Mali ženski razgovori s opernom pjevačicom Barbarom Suhodolčan, povodom izlaska prvog pop singla

Ne bih voljela žaliti za stvarima koje nisam napravila

Popularna kćerka još popularnijeg oca Barbara Suhodolčan ili “mali Rajko” kako joj govore poznanici i prijatelji diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Lidije Horvat-Dunjko. Po zanimanju je operna pjevačica i pjevanje je manje više to čime se bavi. Od 2019. godine ima status samostalne umjetnice pri HZSU kao koncertna pjevačica klasične glazbe. Za Male ženske razgovore srdačno je odškrinula vrata svojega svijeta i progovorila o svojim privatnim stvarima jednako kao i o svojoj profesiji. Na vama je samo da uzmete šalicu vrućeg čaja u ruke i zavirite u njezin svijet

Gordana Igrec

Kako je to biti kćerka popularnog oca?

Ja svog tatu naprosto obožavam. On mi je prijatelj, mentor, savjetnik, potpora i baš pravi tata. Puno mi je pomogao na mom glazbenom putu. Ljudi često prepoznaju oca u mom prezimenu i na to sam baš ponosna, jer znam koliko je toga u životu postigao svojim radom i talentom. Često me prijatelji i obitelj znaju iz milja zvati “mali Rajko”. Ne znam tko više cvate od ponosa u tom trenutku, tata ili ja!

Idemo na profesiju: U kojoj ste ulozi debitirali?

Prvu pravu veliku opernu ulogu imala sam 2017. godine u Verdijevoj operi “I masnadieri” kao Amalia, u Suzhou Culture Centre-u u Kini. Iste godine debitirala sam i u rock – operi “Gubec – beg” kao Jana u Lisinskom.

Pjevali ste u Kninu na Dan oluje…

U Kninu sam pjevala himnu ujutro u protokolarnom dijelu, na podizanju zastave. Isti dan navečer smo imali koncert domoljubnih pjesama s Orkestrom Hrvatske ratne mornarice na Kninskoj tvrđavi. Nisam imala tremu, ali sam doista bila uzbuđena i presretna što sam dio takvog velikog događaja.

Koju glazbu kod kuće, privatno slušate?

Jako volim tridesete i četrdesete, pogotovo francuske šansone. Ali, slušam svašta, baš svašta. Od onog što je na Billboardu, preko filmske glazbe, klasične glazbe od renesanse do danas, sve do narodne i folklorne glazbe. Smatram da bi svaki glazbenik, kako bi poznavao glazbu i o njoj mogao raspravljati, trebao imati širok opseg glazbenog znanja u svim žanrovskim smjerovima.

Što Vama znači glazba?

Meni je glazba, a posebice pjevanje najveća ljubav i strast u životu. Obožavam pozornicu i sve što ona nosi. Znam da je klišej, ali doista ne bih mogla živjeti bez glazbe. S njom sam rasla i s njom sam odrasla, glazba mi je sve.

Koji su Vam profesionalni planovi za bližu budućnost?

Većina koncerata i turneja koji su bili zakazani za 2020., odgođeni su mi za 2021. godinu. Zasad to još sve ide, odnosno trebalo bi ići u proljeće 2021., počelo bi malom koncertnom turnejom u Americi – u Washingtonu i New Yorku, nakon čega bih pri povratku trebala održati koncert u Stuttgartu. Planirala sam koncerte i u Lijepoj našoj, svakako u Zagorju i Zagrebu. Spremam jedan veliki projekt koji bi trebao ići u Jazz i Cabaret Klubu Kontesa, čemu se iznimno radujem. Uskoro ću objaviti i svoj prvi pop singl, tako da je i to još jedan moj novi put.

Kako provodite dane u koroni?

Spremam programe, odrađujem probe, vježbam pjevanje. Sve ono za što baš i nisam imala vremena kroz godinu zbog obaveza, sad konačno mogu nadoknaditi, a ujedno se i ozbiljno pripremiti za nadolazeće projekte.

Kako inače usklađujete privatne i poslovne obaveze?

Pa zapravo vrlo dobro. Volim svoj posao i volim to što radim, tako da kad kažem da posao nosim doma, nosim ga s radošću. Puno puta sam propustila neke događaje zbog obaveza, ali nije mi žao. U slučaju da moram propustiti obiteljsko druženje, uglavnom nađem način da se već nekako pojavim. Nakon koncerta, umorna, pospana, ja ću doći. Obitelj mi je vrlo važna stavka u životu.

Volite li čitati knjige i koje?

Volim čitati duhovne i pustolovne knjige, pogotovo klasike poput Alkemičara ili Lovca u žitu. Volim i ljubavne romane i novele, mislim da sam preko deset puta pročitala Mostove okruga Madison.

Vaš moto u životu?

Vodim se mišlju da u životu uvijek moraš napraviti ono što želiš i osjećaš. Možda to u tom trenutku nije najpametnija odluka, ali je tvoja i uvijek ćeš znati da je to nešto što si u datom trenutku želio. Ne bih voljela žaliti za stvarima koje nisam napravila.

Do kojih vrijednosti najviše držite?

Do svoje obitelji. Oni su moj najveći oslonac, najveća podrška, ali i moje utočište i ljubavno gnijezdo kad mi je teško.

Gdje biste žarko željeli nastupati?

Uh, nema gdje ne bih! Tu su naravno Scala i Met, ali i Bečka državna opera i pariška opera Garnier. Izuzetno mi se sviđaju open air koncerti. Jednom sam već pjevala na Zagreb Classic-u, nadam se da ću opet. Nikad do sad nisam još pjevala na Dubrovačkim ljetnim igrama, pa eto, to bi bilo lijepo.

Koja Vam je najdraža pjesma?

Jako teško pitanje! Kad sam u inozemstvu uvijek plačem na “Suzu za zagorske brege”. Kad sam doma, sanjam o Parizu slušajući “Sur le ciel de Paris”. Stvarno mi je teško odabrati!