Skip to content

Fabio Gasparini: POBUĐIVANJE DOŽIVLJAJA

Gasparini preskače konvencionalno, bježi od narativne ilustracije, negira podložnost trendovima

Eugen Borkovsky

   Fabio Gasparini je, od početaka svog stvaralaštva, sklon gesti, velikom formatu i snažnom koloru. I u fazama, kad za materijal uzima tuš, vodu, kist i pero, njegovi radovi ostaju snažni u potezima i po kontrastu tamnih segmenata i bjelina. Svi njegovi radovi iskazuju ideju propitivanja iluzije prostora a slijede energiju instinktivnog doživljaja okruženja. Unatoč očitoj snažnoj energiji stvaranja, izrezi koji se nude na ogled kompozicijski su stabilni.

   Ovom izložbom umjetnik predstavlja svježe slikarske radove. Pred nama je niz oslikanih površina razigranog ritma i naglašenog kolora. Radi se o apstrakcijama, građenju slika intervencijama proizašlim iz snažne i iskrene potrebe za oblikovanjem. Autor tek ponekad nudi oslonac za pogled. Oblici često izlaze izvan formata, pa cjelokupni rad postaje isječak. Ponekad je kolor ujednačen na formatu, a ponekad su tu fragmenti koji određuju izražajnost i kompoziciju.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Grisignana predstavlja
petak / venerdì, 14. II. 2025. u 19.00 h
Fabio Gasparini
POBUĐIVANJE DOŽIVLJAJA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky

   Promišljajući nefigurativni način uobličavanja kroz povijest, možemo navesti prvi način vizualizacija, tzv. grčki geometrijski stil (cca 1.000 – 700 god. pr.n.e.). On se, povremeno uključujući prepoznatljive, ali stilizirane figure, nastavlja i razvija kroz mnoge kulture, posebno orijentalnu gdje ostaje naglasak na dekorativnom ispunjavanju prostora. Zapadni civilizacijski krug napušta ovaj način, da bi se priklonio iluziji realnog. Veći dio zapadne povijesti oblika zauzimaju ilustrativni sadržaji za potrebe veličanja osoba, vlasti te religijskih dogmi. Kultura Zapada dugo njeguje razdoblja klasike, koja pod slikarstvom podrazumijeva vidljivu površinu stvari. To se prekida razdobljem ekspresije doživljaja, kad se preskače prenošenja čitljivog sadržaja. Apstrakcija se javlja kao nastavak više umjetničkih stilova, kao npr. ekspresionizma, kubizma, fovizma… Apstraktni iskaz mnogim autorima postaje oblik novog zadatka: boje i oblike primaknuti njihovoj apsolutnoj vrijednosti. Fabio Gasparini nastavlja ovu ideju

   Iako se Fabio uvijek služi snažnom gestom, ponegdje je primjetna kontrola intervencija. Poput kaleidoskopa, na radovima su signirane interakcije oblika. Oni su na svakoj podlozi kanonizirani. Najčešće su u pitanju oblici koji se ponavljaju kroz kolorističke i pozicijski osmišljene igre. Plošnost je poštovana, ali intervencije na platnu ponekad nude ideju prostornosti. Ponuđena iluzija manifestira se u oku promatrača. Ona je inicirana konglomeratom elemenata unutar scene. Ove apstrakcije nisu bijeg od realnog, već vizualizacije doživljaja. Radove moramo percipirati kao rezultate nabrajanja dojmova i njihovim pretvaranjem u znakovni oblik energije doživljaja.

   Umjetnikov iskaz preskače vidljivo. Površina slike postaje energetsko polje gdje se slojevi boje i potezi kista sudaraju, gomilaju… Ove slike nisu slučajne – one su rezultat svjesnog prepuštanja ritmu stvaranja. Svi su radovi krajnje ekspresivni, ali primjećujemo razlike. Fabio u ovaj postav uvodi nekoliko novina u postupcima i rezultatima. Primjetno je slobodnije ispunjavanje površina uvođenjem i poigravanjem novih verzija rastera. Slobodna, improvizirana kružna šara pojavljuje se kao segment. Ona naglašava spontanost cijelog opusa. Tu je i dijeljenje jednog od radova pa, na istoj podlozi, bivaju ponuđene tri cjeline.

   Umjetnik ilustrira potmule zvukove brujanja, vibracija, odbljeske svjetla koje ne registriramo, a koje ostaju negdje u rubovima pogleda. Na radovima je predstavljeno gibanje, titranje, energije zaustavljene u trenutke. Pred nama su interpretacije civilizacijskog meteža koji nas bombardira svjetlosnim i drugim informacijama. Autor vizualizira ono što osjetila nesvjesno memoriraju u okruženju. Ovo asocira spoznaju da teško prihvaćamo činjenicu da je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudskih pet osjetila, vid, sluh, okus, opip i miris, mogu opažati. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih osjetili. U našim, ljudskim dimenzijama, memorija se pokazuje kao olakšanje. Jer, imamo naviku da prekrajamo memoriju, da u nju ugradimo stvari koje smo čuli, a da ih nismo osobno osjetili. Ali, moramo spo/znati da je, u pokusima sa subatomskim česticama, ustanovljeno da svijest promatrača utječe na ishod eksperimenta u identičnim uvjetima. Zaključak je da su misli i osjećaji također dimenzije.

   Gasparini preskače konvencionalno, bježi od narativne ilustracije, negira podložnost trendovima. Ovime umjetnik progovara o suvremenom vremenu u kojem imamo sve više informacija, a sve manje značenja. Polazište umjetnika je snažna potreba za oblikovanjem, a rezultat je uvijek unutarnje stanje. Radovi svjedoče propitivanju dojma, doživljaja. Detalji u raskošnom spektru nude poetsku atmosferu. Umjetnik onirički komentira vrijeme razigranim scenama. Nepredmetnom svijetu doživljaja on gradi oblik/e. Izvedeni segment postaje znak i nije više citat. 

   Gasparini slika jer osjeća potrebu za time, ali ipak, ne forsira ništa što bi moglo obavezati promatrača. On ga prepušta asocijacijama. Ali, značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Ovaj autor, nakon mnogo godina aktivnog bavljenja likovnim izražavanjem, čisti naslage htijenja i vraća se evokaciji samog smisla kreativnog čina. Zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. Ciklus nosi asocijacije i pozive na doživljaj jer, likovno je oblikovanje ponuda igre za umjetnika i za promatrača. Ovi ekrani energije intenzivni su i po sadržaju i po koloru. Oni se ne iscrpljuju u prvom dojmu. Promatraču je ponuđeno otkrivanje naslaga značenja svakim novim pogledom.

   Fabio Gasparini, rođen je 1. XII. 1986. u Puli, Istra, HR. Likovnom umjetnošću bavi se od 2015. godine. Pohađao nekoliko likovnih edukativnih programa. Izlagao je više puta samostalno i na mnogim kolektivnim, tematkim, selektiranim izložbama (Grožnjan, Pula, Motovun, Novigrad, (HR);  Verona (I).  Živi i radi u Vrsaru u Istri.