Dorotea Smrkinić: REVOLUCIJE

Smrkinic Dorotea 01

Smrkinic Dorotea 01

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:

Dorotea Smrkinić:
REVOLUCIJE
samostalni izložbeni projekt

otvorenja/aperture:
subota/sabato, 24. X. 2015. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Kustos: Eugen Borkovsky

UPRIZORENJE UPOZORENJA

Kriza vrijednosti i sumnja u konvencionalno i povijesno, kao karakteristike postmoderne, reflektiraju se u nepoštovanjem uobičajenih promišljanja, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Prepuštanje umjetniku da odlučuje što će biti, a što neće biti umjetnički materijal, izložbenim projektom Dorotee Smrkinić, pokazuje se još jednom aktualnim. Pred nama su dva izložbena segmenta. Prvi predstavljaju trodimenzionalni radovi, objekti koji nude ideju kolijevki od metalnih ploča s umetnutim slikarskim radovima. Drugi segment čini video rad, koji obznanjuje postupke ritualne intervencija, ali i intenciju umjetnice.

Smrkinic Dorotea 02

Prostorni dijelovi projekta u prezentaciji imaju iskazano porijeklo i materijal. Na podu su objekti, makete kolijevki, kojima je inicirano moguće kretanje, ljuljanje. Dorotea Smrkinić poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođena nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja arhetipski standard doživljaja. Na kolijevkama nalazimo tragove gorenja. Pored njih, na zidu iščitavamo tijek akcije: ideje ritualnog uništavanja (naslikanog) zametka. Tragovi plamena, topline, slučajnost sagorijevanja, sve postaje likovni materijal. Autorica izvodi svojevrsni ready made, a realizacija pokazuje konceptualne rezultate.

Projekt Doroteje Smrkinić doživljavamo kao dramatičan udar na naše svjetonazore. Saznanje o postupcima i šok zbog poigravanja ustaljenim vrijednostima, jednostavnošću likovnog izgovora rezultira snažnim dojmom. Začudna autoričina odluka izvedena je, zabilježena kamerom, a kasnije predstavljena u prostoru galerije. Čin otvara područje propitivanja emocionalne i političke problematike. Pitanje etnografskog, dokumentarističkog erotskog ili čak seksističkog predznaka pojavljuje se pred nama. Nema barijera, samo britki umjetničin posao i hrabrost i/ili želja koja promatraču nudi razmišljanje o drugačijim interpretacijama sadašnjosti.

Smrkinic Dorotea 03

Umjetnica neutralni prostor „bijele kocke”, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, problematizira nudeći ga kao dječju sobu. Ona provjerava neutralnost/definiranost ovih prostora uvodeći jedan u drugi. Dječju sobu uvodi u galeriju. Jedan je realan, a drugi irealan. Umjetnica je reska i čak neumjesna ukoliko galerijski prostor smatramo mjestom konvencionalne estetike. Dorotea se ne boji dodira s materijalom. Igra nije sputana tehnologijom. Ona kompilira postupke i dobiva nove konotacije određujući ih kao novi mogući predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobno propitivanje (ženskog) stava. Jer kolijevka označava koncept rađanja, njegovanja, odgajanja. Te aktivnosti označavaju i vrijeme inicijacije, kako majke tako i novog bića. Umjetničin snažan nastup, principijelno feministički, funkcionalno ženski, ali ipak univerzalni, problematizira stanje civilizacije.

Smrkinic Dorotea 04

Naoko jednostavan slijed događanja na video radu, ne ostavlja nas ravnodušnim. Umjetnica nam povjerava radnju u kojoj nema naglašene režije. Jedino je sintaksa montaže oblikovala dojmove koji ostaju nakon odgledavanja filmovanog dokumenta. Promišljeno koristeći elemente akcije, svoju priču autorica pretvara u metaforu. Koherentni prikaz stanja u jednom od trenutaka života ne govori o prošlosti, ali inicira promišljanje o budućnosti. Situaciju sa zebnjom primamo na znanje. Rad ostavlja ponešto gorčine s obzirom na realitete okruženja. Autorica želi predočiti segmente položaja, značenja žene u društvu. Zlorabe novih generacija prola postaju barijera ideji rađanja. Kapitalu i vjerama odgovaraju poslušnici uronjeni u cyber svijet. Informacija zamjenjuje materiju. Mi mislimo da smo bili, a zapravo smo samo vidjeli. No, netko ipak mora uzgajati jabuke i sašiti hlače, i netko tko će jesti jabuke i nositi hlače. Netko tko će, bez kontrole, strasno zagrliti i poljubiti voljeno biće.

Smrkinic Dorotea 05

Umjetnica koristi kanoniziranu žensku funkciju, rađanje, kako bi naglasila propitivanje međuspolnih, ali još više socijalno-političkih odnosa. Iskrcavajući osobnu prtljagu pitanja, zagrebla je u ono što izaziva bol. Bol je prisutna u proboju svjetla na snimljenom obrazu. Grč propitivanja, ovjekovječen je na ispucanoj zemlji, bosim nogama, trunku kose i u gesti skupljene usne u strahu od zadatosti, ali i u odlučnosti igre do kraja. Promjene na simuliranom zametku pokazuju se kao važne. Prikaz gorenja pokazuje se kao najdulji dio videa iako mi ne vidimo doživljaj autorice. No, ona se nalazi negdje uz, pokraj mogućeg začeća kao potencijalna majka. Ovdje doživljaj postaje dramatičan. Što će ova djevojka/žena poručiti svojem potomku? Kapitalizmu je obitelj neophodna kao ćelija besplatne društvene reprodukcije. Budući da je žena neizostavni činilac u rađanju djece, kapitalizam i profiterstvo je uvidjelo da su manji ustupci najjeftiniji način za održavanje postojećeg stanja, koje za najveći broj žena znači dvostruku eksploataciju. Socijalni sistem prepoznajemo kao političku mašineriju koja eksploataciju žena maskira biblijskim narativima o prokletstvu i prljavštini ženske prirode. Autorica komentira: „…Žena je jedina sposobna uskratiti državi jedinke potrebne za njeno održavanje. Potpuna kontrola rađanja u rukama Ujedinjene stranke žena, bila bi poluga za učinkovitu korekturu politike vlasti…” Mi shvaćamo: ovo nisu političke reakcije iako politika ima snažan utjecaj na pojedinca. Ovo su reakcije na ljudsko. Mi ne znamo što će u budućnosti činiti autorica. Hoće li poželjeti i ostvariti neko novo biće ili će, protestirajući protiv rađanja novih prola, odustati od reprodukcije.

Smrkinic Dorotea 06

Oslanjajući se na memoriju i hrabrost iskaza, umjetnica evocira povezanost osobnog stanja i sumnje. Ova koherentna vizualizacija govori o trenutku. Ona dramatično progovara o proživljenom i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. Autorica je uspjela igrom osnovnim elementom – vatrom, upozoriti i prosvjedovati protiv realnosti, razbuditi promatrača kombinacijom skulptorskih, slikarskih i filmskih postupaka. Ona nije revolucionar u klasičnom smislu, ali nudi sumnju, promišljanja koje navode promjene. Jer, bez revolucije nema evolucije!

Eugen Borkovsky, X. 2015.

Smrkinic Dorotea 07

DOROTEA SMRKINIĆ – rođena u Rijeci 1988. Diplomirala slikarstvo 2014. na odsjeku Likovna Pedagogija Akademije Primijenjenih Umjetnosti u Rijeci. Izlagala na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi od kojih su najvažnije: Muzej Moderne i Suvremene Umjetnosti u Rijeci; galerija „Lamparna”, Labin (izložba „Vlast tijela/Tijelo vlasti”); Muzej grada Rovinja (Likovna kolonija 2014. i 2015.), galerija „Kortil”(izložba „Transformacija” 2013.) te je odabrana za izložbu na Tehničkom fakultetu u Karlsruheu kojom se Akademija Primijenjenih Umjetnosti prezentirala u Njemačkoj.

GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 – 2015 GRISIGNANA Cittá degli artisti