Ivančica Cvitić Znidarčić, RETROSPEKTIVA 1976-2026, od 19. lipnja, Galerija Grada Krapine |

Adela Podoreški

Ivančica Cvitić Znidarčić
1976-2026
POU Krapina
Galerija Grada Krapine
otvorenje, u petak, 19. lipnja 2026. u 19 sati

O radovima Ivančice Cvitić Znidarčić

(iz predgovora kataloga izložbe autora Danijela Žabčića)

Ne iznenađuje interes vrsne hrvatske keramičarke Ivančice Cvitić Znidarčić za crtački plošni prostor jer su u njezinim reduciranim taktilnim keramičkim umjetninama crteži boja suptilni likovni sastojci. Stoga je njezin iskorak iz „volumena“ prema „plohi“ zahvat spontanog prijelaza iz rafiniranog, kromatskog oplošja prema „slici“ u smislu želje za proširenjem oblikovnih iskustava i likovnih doživljaja. Kod autorice je keramičko mišljenje kreativno pokrenuto i aficirano organskim-prirodnim oblicima u crtežima, a u slikama motivacijski agens procesuira rad kistom po uzorku vanjskog motiva (cvijeće, veduta, krajolik) pri čemu se uvijek radi o likovnoj interpretaciji i ustupcima maštovitoj slobodi. Priklonimo se sada tihim akvarelnim tankoćutnostima nježnih boja (cvijeće) koje se suprotstavljaju žešćoj gestikulaciji ekspresivno-crtačkog duktusa (sakralna građevina) da bi mediteranski kolorizam u uljima diskretnije odmjerio kontrastna zasićenja. Tu su i otisci biljni na papiru kao odraz uzbudljive teksturalne igre s mrljama boje i bijelim linearnim smjerovima (sjetimo se nekih ureznica na keramičkom tkivu). Neke, po formatu manje uvjetno apstraktne, grafičke izvedbe u srodnosti su s akromatskim kontrastima na keramičkim pločama. U svim tim bojama, crtama, mrljama, teksturama pulsira struktura keramičkog senzibiliteta autorice Ivančiće Cvitić Znidarčić, pa nam valja i ovaj dio njezinog opusa vidjeti kao izvornu znatiželju i potragu u drugačijem mediju s autorskim potpisom.

O radovima Ivančice Cvitić Znidarčić

(iz predgovora kataloga izložbe autorice Zrinke Studen)

Ime Ivančice Cvitić Znidarčić neizbrisivo je utkano u povijest moderne hrvatske keramike. Jedna od najškolovanijih hrvatskih keramičarki svoje je znanje prenosila na mlađe generacije kroz Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn na odjelu keramike te Pedagošku akademiju i niz radionica. Unijela je svježinu, modernost, istraživački pristup i otvorenost prema novome. Kao vrsna tehnologinja uvela je nove vrste glazura i eksperimentiranje. Njen se umjetnički opus može podijeliti na nekoliko ciklusa: ciklus vegetabilnih motiva i oblika, skulpturalne forme, keramičke ploče, ciklus sove, ciklus ptice, ciklus kronike o prirodi i događajima, radovi u porculanu i skulpturalne kompozicije, objekti, asemblaži i instalacije. Izražava se skulpturalnim formama, keramičkim pločama te glinotiskom.

Veza zemlje i prirode vodila je Ivančicu tijekom umjetničkog života. Svoju inspiraciju nalazila je upravo u prirodi i njenim plodovima. Grubu strukturu materijala naglašava urezanim potezima, ugrebenim u strukturu poput obrađenog polja. Koristi tehnike raku i suggaru, vrlo zahtjevne tehnike paljenja pri kojima se koriste organski materijali kao što je piljevina kako bi se dobili određeni efekti na površini. Kod monopaljenja do izražaja dolazi teksturirana površina i urezan crtež. Ujedinjuje slikarske i kiparske kvalitete. Ciklus u kojem joj je glavni motiv ptica prisutan je kroz svo stvaranje. Keramičke ploče nastaju paralelno sa modeliranim skulpturalnim formama. Na njima se izražava više slikarski. Brzim potezima kista uz pomoć keramičkih tehnika ostvaruje svoju slikarsku kreaciju i misao.

Od 2002. do 2009. nastaje ciklus radova u porculanu. S porculanom se susretala kroz cijeli svoj umjetnički život. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču svoj diplomski rad izvela je u porculanu. Stalni kontakt s porculanom ostvarila je kroz suradnju s tvornicom INKER u Zaprešiću uz koju je vežu i lijepa prijateljstva s vrhunskim tehnolozima i dizajnerima. Sve je to očekivano rezultiralo ciklusom u kojem je spojila industrijski proizvod i autorsku kreaciju. Ivančicu fascinira bjelina porculana u koju urezuje tanak i nježan crtež. Radovi u porculanu svojevrsni su kontrast radovima u kamenjači i fajansi. Put je to od zemljanih tonova, vatre i dima do djevičanske bjeline, čistoće i mira. Cijeli opus Ivančice Cvitić Znidarčić pokazuje suvremenost i otvorenost prema novome. Od temeljnog medija kroz osnovna počela zemlje, vatre i vode, usporedno s djevičanskom bjelinom porculana s kobaltno plavim akcentima, preko skulpturalnih kompozicija, asemblaža i instalacija pokazuje uvijek otvorenost prema novom, inspirirana novim medijima, uvijek zaigrana u pronalasku likovnog izraza u prirodi i svom okruženju. Ta igra i dalje traje i poziva nas da joj se pridružimo.

Životopis umjetnice

Ivančica Cvitić Znidarčić rođena je u Zagrebu 10. veljače 1946. Magistrica je primijenjene umjetnosti za medij keramike. U Zagrebu je završila tehnološko-keramički odjel pri Školi primijenjene umjetnosti 1965. te diplomirala grupu likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1967. U Beču je upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti (poslije Visoka škola za primijenjenu umjetnost), gdje je diplomirala 1976. u klasi Wandera Bertonija, a u istoj je klasi i magistrirala 1977. U keramičku je sekciju ULUPUH-a primljena 1976., a godine 1977. postala je članica ZUH-a. Na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu predavala je od 1987. do umirovljenja (2004.). Za mentorstvo učeniku Maku Melcheru od Ministarstva prosvjete i športa dobila je 2002. godine nagradu i priznanje za najbolji generacijski rad učenika 4. razreda srodnih škola. Na izložbi profesora ŠPUD-a – Salon Izidor Kršnjavi 2001. godine primila je nagradu i diplomu. Sudjelovala je u organizacijskom odboru svih pet održanih Svjetskih triennala male keramike u Zagrebu. Na II. Svjetskom triennalu male keramike dobila je počasnu diplomu međunarodnog žirija. Godine 2002. bila je suosnivačica i počasna članica Kerameikona iz Varaždina, a na međunarodnoj izložbi CERAMICA MULTIPLEX 2005. godine međunarodni žiri dodijelio joj je srebrnu medalju. Godine 2014. primila je počasnu diplomu na međunarodnoj izložbi keramike i stakla MIKS 14 održanoj u Zagrebu.

Iste godine u Galeriji Žiljak, Sv. Ivan Zelina, na izložbi pehara primila zlatnu plaketu za alternativno djelo, a 2017. u istoj galeriji dodijeljeno joj je „Očitovanje izvrsnosti”. Sudjelovala je na simpozijima i mnogim keramičkim i slikarskim kolonijama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je u prvom keramičkom sazivu kolonije Hinko Juhn u Našicama 1979. kao i u Prvom sazivu Raku kolonije u Plemenitašu u Gorskom kotaru 1996. Godine 2010. pokrenula je izložbu maski. Prva je izložba održana u galeriji Matija Skurjeni u Zaprešiću, a zatim se od 2011. svake godine održavaju izložbe maski u Galeriji grada Krapine gdje redovito sudjeluje. Od 2017. članica je udruge „Vladimir Maleković” iz Brdovca te sudjeluje na njihovim skupnim izložbama. Bila je članica žirija na keramičkim izložbama u Hrvatskoj i Sloveniji. Sudjelovala je na značajnim keramičkim žiriranim izložbama:

1977. Beč

1977., 1980. Faenza

1978. Vallauris

1978. Bruxelles

1980. Subotica, Beograd

1981. Pariz

1986. Barcelona

1988. Bologna

1991. Grottaglia

1995. Lisabon

2002. Kiel

2003. Zelem-Halem

2004. Landeck, Tirol

2006. New York

2008. Beograd

2009. Kapfenberg

2012. Ludwigsburg

2012. Nove

Radovi joj se nalaze u fundusima galerija, muzeja i zbirki u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2019. proglašena je članicom emeritom ULUPUH-a. Podrškom ULUPUH-a i financijskom potporom Grada Zagreba 2021. godine objavljena je monografija o njezinom opusu koju je priredila Višnja Slavica Gabout. Godišnje priznanje za doprinos ugledu ULUPUH-a dobila je 2023.