O prvom susretu Mustapića u Hutovu 2011. godine

Slavko Katić

POZDRAVNI GOVOR DOMAĆINA SKUPA
U Hutovu 30. srpnja godine Gospodnje 2011.

Dragi rođaci Mustapići!

Okupili smo se danas u Hutovu, gdje nam korijeni sežu duboko u prošlost i odakle se raseljavasmo na sve četiri strane svijeta, među mnoge narode i jezike.

Pripala mi je iznimna čast i dužnost biti domaćin ovoga prvog rodovskog skupa na Mustapića vinogradini, „na našoj plemenitoj baštini“.

Kratko je vrijeme bilo od ideje o susretu, organiziranja Udruge „Mustapići“, do ovoga veličanstvenog skupa, ali je naša mladež, naša uzdanica uspjela sve ovo pripremiti. Bog je čuvao zdravu u budućnosti!

Pozdravljam vas, drage rođake, rodice, supruge i zetove koji dođoste da se licem u lice upoznamo, da se srdačno družimo i da više doznamo gdje su prvi spomeni i pradavni korijeni roda Mustapića. 

Cijeneći mukotrpne žrtve naših predaka, posebno se sjećamo one naše starije braće iz Drugoga svjetskog rata i poraća kao i onih u posljednjem ratu koji su položili život na oltar Domovine. Zaslužni su i oni da mi danas ovdje na ovoj plemenitoj baštini Mustapića možemo u slobodi i zahvalnosti održati ovaj naš sabor.

A da znamo gdje su nam korijeni, zahvaliti možemo u prvom redu našim časnim precima i našim dumama, svećenicima naše Trebinjsko-mrkanske biskupije, najstarije biskupije uspostavljene od dolaska Hrvata kao i svećenicima drugih biskupija. 

Čast mi je pozdraviti preuzvišenog biskupa dr. Ratka Perića i nazočne svećenike.

Pozdrave šaljem i svećeniku našega roda don Stipi Mustapiću na otok Pag, koji iz opravdanih razloga nije danas s nama te drugim rođacima koji su željeli biti ovdje s nama, a nisu mogli doći.

Pozdravljam i ovdje prisutne izabrane predstavnike mjesne vlasti na čelu s dr. Živkom Matuškom, načelnikom Općine Neum i načelnike susjednih općina (nabrojati??) i druge narodne predstavnike.

Pozdravljam i gradonačelnike i načelnike gradova iz drage nam domovine Hrvatske(nabrojati??). 

Srdačna dobrodošlica i pripadnicima ostalih hutovskih rodova te svima ostalim prijateljima i gostima koji su danas s nama kako bi uveličali naš povijesni skup.

Pozdravljam i predstavnike svih javnih medija koji će vijest o skupu Mustapića pronijeti diljem svijeta.

A sada samo nekoliko riječi o podrijetlu Mustapića.

Po predaji naših starih i po upisima pročitanim u crkvenim maticama župe Gradac i drugih župa te povijesnim vrelima doznajemo da smo grana staroga hrvatskog plemena Đurđević ili Jurjević koje se na ovim prostorima spominje još u 15. stoljeću.

Potvrdu tradiciji da smo se nekada prezivali Đurđević nalazimo u spisima biskupskog arhiva u Dubrovniku u kojima je 1793. upisan Ilija, sin Filipa Đurđevića iz Hutova. Filip je pak u maticama župe Gradac upisan kao Filip Mustapić iz Hutova.

Prezime Mustapić u povijesnim vrelima prvi put nalazimo 1579. u trogirskom zaleđu u koje Mustapići dolaze kao izbjeglice iz Hercegovine. U istom popisu, uz Mustapiće, nalazimo i neka druga  hercegovačka plemena.

Prvi pisani spomen Mustapića u Hercegovini potječe iz 1694., kada Mlečani dijele zemlju svojim pristašama, pa tako i Petru Mustapiću i njegovoj braći i rođacima u Osičenoj Međi (današnjoj Osječenici) i na Toplici u Hrasnu.

U gradačkim župnim knjigama Mustapići se prvi put spominju 1722. godine, kada je u maticu krštenih upisan Andrija, sin Stojana Mustapića iz Hutova.

Zanimljivo je i potrebno spomenuti da su pojedini župnici u gradačkim župnim knjigama u 18. st. često upisivali i oblik Mustafić, pa tako danas imamo naše Mustafiće iz Samobora ovdje s nama. Taj oblik prezimena  zabilježen je 1539. na otoku Visu. Težak život u Hercegovini pod otomanskom vlašću i druge okolnosti nagnali su Mustapiće, i druge rodove, da potraže bolji i sigurniji život diljem Hrvatske i svijeta.

U Stanju duša don Grge Matuška, iz 1792. godine, navedene su dvije obitelji: Matina s dvanaestero čeljadi u Doljanima i Vïdina s petero članova u Čeljevu, župljani župe Hrasno.  (300 godina župe Dubrave, str. ???).

Osim u Hutovu, rođaci nam danas žive i u Čeljevu, Doljanima, Komanju Brdu, Stocu, Popratima, Trijebnju, Čapljini, Mostaru, a mnogo je Mustapića iseljenika širom domovine i svijeta.  

Danas najviše Mustapića živi u Republici Hrvatskoj, a posebno u okolici Imotskoga: u Grabovcu, Lovreću, Cisti Provo, Lokvičićima, Medovu Docu, Mustapića Drazi, Opancima te gradu Imotskom. Mustapići su napučili i Neretvansku krajinu: od Stolova, preko Komarne i Vala, Blaca, Opuzena i Metkovića. Mustapići žive i u Splitu, Dugopolju, Selcima na Braču, Dubrovniku te Zagrebu.

Još da spomenem i najčešća muška imena našega roda upisana u spomenute gradačke matice: Đure, Mato, Filip, Andrija, Ivan, Luka, Nikola, Miho, Ilija itd. A ženska?

Javili su nam se rođaci iz Argentine, Sjeverne Amerike, Australije i iz brojnih europskih država.

Sad kad sam se kratko osvrnuo na naše rodovsko podrijetlo, spomenut ću nekoliko istaknutijih pojedinca iz rodova Mustapića i Đurđevića. 

Dominikanac Augustin Đurđević rodio se u Dubrovniku 1818., a umro 1874. Zapisan je i pod krsnim imenom Antun Mustapić. Podrijetlom je iz Hutova odakle mu se otac preselio u Dubrovnik. Kao svećenik je obnašao razne dužnosti, poučavao razne predmete, bio je biograf i vjerski pisac. Napisao je nekoliko vrijednih djela. Upisan je u knjigu Znameniti Hrvati 925. – 1925. 

Martin Đurđević iz Doljana (1845. – 1913.). Otac mu se prezivao Mustapić. Nakon osnovne škole završio je Isusovačku gimnaziju u Dubrovniku. Nije postao svećenik, radio je kao državni službenik u više gradova. Pisac je čuvene knjige Memoari s Balkana 1858-1878, Sarajevo, 1910.; pretisak, Stolac, 2000. Važno je spomenuti da je Martin organizirao gradsku upravu  Mostara na odlasku turske vlasti.  

Prof. dr. sc. Zvonko Mustapić iz Lovreća, živio u Zagrebu. Nažalost, nije dočekao skup rođaka. Umro je Zvonko prije godinu i pol dana. Bio je dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Mijo Mustapić u dva je mandata bio dekan Strojarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prof. dr. sc. Ana Marija Mustapić iz Buenos Airesa. Ana je podrijetlom iz Lovreća, Hrvatska. Predaje na više svjetskih sveučilišta i autorica je više znanstvenih djela. Surađuje u hrvatskom časopisu „Studia Croatica“ koji izlazi u Beuenos Airesu.

I toliko je drugih uglednih članova našega roda, ali njihova imena ostavimo za objavu u knjizi Mustapići.

Zato odavde, s našega prvog skupa, molimo i zadužujemo mlade znanstvenike da do sljedećega susreta napišu knjigu o našem rodu, a mi ćemo pomoći što je do nas. Već je skupljeno dosta vrijedne građe, uspostavljeni su kontakti koji će se i dalje proširivati poslije današnjega skupa, još samo naći široka pleća za ovakav naporan a zahvalan trud za dobro i našega roda i naše hrvatske povijesti.  

I na kraju, dragi rođaci i prijatelji: Zahvaljujemo Bogu na ovome danu, jedinstvenu u ovih 400 posljednjih godina, koji nam je omogućio da se skupimo iz svih zemalja svijeta!  Hvala ocu biskupu na blagoslovu, župniku don Peri i svima vama na sudjelovanju, čime ste odali počast pokojnima, a poštovanje živima, uveličavajući ovaj doista povijesni trenutak roda Mustapića!

Srdačna hvala i od Boga plaća svim pokroviteljima i donatorima te svima ostalima koji su nam na bilo koji način pomogli da se ovaj skup ovako svečano upriliči.

Nadam se da ćemo iz Hutova otići s ljepšima uspomenama nego što su naša predhodnici stoljećima odlazili po bijelome svijetu.

Osjećajte se kao na vlastitoj djedovini i radujemo se novim susretima!