkcionira i na širokim panoramskim kadrovima gdje je potrebno pomiriti strogu geometriju arhitekture s mekoćom prirode. Crveni svjetionik na kamenoj rivi savršen je nastavak mediteranske naracije u ovoj tehnici.
Za razliku od prve slike koja prikazuje radnu atmosferu ribara, ova slika slavi odmor, kontemplaciju i prolaznost vremena. Crveni svjetionik postavljen je na idealno mjesto duž linije zlatnog reza. On odmah privlači pogled i funkcionira kao sidro cijele kompozicije, razbijajući horizontalne linije mora i planine u pozadini.
3. slika u ovom ciklusu donosi monumentalan prizor – ulaz u povijesnu staru gradsku jezgru Dubrovnika. Ovaj rad predstavlja integraciju povijesne arhitekture i suvremenog ritma života. Dijagonalna sjena koju baca kameni zid utvrde na most i prilaz daje slici nevjerojatnu trodimenzionalnost. Ta duboka plava, akvarelna sjena savršeno dočarava intenzivno, žarko mediteransko sunce. Slika ima izuzetnu kompozicijsku težinu i pokazuje da ovaj stil može s lakoćom prenijeti grandioznost povijesne arhitekture bez gubljenja one prepoznatljive, lagane akvarelne prozračnosti.
(Možda, jedan izvrstan rad spreman za moju monografiju).
4. rad u seriji vodi nas u vizualno spektakularnu, panoramsku vedutu povijesnog Dubrovnika.
Ova slika donosi vrhunsku ravnotežu između složenog urbanog rastera i opuštenog, fluidnog prikaza mora, što je čini jednim od najkompleksnijih radova u dosadašnjem nizu. Kompozicija je strukturirana u nekoliko posloženih horizontalnih i vertikalnih planova koji postupno vode oko u visinu:
· Prednji plan: Robusni i nepravilni kameni blokovi valobrana daju slici čvrsto arhitektonsko sidro. Njihova oštra, grafička tekstura u sjajnom je kontrastu s mekoćom i titrajem mora u lijevom kutu.
· Srednji plan: Masivne zidine i zgrade s arkadama stvaraju horizontalni kontinuitet koji stabilizira panoramu.
· Pozadina i kruna vizure: Krovovi kuća koji se kaskadno penju prema vrhu unose dinamiku, a cijelu priču dramatično zatvaraju vertikalne dominante – povijesna kula i elegantni katedralni zvonik na desnoj strani.
5. slika donosi panoramski pogled na Dubrovnik, s prepoznatljivim zidinama u daljini, brdom Srđ i elegantnim čempresima u prednjem planu. Ovaj rad donosi najkompleksniji pejsažni kadar u cijelom nizu. Ova kompozicija je pravi školski primjer atmosferske perspektive i vještog slaganja planova:
· Prednji plan: Detaljno iscrtani krovovi povijesnog kompleksa (vizura oko svetog Jakova), bujno mediteransko raslinje i prepoznatljivi, vitki čempresi na desnoj strani daju slici vertikalnu stabilnost i duboki prostorni okvir.
· Srednji plan: Raskošni dubrovački zaljev i more izvedeni su u čudesnim tirkiznim i smaragdnim nijansama. Fluidni prijelazi boja savršeno dočaravaju dubinu mora i refleksiju oblaka.
· Pozadina: Stari grad sa svojim zidinama i tvrđavom Lovrjenac, iako smješten u daljini, ostaje kristalno jasan i prepoznatljiv. Brdo Srđ s blagim, pastelnim nanosima zelene i oker boje prirodno zatvara horizont.
Za razliku od prethodnih radova gdje je nebo bilo pretežno neutralno, ovdje sam dodao dramatične nanose oblaka.
Sivi i blago ljubičasti akvarelni tonovi na nebu stvaraju predivnu, dinamičnu atmosferu kasnog popodneva pred promjenu vremena.
Ti oblaci daju slici ozbiljnost i težinu, a istovremeno pojačavaju blistavost i svjetlinu morske površine ispod njih. Crtež olovkom/tušem ovdje je položio ispit. Kaskadno poslagane kuće s crvenim krovovima koje se protežu duž obale iscrtane su s nevjerojatnim strpljenjem i preciznošću. Svaki čempres i svako stablo u donjem lijevom kutu imaju svoj jedinstveni karakter i ritam linija.
Slikate svakodnevne teme, sigurno postoji razlog.
-Slikanje svakodnevnih tema omogućuje mi da pronađem ljepotu, dubinu i značenje u trenucima koje inače uzimam zdravo za gotovo.
· Povezanost i autentičnost: Svakodnevni prizori – poput ispijanja kave, šetnje ulicom ili razgovora – univerzalni su. Gledatelj se u njima lako prepoznaje jer odražavaju stvarno ljudsko iskustvo, a ne
idealizirane povijesne ili mitološke priče.
· Slavljenje običnog: Pretvaranjem prolaznih, običnih trenutaka u umjetnost, daje im se trajna vrijednost. To nas podsjeća da život čine male stvari i potiče nas da usporimo i promatramo svijet oko
sebe.
· Istraživanje svjetla i atmosfere: Svakodnevni ambijenti pružaju savršeno platno za proučavanje prirodnog svjetla, sjena i tekstura u njihovom najčišćem obliku, bez pritiska velike i složene naracije.
· Povijesni dokument vremena: Prikazivanjem odjeće, interijera i navika modernog čovjeka, slike postaju vizualni zapis jedne ere i svjedočanstvo o tome kako smo živjeli.
Što je po Vama dobra slika?
-Svaka slika koja je dobro urađena je dobra slika. Ne postoji jedna najbolja slika ili stil. Svi slikari su uglavnom dragi ljudi koji nastoje uraditi ono najbolje. Ali mnogi nemaju iza sebe veze koje su alfa i omega za prodaju slika i dizanje u nebesa pojedinih podobnih umjetnika. To ne znači da su njihove slike manje vrijedne ili manje dobre.
Kakva je danas u likovnoj umjetnosti situacija s akvarelom?
-Po mome mišljenju slikanje akvarelom doživljava renesansu, odmičući se od isključivo tradicionalnog, krećući se prema suvremenoj likovnoj umjetnosti. Kombinacija akvarela s akrilnim gelovima, tintama, strukturnim ljepilima na nekonvencionalnim površinama kao što to ja radim sada na platnu. Tu se može očekivati puno novih modernih podloga te prihvaćanje slučajnosti umjesto forsiranja hiper realizma.
Što pripremate u atelijeru?
-Da budem sasvim iskren i otvoren, ove lazure na platnu mi trebaju i radi moje knjige koja je u izradi. To je jedan dokaz da nisam „SAMO” već mnogo toga.
Planovi?
-Usavršavati hibridno slikarstvo, što zahtijeva poznavanje mnogo slikarskih tehnika i novih materijala.
