Kada paklena mračna pohlepa i korupcija, poput sablasne magle, gmiže oko nas, a mi podatno šutimo, vrijeme je za zapitati se-WHO WE ARE?
Walter William Safar
TKO SAM? Što radim ovdje, na Zemlji? Kako putovati stazom snova? Što me očekuje u budućnosti? Kako se samostalno otisnuti u svijet koji katkada izgleda kao da ga ispunjavaju samo sukobi i nadmetanja? Kako se bolje slagati s ljudima koji me okružuju? Kako se nositi sa svakodnevnim pritiscima? Kako biti uspješan na poslu? Kako pronaći unutarnji mir usred velikih vanjskih previranja? Kako ostvariti koristan i sretan život?
Mnogi ljudi u današnje vrijeme postavljaju upravo takva pitanja. Nedvojbeno je da možemo pripomoći stvaranju smislenijeg, boljeg i plodonosnijeg svijeta – svojim mislima, osjećajima, sviješću i djelima. Usto možemo i odražavati onu unutarnju spoznaju neograničene ljubavi, suosjećanja, dobrote, iskrenosti, pravednosti, karakternosti, snage, osjećaja i vjere za životni cilj i to prema svim osobama i situacijama unutar svojeg iskustvenog područja.
Pohlepa, mržnja, vlastohleplje, bahatost i taština veliki su izazovi svakom čovjeku – u toj epskoj borbi između dva Ja savjest i ljubav su najvjerniji saveznici svakom čovjeku. Najveći Božji dar čovjeku je sloboda izbora. ‘Raditi za opće dobro ili uopće ne raditi, sloboda izbora je svakog čovjeka. U gustoj šumi kušnji čovjek zna zalutati, u jakosti duha imamo najboljeg vodiča – jak duh je naš svjetionik. Čovjek bez duha je isto što i svjetiljka bez ulja. Možda ne znam mnogo o pobjedama, ali u jedno sam siguran, suosjećajnost i ljubav je najveća pobjeda ljudskog duha.
Sljedbenici drevnog kineskog mudraca Lao Tsea u duhovnom zakonu vide Tao The Ching. Najjednostavnije tumačenje Taoa, ili duhovnoga zakona, glasi: »Način na koji sve funkcionira«. Zakon je moguće shvatiti i kao izraz odnosa između čovjekova uma, te njegovih misli i zamisli, emocija i načina njihova izražavanja te fizičkih aktivnosti koje izražavaju te misli, osjećaje i ideje. Jer nedvojbeno postoji čvrst odnos između nevidljivih misli i osjećaja našega uma i srca te vidljivih postupaka na koje se odlučujemo upravo zbog njih. Svijet funkcionira na duhovnim načelima jednako kao što funkcionira prema zakonima fizike i gravitacije. Upravo je na nama sloboda izbora, kao pojedincima, da naučimo te zakone ili načela te da svjesno počnemo prema njima i živjeti. Promotrimo malo pomnije shvaćanje takvih zamisli. Možda se pitate: »Što je to duhovni zakon?«. Na to pitanje možemo odgovoriti da je riječ o vječnome zakonu ili načelu koje, budući da pripada duhovnome svijetu, nije vidljivo. Međutim, duhovni je zakon itekako stvaran. Duhovni zakon ne oblikuje i ne određuje ničije trenutačno mišljenje, nikakvi hirovi. Duhovni su zakoni objektivni i nepristrani, jednako se odnose na sve, svugdje u svijetu. Djeluju bez predrasuda i sklonosti u svakom trenutku i na svim mjestima. Ti se zakoni provode sami od sebe, ne ovise o čovjekovu autoritetu i propisima. Život nas uči, samo u sinergiji s Prirodom čovječanstvo može opstati. Splićani ujedinjeni zbog srušenog stabla u režiji gradonačelnika Puljka i ekipe prodavača magle, najavljuju prosvjed.
Naš boravak na malenome planetu koji nazivamo Zemljom vrlo je kratkotrajan i zahvaljujući njemu pruža nam se izvrsna prilika da za sobom ostavimo svijet bolji od onog koji smo zatekli i to upravo zahvaljujući načinu na koji odlučimo živjeti. Sir John Templeton
Poučno za hrvatske političare. Ne slušati druge nego samo sebe vodi u slijepu ulicu. Ja..ja…ja..ja.. i samo ja sam uvijek u pravu, a drugi ne vide moju ‘genijalnost’, bez mene ne bi bilo izlaza iz krize… ja sam napravio sve dobro a oni to ne cijene… drugi ne vide ono što ja vidim… tipično je za samoljubive ljude, koji ne znaju slušati druge. Taština je otrov za ljudski duh. Kako se razvijati zahvaljujući raznoraznim novim spoznajama kako bismo postali mudri djelovanjem na najmudriji način? Kada počnemo djelovati na temelju životnih zakona u situaciji u kojoj se nalazimo, u situacijama u kojima se zatičemo, znati pažljivo s dužnim poštovanjem slušati druge, tražiti razumijevanje, kada nastojimo u mislima izražavati ljubav, jednako tako i riječima i postupcima, uvidjet ćemo da se naše razumijevanje povećava. Tada ćemo lakše proniknuti iza vanjskog izgleda određene situacije, doprijeti do same biti situacije, do srca drugih ljudi.
Eto, dragi ljudi, Pošteno je opet priznati ponajprije zbog vlastite savjesti. Niti za jedan članak nikada nisam primio niti lipe, uvijek vođen svjetlošću ljubavi, a što je dokaz da je pisano zaista iz dubine duše. Nitko nije bez grijeha, bezbroj puta priznah da sam u životu znao griješiti možda čak i više nego oni koje kritiziram. I to je dobar put prema spoznaju vlastita Ja. Jer ne zaboravimo da nema većeg neprijatelja za čovjeka od samog sebe. Još u mladosti napisah u zbirci poezije, posvetu čovjeku – Kritika bez samokritike opija vlastiti Ego do mjere bolesne egomanije. Ako Saborski zastupnik, ima slobodu izbora, e onda i građanin ima pravo na slobodno pisanje i mišljenje, jer to je bit demokracije. Jer sve ostalo je malodušje, pesimizam i predaja – opijajući koktel za autokrate.
Eto, dragi sanjari ne mogu a da po zna koji puta ne otvorim srce, uostalom život nas mudro uči, otvori se čovječe ako me želiš blagovati u sebi. Eto, dolazeći iz prekrasne morske oaze, Bakarca, u drevni znameniti Zagreb, gledajući tu divnu Prirodu kako se budi i nudi čovjeku svaki blaženi Božji dan, pomislih: ‘Samo u suživotu s Prirodom čovječanstvo može opstati. A svi oni primitivno pohlepni politikanti, koji uništavaju zelene površine zbog zova novca, trebali bi pažljivo, ali zaista ponizno i pažljivo, poslušati kultnu pjesmu legendarnog slavuja Zbog čega te volim. Dakle, ako niste shvatili, Zagrepčani vole Zagreb zbog parkova, drveća, zelenih površina, a ne zbog bezličnih apartmana, betonskih monstruma i pripadajućim im bezličnih lažljivih, licemjernih, taštih, vlastohlepnih politikanata. Why Do We Need Trees?
Eto, sama pomisao na političare čovjeku diže tlak, e tada duši pomaže poezija i muzika. Ne kažu uzalud mudraci, znanstvenici i svi misleći ljudi da poezija i muzika liječi dušu. Jer kada čuješ divnu harmoničnu muziku u sanjara Radio–Sljemena, dražesne muzičke urednice sunčana uma i duše Eme Gross i kolega umjetničke duše Branka, romantične duše Jane, divne baršunaste duše i glasa Jelene Balent, pa Davora plemenitog Medakovića, Roberta Marekovića, Dinka, Željka… ne možeš, a da ne poletiš stazom snova u divnu zemlju ispod duge, gdje vlada nepobjediva ljubav. Eto, tako mi duše, gledajući u zlaćano vječno nasmijano lišce opjevanog Sunca, kako da mu ne poletiš u zagrljaj, da ne ideš trčati na savski nasip, pa to ljubljeno Sunce ne samo da liječi um i duh nego ti posve besplatno daje svog sebe – kad zalutaš u gustoj šumi kušnji, u meni ćeš naći svjetionik spasa – čuješ topli šapat kako se vije iznad glava posrnulog čovječanstva. Kad bi čovjek volio čovjeka kao što Sunce voli čovjeka svijet bi bio bajka – Zar ima veće ljubavi?! Sunce nam daje sve besplatno, pa čak i energiju budućnosti. Zar to nije poziv da spasimo svoje duše?!…
Zbog generalnog štrajka sudskih službenika, mega korupcije afere plin za jedan cent, zbog ugroženosti neovisnosti Državnog ureda za reviziju, Hrvatska država se nalazi u blokadi, a predsjednik Sabora ne želi sazvati izvanrednu sjednicu Sabora. Nemoralne polititčke trgovine, eutanazicija Sabora i HRT-a i naroda stigla je u završnu fazu, sve za vlast ništa za savjest. Koliko moraš biti vlastohlepan, samoljubiv, bezosjećan da te niti malo ne dira samrtni krik izdane pravde?!
Kada doslovno hara oluja divljanja cijena, kada paklena mračna pohlepa i korupcija, poput sablasne magle, gmiže svuda oko nas, kada lažljivi, licemjerni, primitivni i pohlepni političari dižući zgrade sve više do u nebo žele dodirnuti nebo, kako bi i po prodaju vlastitih duša, ostali na vlasti, uništavajući zelenilo, drveća i parkove – Zelene površine su duša svakog grada , kada je bezosjećajnost i Pohlepa zaslijepila um i srca onih koji bi trebali raditi za opće dobro, ostaje nam pomoliti se za spas svojih i njihovih duša – https://www.youtube.com/watch?v=M4mv-Vx6f1s
Krunoslav Kićo Slabinac: Nije moja duša prazna