Svjetski dan roditelja: Spisateljica za djecu Marijana Križanović svojim stihovima slavi svakodnevne junake djetinjstva – roditelje: tatu od dvjesto lica i mamu koja može sve
Svjetski dan roditelja prilika je da se prisjetimo koliko su roditelji važni u životu svakog djeteta. Njihova ljubav, podrška, strpljenje i prisutnost oblikuju prve uspomene i pogled na svijet. Upravo o toj svakodnevnoj, a neprocjenjivoj ulozi govore slikovnice Moj tata i Moja mama autorice Marijane Križanović, ilustratorice Željke Mezić i izdavača Mozaik knjige.
Napisane jednostavnim, ritmičnim i vedrim stihovima, one nisu samo posveta roditeljima nego i nježan podsjetnik na ono što djeca najviše pamte: zajedničko vrijeme, osjećaj sigurnosti i bezuvjetnu ljubav.
Iako obje knjige slave roditeljsku ljubav, svaka to čini na poseban način.
U središtu prve nalazi se tata kao suputnik u igri i pustolovinama, dok druga donosi slojevit portret mame koja uspijeva spojiti nježnost, snagu, humor i odgovornost. Zajedno tvore toplu, poetsku posvetu roditeljstvu: živom, nesavršenom i punom ljubavi.
Na Svjetski dan roditelja ove dvije slikovnice dolaze do izražaja jer prikazuju roditeljstvo bez patetike i bez idealiziranja. Njihovi junaci nisu savršeni, ali su prisutni. A upravo je prisutnost najveći dar koji roditelj može dati djetetu.
Tata od dvjesto lica
Slikovnica Moj tata osvaja vedrinom i zaigranošću već od prvih stihova:
„Moj je tata pravi tata-mata,
osmijeh njegov otvara sva vrata.“
Riječ „tata-mata“ odmah uspostavlja dječju perspektivu, a dijete u tati vidi čitav svemir mogućnosti. Tata nije samo roditelj, nego i junak, netko tko može sve, on otvara vrata mašti, igri i učenju. Njegov osmijeh simbol je sigurnosti, topline i bezuvjetnog prihvaćanja. Križanović vrlo uspješno gradi lik tate koji nije neki udaljeni autoritet, već aktivni sudionik djetetova svijeta.
Kroz cijelu slikovnicu tata se neprestano preobražava. On gradi dvorce od kocaka, pliva poput dupina, priča priče, igra nogomet, postaje vatrogasac, policajac, vitez, klaun ili snješko te sudjeluje u svakodnevnim dječjim pustolovinama.
Posebno su dojmljivi stihovi:
„Odjedanput vitez posta,
mačevanja nikad dosta.
Sad je klaun, pa je snješko,
tati ništa nije teško.“
Ovdje autorica sjajno prikazuje jednu od najvažnijih odlika angažiranog očinstva, a to je sposobnost ulaska u dječji svijet. Tata nije promatrač sa strane, nego aktivni sudionik igre. On prihvaća pravila dječje mašte i postaje ono što dijete u tom trenutku treba. Iza humora krije se važna poruka. Dijete ne pamti roditelja po velikim riječima nego po zajedničkoj igri. U svijetu slikovnice, tata je spreman zakoračiti u dječju maštu i prihvatiti njezina pravila, a upravo se u tome krije ljepota suvremenog očinstva.
Jedan od najzanimljivijih motiva pojavljuje se u stihovima:
„S različitih lica dvjesta,
kad god želiš, tu je smjesta.“
Naravno, broj nije doslovan. To je dječja hiperbola kojom se naglašava bogatstvo očevih uloga. Otac je istodobno vodič kroz velika pitanja, zaštitnik, prijatelj, učitelj, suigrač, pripovjedač i čuvar obiteljskih tradicija. On djetetu otkriva zvijezde, ali i toplinu doma. Upravo zato djeluje kao osoba koja ima „dvjesto lica“, a ipak ostaje ista, uvijek dostupna svome djetetu.
Iza humora krije se i snažna emocionalna dimenzija:
„Kad mi noćna mora smeta,
il’ se bojim vatrometa,
zagrli me tata jako
i strah ode brzo, lako.“
Ovi stihovi otkrivaju srce cijele slikovnice. Najveća očinska snaga ne leži u viteškim podvizima, već u zagrljaju koji otklanja svaki dječji strah. Autorica tako podsjeća da se prava hrabrost često pokazuje kroz nježnost i skriva u malim, toplim gestama.
Mama koja može sve, ali i smije biti nesavršena
Dok je tata prije svega junak igre, mama se u slikovnici pojavljuje kao pokretačka snaga obiteljskog života.
No, Križanović izbjegava stereotipe i stvara suvremen, životan i uvjerljiv lik žene koja uspijeva spojiti nježnost, energiju, odgovornost i humor.
Već na samome početku spojeni su i nježnost i čudesnost.
Ta čarolija nije bajkovita nego stvarna.
„Moja je mama vedra ko dan
i čarobna kao san.“
A vrlo brzo postaje jasno da je riječ o nečemu što je puno više od idealizirane slike. Ova mama peče palačinke, popravlja, putuje s djecom i s njima izvodi pokuse, njeguje ih kad su bolesni i tješi u teškim trenutcima, trenira i organizira obiteljske trenutke.
Osobito je zanimljiva kitica:
„Kada tijesto mama valja,
moćnija je i od kralja,
a čekićem kad barata,
popravi i stol i vrata.“
Autorica ovdje vješto ruši stereotipe. Mama nije ograničena na jednu društvenu ulogu. Ona je jednako uvjerljiva i sigurna u kuhinji i s alatom u ruci. Djetetov pogled ne vidi granice između „muških“ i „ženskih“ poslova, vidi samo osobu koja zna, može i stvara puno toga.
Upravo ta ljudska dimenzija daje tekstu uvjerljivost jer ne prikazuje majku kao savršeno biće. Ona se ponekad naljuti, povisi glas i postavi svoje granice:
„Nije uvijek blaga mama,
nekad čuje se galama.
Kad čarape s poda miče:
— Pospremite sobu! — viče.“
Takvi stihovi su autentični. Djeca prepoznaju stvarni život, a ne neki nedostižni ideal. Mama ima svoje granice, umor i trenutke nezadovoljstva, ali ljubav ostaje stalna.
Vrhunac pjesme i najdublja poruka nalazi se u sljedećim stihovima:
„Moja mama ima mane,
kao i svi, teške dane,
premda gumbe ne zna šiti,
al’ se trudi mama biti!“
U nekoliko jednostavnih stihova sažeta je jedna od najljepših poruka suvremene dječje književnosti. Roditeljstvo nije natjecanje u savršenstvu, važni su trud, prisutnost i ljubav. Upravo zato ovi prekrasni stihovi ostaju dugo u sjećanju.
Roditelji kao svakodnevni junaci
Obje slikovnice povezuje ista misao:
djeci nisu potrebni savršeni roditelji, već prisutni roditelji.
Tata iz slikovnice pokazuje kako zajednička igra, nježnost i smijeh stvaraju uspomene koje traju cijeli život. Mama pokazuje kako se ljubav skriva u brizi, razgovoru, putovanjima, zagrljajima i svakodnevnim zajedničkim trenutcima.
Marijana Križanović u ovim je slikovnicama uspjela ostvariti ono što je u dječjoj književnosti najteže: jednostavnim riječima govoriti o velikim stvarima. Njezini stihovi teku lako i prirodno, a iza vedrih rima kriju se važne poruke o obitelji, odrastanju, bliskosti i emocionalnoj povezanosti. Njezini roditelji nisu super junaci zato što nikada ne griješe, nego zato što uvijek iznova pronalaze način da budu uz svoju djecu.
Moj tata i Moja mama nisu samo slikovnice o roditeljima. One su slikovnice o uspomenama koje nastaju dok se grade dvorci od kocaka, peku palačinke, promatraju zvijezde, gledaju filmovi ili tjeraju dječji strahovi.












Ilustracije koje nadopunjuju i produbljuju priču
Posebnu vrijednost objema slikovnicama daju i ilustracije koje tekst nadopunjuju i produbljuju.
U slikovnici Moj tata ilustracije su dinamične, vedrih boja i prikazuju prizore zajedništva. Posebno se izdvaja scena u kojoj tata s djetetom promatra zvjezdano nebo dok istodobno priprema štrukle. Vizualni spoj planeta, sazviježđa i domaće kuhinje savršeno odgovara stihovima o svemiru i štruklima. Ilustracija tako postaje metafora roditelja koji dijete istodobno uvodi u svijet znanja i čuva toplinu doma.
Jednako je dojmljiva rođendanska scena u kojoj tata okružen djecom slavi njihov poseban dan. Raspršene konfete, vedra lica i pokret stvaraju osjećaj radosti i prisutnosti. Otac nije promatrač nego sudionik dječjeg veselja.
U slikovnici Moja mama dominiraju svjetlost, nježnost i vedrina. Posebno se ističe ilustracija uz stihove:
„Ujutro je opet čila,
ko da zbilja ima krila,
pa pokuse sa mnom radi
i lice mi nježno gladi.“
Na jednoj stranici majka raširenih ruku stoji pred velikim suncem, okružena cvijećem i zelenilom. Sunce ovdje simbolizira životnu energiju koju dijete prepoznaje u svojoj majci. Na drugoj stranici majka i kći zajedno izvode pokus, čime ilustracija naglašava važnost zajedničkog istraživanja, učenja i otkrivanja svijeta.
Na Svjetski dan roditelja obje slikovnice Marijane Križanović roditelje prikazuju kao osobe koje djeci otvaraju nove horizonte i podsjećaju na dragocjenu istinu:
djeca ne trebaju savršene roditelje, nego roditelje koji će biti uz njih i pokazati im da su voljena svaki, baš svaki dan.
KLARA HRANUELLI: NALJEPNICA ILI CRTEŽ?
“NALJEPNICA ILI CRTEŽ ?” – KLARA HRANUELLI Čekaj… ovo je naljepnica ili si TI to nacrtala?“ Ne. Nije naljepnica.I upravo tu počinje priča o Klari i H nailschicu. Za Klaru nokti nikada nisu bili…
Poziv na predavanje: “Bolesti modernog doba – duhovno-antropološki pristup”, 6. listopada
“Čovjek današnjice, kao nikad, izložen je uvredama koje stvaraju rane, agresije, besmisao, strah… Tako se razvijaju bolesti anksioznost, sagorijevanje, depresija… Hagioterapija otkriva uzrok ovim stanjima koja se nalaze u dubinama čovjeka, na njegovoj…
Spoj avangardne mode i uličnog bunta Ante Barišića
Novi iznenađujući ciklus Ante Barišića Miroslav Pelikan Ante Barišić suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor je vrlo zanimljivog opusa u različitim tehnikama i u raznovrsnim pristupima. Pred nama je novi, iznenađujući ciklus. Gospodine…
Picasso i Bacon: susret dvojice velikana u bečkoj Albertini
Oko 70 djela iz međunarodnih muzeja i privatnih zbirki, od Chicaga i Mexico Cityja do Londona, Pariza i Stockholma, izloženo je u bečkoj Albertini od 18. rujna 2026. do 31. siječnja 2027. Sandra…
Prilog o knjizi Burma Sahib
Paul Theroux Burma Sahib Miroslav Pelikan Priča o pet ključnih godina koje su od mladog policajca stvorile Georga Orwella Nedavno je VBZ u biblioteci Nektar objavio roman Paula Therouxa BURMA SAHIB, na…
SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (18): Sveti Maksimilijan Kolbe – Vitez Bezgrešne, mučenik ljubavi i pobjeda ljudskosti nad tamom
Od ponedjeljka do petka u 12 sati – portal Akademija Art postaje živi digitalni muzej kroz nove AI umjetničke serijale Osamnaesti nastavak vodi nas u mračna poglavlja ljudske povijesti, gdje je zasjala jedna…
PLUS: Arkadija u doba algoritama – Zašto u vremenu tehnološke ekspanzije ponovno tražimo rajska utočišta?
Dok digitalni svijet ubrzava do neslućenih granica, čovjek intuitivno traga za svojim komadićem iskonskog mira. Može li moderna tehnologija postati saveznik u stvaranju novih, održivih oaza ljudskosti? Živimo u vremenu u kojem se…
KOMENTAR: Plovidba digitalnog kruzera – Kako sinergija dviju AI velesila i uredničkog rukopisa stvara medijsku rešetku budućnosti
Bez dodvoravanja trendovima i bez inertnosti prošlosti: Portal Akademija Art u praksi pokazuje kako napredna tehnologija postaje produžena ruka autentičnog ljudskog stvaralaštva. Živimo u eri u kojoj se medijski prostor prečesto guši u…
Ministar Vlajčić na AGRIFISH-u
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić sudjeluje na sastanku Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva Europske unije u Bruxellesu, na kojem se prvoga dana raspravljalo o budućnosti ZPP-a…
Maksimir koji dijeli javnost – i pitanje tko zapravo ima pravo glasa
Grad ne traži savršenstvo. Grad traži stadion koji neće biti predmet sprdnje Boris Markuš Predstavljanje pobjedničkog rješenja novog stadiona u Maksimiru otvorilo je pukotinu koja se rijetko vidi u hrvatskoj javnosti: onu između…
Prilog o knjizi TRITONUS – Priče iz arhipelaga
Kjell West TRITONUS – Priče iz arhipelaga Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila u vrlo lijepoj tvrdo ukoričenoj opremi roman Tritonus, Priče iz Arhipelaga, u prijevodu sa švedskog Miše Grundlera, na 333…
Portreti plemenitih grla u opusu Renate Facan Kušec
Konji u ovom ciklusu izrazito su lijepi, kao da su dotrčali iz neke davne bajke ili legende Miroslav Pelikan Motivi glava konja, niz plemenitih bića na slikama akademske slikarice Renate Facan Kušec svjedoči…












