Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Pamela Ivanković:
DOBRI DUHOVI IZ ĆUPOVA
samostalni izložbeni projekt
otvorenja/aperture:
subota/sabato, 24. X. 2015. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos: Eugen Borkovsky
DOBRI DUHOVI IZ ĆUPOVA ili PRONAĐI ULJEZA
Od stupanja na likovnu scenu, Pamela Ivanković već se potvrdila kao igrač – istraživač koji uvijek traži novo i koji se odriče svojih prošlih razmišljanja kako bi na njihovoj osnovi gradila nove. Poznajući Pamelin dosadašnji opus i njenih nekoliko ciklusa, primjetna je čistoća pristupa, stroga igra i koncentracija na zaokruživanje jednog vizualnog istraživanja. Umjetnica svjesno „kristalizira” situaciju i nudi jasnu i smisleno čistu prezentaciju. Ritam, čistoća i promišljenost pristupa glavne su karakteristike i ovog ciklusa. Ovim kvalitetama priključuje se doza humora. Arhetipski, osnovni glineni oblik, zdjela, tegla, vaza, odrednica je ovog projekta.
Ovaj put nas iznenađuje, u isto vrijeme provokativnim, ali i privlačnim projektom. Ona u galeriju unosi veliki broj sličnih radova. Predmeti imaju ostavljenu boju gline, a razlikuju se u detaljima obrade na grnčarskom kolu. Iznenađuje njihov impozantni broj: 785 komada. Tu se umjetnica obraća Gradu umjetnika i statistici. Prema popisu, općina Grožnjan ima toliko stanovnika. Broj stanovnika općine odgovara broju predmeta izloženih u ovom projektu. Uz to, umjetnica na 185 predmeta upisuje inicijale. To je 185 stanovnika samog grada. Njena ponuda glasi: Tko od posjetilaca pronađe svoje inicijale, smije zadržati predmet u vlasništvu. Osim brojčane igre identitetima, ovaj projekt potiče još konotacija. Neke su upozoravajuće, neke usporedne, a neke se pojavljuj kao homage keramičkoj tehnologiji.
Pred sobom imamo konceptualni projekt plasiran u obliku instalacije. Promišljanje oblika kao prostorne konformacije postignuto je ujednačenom obradom predmeta i postavom. Umjetnica ujedno problematizira galeriju, muzej. Ritualni pristup radu, strogost pojedinog rada i ritmično nizanje iste premise u seriju, nameće sukladan pristup prezentaciji. Postav kao instalacija ne odgovara umjetnikovom razmišljanju ukoliko umjetnik nije projekt zamišljao kao instalaciju. Bolje rečeno: niz radova postavljen je u privremenu cjelinu. Prolazeći postavom, gubimo se u prostoru kao u labirintu. Objekti u prostoru kao da lebde, unatoč sasvim realnoj, teškoj, zemljanoj tehnologiji. Pamela nam nudi zbirku, hram oblika, hram ritmova.
Jednu od premisa otkriva autorica: …”Keramički predmet kao znak da je keramika ostavila trag u 50. godina Grožnjana kao Grada umjetnika, a namjerno je izabran običan, mali, grnčarski predmet, vazica kao znak jednostavnosti, a različitosti ljudi koji su živjeli/žive na Grožnjanu…” Ovime smo uvedeni u problematiku stanja našeg Grada umjetnika. Autorica na neki način provocira pa u respektabilni izložbeni prostor unosi police i monotonu ponudu malih predmeta. Umjetnica kao da parafrazira ponudu većine drugih, malih galerija Grožnjana.
Pamelin projekt inicira promišljanja o problematici turizma. Pojam „turizam” obuhvaća pojave vezane uz putovanje i boravak posjetitelja na nekoj destinaciji. Suprotnost masovnom turizmu je izbor ciljanog doživljaja, npr. lovni, seoski, kulturni turizam. U mjestima domaćina pojavljuju se problemi socijalne, ekološke i tehničke prirode. Socijalni problemi su u obliku profila zanimanja isključivo uslužne djelatnosti. Domaćini žive nesrazmjer između godišnjih perioda s mnogim događanjima i perioda bez ikakvih događanja. Za kulturne sadržaje je karakteristično da zanemaruju lokalnu produkciju domaćih autora, a nude gostovanja. Ekološki problemi pojavljuju se kao odbacivanje otpadaka, buka, promet, pranje predmeta i ljudi… Infrastrukturni problemi destinacije: dotok vode, otpadne vode, električni napon, parking, itd. Ponuda se najčešće uniformira. Napadna je količina trgovina, kvazi galerija, štandova. Ponuda suvenira i uspomena često je ponuda kič predmeta. Razvijena je industrija suvenira gdje se na isti, serijski proizveden predmet, lijepe imena različitih destinacija.
Ovo opisivanje pojma turizma donosi pitanje raskrižja suvenira/uspomene i umjetničkog predmeta. Citirao bih dio promišljanja Staneta Bernika. On u predgovoru katalogu izložbe u prigodi obilježavanja 50. godišnjice, kaže: „…Sada smo u stanju, kada se pitamo, što i kako činiti, da bi s novim kreativnim pobudama ponovno uhvatili odbljesak nekadašnjeg iskonskog Grožnjana – Grada umjetnika na domaćem i međunarodnom kulturnom zemljovidu? Što činiti, da bi se krivulja »grožnjanskog kreativnog žara« ponovno počela razrastati, izdašnije izroditi plodove i utvrđivati se u željenu znakovitu obilježenost znakovitošću Grožnjana. Uz nekoliko još uvijek aktivnih grožnjanskih autentičnih galerija, raznolikoj, smislenoj i značajnoj djelatnosti Gradske galerije Fonticus te likovnih Ex tempora, na kojima bi trebali još izoštriti mjerila za iniciranje kvalitetnije i prodornije likovne kreativnosti, trebalo bi s više razumijevanja i potpore doseći učinkovitiju revitalizaciju sadržajnih ciljeva, koji bijahu možda pred pedeset godina motivacijski, istina izazivački, previše idealistično upisani u sadržaje likovnih programa Grada. Sada, kad se uz pedesetogodišnjicu prisjećamo dosega, koji su na kulturnu kartu urisali Grožnjan – Grad umjetnika, na njega se još oslanjaju propagatori i afirmatori. Da li je ta tradicija još uvijek relevantna? Kad se uz Grožnjan u kulturnim i turističkim publikacijama te reklamnim porukama naglašava i izdvaja sintagma Grad umjetnika, potrebno je iskazanu znakovitu oznaku plasiranu etički odgovorno i pažljivo. Moguće ju, u konačnici treba spominjati tek kao vrijednu kulturnu baštinu, te ju stvaralačkim naporima još uvijek živjeti s fikcijama i utvarama iz prošlosti ili ju opredmetiti s ostvarivom razvojnom projekcijom Grožnjana, odlučnije dati potporu i značenje kreativcima kao čimbenicima Grada umjetnika u sinergijskom kontekstu s odgovornima područne i šire društvene zajednice…”
Kao vinovnica višegodišnjeg sudjelovanja u kreativnom biću ovog Grada, autorica osluškuje dešavanja koja površni posjetilac još ne primjećuje. To je curenje kvalitete umjetničke ponude i tiha prilagodba tržištu. Ovo se starijim kreativcima, a ima ovdje nekoliko sudionika događanja prvih godina Grada umjetnika, ne događa. Gradska galerija Fonticus, se trudi plasirati suvremenu, recentnu, likovnu problematiku, pa od autora Grožnjanskog likovnog kruga predstavlja vrlo aktualne i atraktivne umjetničke izložbe. Također i nekoliko svježijih kreativnih doseljenika nastoji održati produkciju koja je na rubu suvenira, ali još uvijek nosi autorski pečat i umjetničku autentičnost. Iako je teško određivati nivo ponude u malim studijima/galerijama Grožnjana, mora se očitovati šarenilo ponude. Iako smatram da ukupna ponuda Grožnjana još nije degradirana samo na suvenir, na problem treba reagirati čim ga se uoči. Zahvaljujem Pameli da ovo upozorenje inicira njena provokativna izložba. Zbog svega navedenog, njen je projekt možda najviše upućen akterima likovne situacije Grožnjana. Definiranjem količine predmeta brojem trenutnih stanovnika, umjetnica kao da pakira situaciju u vrijeme. Ovaj simboličan čin trebao bi biti upozorenje svim stanovnicima i akterima grožnjanske scene na samopropitivanje i razmišljanje.
U Grožnjanu se živi, druguje, protuslovi, ali poštuje drugačijost. Od kreativne pa do osobne. Grožnjan je i biće koje mora i može živjeti na svim područjima kreativnih, osobnih i socijalnih odnosa. Primjećuje se da neki, naročito noviji stanovnici grada nisu shvatili pojam Grad umjetnika. Oni Grožnjan shvaćaju kao pokretnu traku tvornice, pogona u kojem se trguje opetovanim oblikovanjem. Oni misle i djeluju poput kopirnog stroja koji, izmjenom tinte, mijenja oblik predmeta koji se štanca. Ovakvi ljudi zlorabe tradiciju i pokušavaju nametnuti standarde života. Uz to tzv. kućni red koji vrijedi u građanskim okvirima u umjetničkoj sredini mora biti narušavan. Naravno, osviještenima je to jasno, ali neki tek moraju krenuti u pokušaj razumijevanja iskonskih odnosa jedinki kolektiva koji nosi časno ime Grada umjetnika.
Eugen Borkovsky, X. 2015.
Pamela Ivanković rođena je 1966. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti završila 1985. nakon čega se intenzivno stručno obrazuje na području keramike u Italiji od 1992. Likovno djeluje od 1994. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim žiriranim i međunarodnim izložbama kao i na likovnim kolonijama kod nas i inozemstvu. Za svoje likovno stvaralaštvo primila je nekoliko nagrada i priznanja od kojih su značajnije : Nagrada grada Grožnjana i grada Trsta (I), diploma Talijanske unije, nagrada grada Bakra, II. nagrada Art interview international u Berlinu (D), II.nagrada 6. Međunarodni Ex tempore Piran, Zlatna medalja za alternativno djelo na 3. Triennalu male keramike – tema tanjur. Bavi se oblikovanjem i dizajnom keramike. Članica ULUPUH-a, HZSU-a, HDLU-a Rijeka, umjetničkih ateliera Italije “Spazio giallo” i “Cromatismo ermetico” (I) i aktivna je članica Grožnjanskog likovnog kruga.
