Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti
Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države.
Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija.
Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a.






Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.
Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu.
Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.
Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ, Zaključaka o agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991. te drugih.
Od međunarodnog priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine
Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, UNTAES), započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.
Sve je kultura – Kada tehnologija i život postanu čista vizualna umjetnost
Jutrošnji raspon tema na portalu Akademija Art briše stare granice. Dokazali smo da u pravoj sinergiji nema ladica: ekologija, nautika, dom i prehrana postali su dio jedinstvene estetske cjeline koja slavi radost življenja.…
Miris hrastovine i šapat jeseni – Kako stare drvene kuće čuvaju dušu i postaju vizija održive budućnosti
Dok prve jesenje magle obavijaju pitome brežuljke, autohtone drvene hiže podsjećaju nas na snagu tradicije koja ne prolazi. One nisu tek spomenici prošlosti, već najplemenitiji putokaz za ekološku gradnju modernog doba Postoji posebna,…
Lekcija od najboljih – Zašto poraz od 4:1 protiv Španjolske nije tragedija, već praznik nogometne estetike?
Sinoćnji ogled u kojem je Španjolska slavila protiv Vatrenih pokazao je punu ljepotu igre na vrhunskoj razini. Kada na terenu prepoznaš čistu nogometnu umjetnost, mjesta za dramu nema – ostaje samo pljesak majstorima.…
KOMENTAR: Umjetnost prelistavanja – Kako portal Akademija Art bez ograničenja spaja širinu tema i boje sezone
Jutrošnji pogled na naslovnicu otkriva novu dimenziju digitalnog prostora: od kofeinske psihologije do morskih horizonata, tehnologija i urednički rukopis stvaraju ritam koji ne umara, već inspirira. Kada čitatelj danas otvori naslovnicu portala Akademija…
Tišina horizonta – Zašto nas beskrajno plavetnilo uči zaboravljenoj umjetnosti usporavanja?
Kada odlijepimo pogled od kopna i prepustimo se ritmu valova, shvaćamo da plovidba nije samo putovanje kroz prostor. To je povratak onom iskonskom, analognom miru u kojem vrijeme gubi svoju hitnost. Ima nešto…
Šapat tihe šume – Zašto nam je u doba opće digitalizacije potreban organski reset?
Povratak prirodi nije samo ekološki trend, već iskonska ljudska potreba. Kako nas miris vlažne zemlje i jesenje lišće uče spoznaji da prave, dugovječne vrijednosti nikada ne gube svoj kod. U svijetu u kojem…
Gdje su mi ključevi? – Zašto zapravo zaboravljamo male stvari i zašto je to dobra vijest za naš um
Kratki, zabavni pogled na svakodnevnu amneziju. Znanstvenici dokazuju da gubljenje sitnica nije mana, već znak da Vaš mozak radi prostor za kreativnost. Koliko ste puta u životu stajali nasred dnevnog boravka, s jednom…
Estetika u pokretu – Zašto nas klasični automobili fasciniraju više od modernih električnih jurilica?
Pogled na dizajn koji ima dušu. Dok tehnologija juri prema autonomnoj vožnji, nostalgija za analognim vremenima i čistim oblicima postaje sve jača. Moderni automobili danas su zapravo računala na kotačima. Nevjerojatno su brzi,…
Moć detalja – Kako u samo 5 minuta unijeti jesenju toplinu u radni prostor ili dnevni boravak?
Zaboravite na skupe renovacije. Skandinavski recept za “hygge” atmosferu skriva se u pravilnom osvjetljenju i prirodnim elementima. Naš dom je naše utočište, no u jesenjim danima kada se dani skraćuju, radni stol ili…
Više od kofeina – Što Vaša omiljena šalica kave govori o Vašem karakteru?
Kratki, zabavni vodič kroz psihologiju jutarnjih rituala. Jeste li pragmatični ljubitelj espressa ili kreativni sanjar s kapučinom u ruci? Svi znamo da prva jutarnja kava ima status sakralnog rituala, no jeste li ikada…
Prilog o knjizi RONJENJE NA DAH
Željka Horvar Čeč RONJENJE NA DAH Miroslav Pelikan Nedavno je VBZ u biblioteci Ambrozija (knjiga 730.) objavio novi roman suvremene hrvatske književnice Željke Horvat Čeč RONJENJE NA DAH, u zgodnoj broširanoj opremi,…
Duško Šibl: Emotivni i bučni povratak londonskim “Uličarima” osamdesetih
Šibl je vrlo emotivno zabilježio te trenutke vremena, nastojeći prenijeti živopisnost prostora i pojedinaca,.. Miroslav Pelikan Akademski slikar Duško Šibl osebujna je figura u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, stvaratelj u više atelijera, od…












