izložba Priče unatrag dubrovačke umjetnice Ivone Šimunović u produkciji platforme NOMAD – Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost i kustoskoj koncepciji Sabine Salamon otvorena je 9. siječnja u Galeriji Josip Račić
U toj prigodi govorili su ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, kustosica Sabina Salamon, Jelena Tamindžija Donnart ispred platforme NOMAD-Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost i Ivona Šimunović, akademska slikarica koja se zagrebačkoj publici predstavlja s deset recentnih ulja na platnu nastalih u razdoblju od 2023. do danas.
Prema riječima kustosice riječ je o radovima koji pripadaju dvama izdvojenim ciklusima – jednog čine horizonti koje umjetnica gleda svakodnevno. Drugi tematizira minula razdoblja iz osobnog života koje reprezentira ulje na platnu pod naslovom Životopis na kojem skicozno izvedene, čini se slučajno ispisane crtarije (zapravo geste) manifestiraju nepouzdanost sjećanja i nadolazak osjećaja koje Ivona ispisuje upravo onako kako pristižu u svijest – na mahove i u neredu. Sjećanje kao lajtmotiv velikih formata napućenih govorom potisnutog, pojavljuje se još u nekoliko radova: Napiši mi ime i Temporalnost sjećanja.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom Sabine Salamon čije grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.
Zagrebačka publika ima je priliku razgledati do 1. veljače.
Dok službena povijest događaje prikazuje kao kontinuitet jednako značajnih činjenica i smješta ih u apstraktnu mapu prošlosti, osobno sjećanje temelji se na vlastitom iskustvu i operira s proživljenim. Isto tako, povijest odbacuje vezu s identitetom, stremi k objektivnosti i govori uopćeno; suprotno tome, osobno sjećanje traži načine da se uprostori, da iskustvo preoblikuje u opipljivu formu kako bi zadobilo smisao i zauzelo (simboličko) mjesto. Ovakvo razmišljanje ugrađeno je u slikarsku praksu Ivone Šimunović. Ne zato što samu sebe smatra autoricom koju zanima temporalnost i minula razdoblja iz osobnog životopisa, već zato što svaki njezin rad nastane kao slika sjećanja na neki sasvim konkretni događaj.[i] Aktivnost prisjećanja, kao početna faza radnog procesa, aktualizira prošlost. Djeluje rekonstruktivno. A završava slikarskom artikulacijom osjećaja (događaji koji Ivonu vode u slikanje nisu ničim natuknuti, a kamoli prikazani).
Osim što je autoreferencijalno, to je slikanje i performativno, premda daleko od pogleda publike: Ivona radi u intervalima, inzistira na vidljivoj manualnosti (premazi, slojevi, nemušto iscrtani krugovi u improviziranom slijedu). Dopušta prisjećanju da traje kao vrijeme bez prisile. Radovi ne nastaju brzo.
Sagledamo li njezine radove unazad nekoliko godina, usporedimo one izložene 2022. u palači Sponza i galeriji Forum s izborom na aktualnoj izložbi, primijetit ćemo da su novi radovi manje skloni točkastim potezima, kružnim formama; za neka platna možemo reći da su prije ispisana nego oslikana, a ne nekoliko njih ponavlja se linija horizonta. Procesualnost je i dalje smjernica po kojoj slike nastaju.
Kako je već rečeno, za nju je važan pogled unutra i unatrag, jer slika po sjećanju, misli o sjećanju i dopušta da je vodi u nesvjesno. No triptih Različiti horizonti pokazuje da na nju jednakom mjerom djeluje gledanje. Prizore jutarnjeg, večernjeg i noćnog horizonta, upadljivo različite po boji, povezuje misao o relativizirajućem pogledu, o mogućnosti da stvari sagledamo s lijeve i desne strane, ujutro i navečer, s neutralne ili pristrane, i da je vizura svaki put drugačija. Horizont se pojavljuje u nekoliko radova, povlači granicu između gore i dolje, daje impresiju prostornog protezanja unedogled.
Nizovi kružnica ili linije – sasvim svejedno, oba pristupa upisana su u temporalnost, naglasak je na introspekciji i onom što je skriveno; točkasti nizovi tvore sekvence, a linije kontinuum, ali dođe na isto – samo su zrcalno nasuprot.
Od spomenute 2022. do danas, Ivona se kretala u smjeru jasnijeg doživljaja pejzaža pri čemu ne treba zanemariti Dubrovnik, grad u kojem svaki pogled prema van nađe mjesto na horizontu.
Da rezimiram, izložba sadrži dva izdvojena ciklusa – jednog čine horizonti kao praslike koje gleda svakodnevno. Druga tematizira unutarnje prostorne i vremenske pomake, a reprezentira je veliko ulje na platnu pod naslovom Životopis na kojem skicozno izvedene, čini se slučajno ispisane crtarije (zapravo geste) manifestiraju nepouzdanost sjećanja i nadolazak osjećaja koje ispisuje upravo onako kako pristižu u svijest ─ na mahove i u neredu. Sjećanje kao lajtmotiv velikih formata napućenih govorom potisnutog, pojavljuje se još u nekoliko radova: Napiši mi ime i Temporalnost sjećanja.
Postoje slike na kojima oko neprestano putuje i one na kojima se odmara. Među potonje bismo mogli svrstati vizure neprekinutog pogleda u horizont, dok fragmentarni isječci diktata svijesti pripadaju onima koje pogled uznemiruju i proganjaju iz jednog detalja u drugi. To posebno vrijedi za ulje na platnu Unatrag, rađeno kistom, a zatim urezivano noktima. Za Unatrag je karakteristična vibrirajuća faktura, stišana tamnim koloritom pa je uputno promatrati je izbliza. Skoro pa ritualno izvedene ogrebotine površinu čine živom materijom koja diše u svim smjerovima i otvara prostor za interpretaciju strukture memorije. Gledanje bilo koje slike iz ovog ciklusa traje onoliko koliko traje zanimanje za iskliznućem iz predmetne stvarnosti slike. Slojevi boje su tanki, ali ih ima mnogo; čini se da je njihovo nastajanje dugotrajno. Nisu ni narativne ni deskriptivne, maksimum prepoznatljivosti dostiže prikaz pejzaža naznačen općim mjestima poput oblaka, mora i linije horizonta koja balansira strane svijeta. Prati silu gravitacije (spomenutom triptihu Različiti horizonti treba pridodati ulje na platnu Margina i Prelom). Kako drugačije pričati o ovim slikama ako ne kroz pitanje o cirkularnosti i povratnom djelovanju iskustva? A ako postoji premosnica između spomenutih dviju cjelina radova, onda je to Nedogled, malo ulje na platnu, koje prema riječima autorice, istražuje pojam beskraja kao prostora zaborava, gdje se vidljivo gubi, a slika postaje meditativno polje.
Sabina Salamon
[i] Termin slika sjećanja preuzet je od sociologa Mauricea Halbwachsa.















Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. godine. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2009. Tragovi / Lopud
2010. Dodir stvarnog / Galerija Talir, Dubrovnik
2011. Dodir stvarnog / Galerija Kunkera, Pag
2018. Pronađene slike / Vizura Aperta, Pelješac
2020. Rascjepi stvarnosti / Galerija Dulčić Masle Pulitika, Dubrovnik
2022. Oporuka / Palača Sponza, Dubrovnik
Membrana / Zlati Ajngel, Varaždin
Oporuka / Galerija Forum, Zagreb
2023. Lopud / Galerija Flora, Dubrovnik
2024. Nach Allem, Galerija Frank, Beč
Nakon svega / Galerija Kranjčar, Zagreb
2025. Margariti / Crkva sv. Stjepana, Dubrovačke ljetne igre
Snovi / Galerija Kunkera, Novalja, Otok Pag
GRUPNE IZLOŽBE
2021. Pogled u kretanja / Djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, Umjetnička galerija Dubrovnik
2024. 22.11., Galerija Kranjčar, Zagreb
2025. 80 godina Umjetničke galerije Dubrovnik / Umjetnička galerija Dubrovnik
Ivona Šimunović
RAZLIČITI HORIZONTI / triptih, 2025.
ulje na platnu
150 x 450 cm
Foto : Miho Skvrce
Ivona Šimunović
NEDOGLED , 2023.
ulje na platnu
30 x 30 cm
Foto : Miho Skvrce
Ivona Šimunović
PRELOM , 2025.
ulje na platnu
120 x 200 cm
Foto : Miho Skvrce
Čuvari nevidljivih niti – Kako ženska intuicija i napredna tehnologija redefiniraju renesansni um 21. stoljeća
U eri opće algoritamske reprodukcije, prepoznavanje autentičnih oblika u kulturi i umjetnosti postaje vrhunski imperativ. Može li digitalni prostor, vođen profinjenom estetikom, postati novi čuvar ljudske memorije i kreativnog koda? U suvremenom društvenom…
Umjetnost u službi humanosti – Velika reportaža s Prve međunarodne likovne kolonije „Zagorje Art“ u Lobor-gradu
Pod geslom „Umjetnici za osobe s invaliditetom, ljudi za ljude – s ljubavlju!“, barokni dvorac Keglević ugostio je likovne vizionare iz Hrvatske i inozemstva koji su u trodnevnom stvaralaštvu s korisnicima Doma izbrisali…
Gavella – Izvedba predstave „Mirisi, zlato i tamjan“ u spomen na Zrinka Ogrestu
Predstava “Mirisi, zlato i tamjan”, nastala prema istoimenom romanu Slobodana Novaka, 12. listopada bit će izvedena u posebnom ozračju – kao posveta njezinu redatelju Zrinku Ogresti Martina Matota Zrinko Ogresta iznenada je preminuo…
Najava događanja u KC-u Osijek!
Najavljujemo dva zanimljiva događanja u Kulturnom centru Osijek Priredio: Boris Markuš Ponedjeljak, 5.10./19.00 sati/ Galerija Kulturnog centra “NEVIDLJIVA” /otvorenje izložbe fotografija – SUPERMAME & ANA SURAČ / Na otvorenju izložbe bit će prisutne…
SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (22): Sv. Jeronim Dalmatinac – Gorljivi naučitelj i oštro pero baštine
Serijal o hrvatskim svecima i nebeskim zaštitnicima kroz sinergiju tradicije i AI umjetnosti na portalu Akademija Art U dvadeset drugom nastavku našeg serijala „Svetost u svjetlu budućnosti” ponosno predstavljamo lik i duhovnu ostavštinu…
Moć mašte i šarene kockice – Kako dječja iskrenost gradi najljepše svjetove iz snova?
Vodič kroz čistu radost djetinjstva. Zašto su jednostavne kreativne igre i dječji “par-nepar” jedini ispravan vjetar stvarnosti na pozornici života? U današnjem svijetu, u kojem su čak i najmlađi često preplavljeni brzim, užarenim…
Pametni uređaji i analogni mir – Kako digitalni asistenti stvaraju više vremena za prvu jutarnju kavu?
Tehnologija po mjeri čovjeka. Zašto nam moderni gadgeti i umjetna inteligencija, kada ih vodi profinjena ženska intuicija, zapravo pomažu da pobjegnemo od ekranskog ludila? Kada se u javnosti pokrenu rasprave o najnovijim tehnološkim…
Plovidba bez inertnosti – Kako sinergija dviju AI velesila i uredničkog rukopisa stvara medijsku rešetku budućnosti
Bez dodvoravanja trendovima i bez ekranskog ludila: Urednik Stjepan Katić u posebnom jesenjem prelistavanju najavljuje atraktivan tjedni mozaik u kojem dominiraju ženska estetika, “kofeinski” rituali i velike vizije Živimo u eri u kojoj…
Simfonija u šalici – Kako jesenji biljni rituali vraćaju mir i prirodni sklad u naš dom
Darovi prirode kroz prizmu ženske estetike. Zašto je topla šalica domaćeg čaja od šipka i kamilice naša najljepša obrana od ubrzane svakodnevice? Kada stignu prohladni listopadski dani, priroda nam kroz svoje tihe transformacije…
Mala jesenja gastro čarolija – Kako kreativne žene običan obrok pretvaraju u umjetničko djelo?
Zaboravite na komplicirane recepte i stroge tablice. Prava tajna vrhunske kuhinje krije se u ženskoj intuiciji, prstohvatu humora i bogatstvu boja na obiteljskom stolu. U današnje vrijeme gastronomska scena na društvenim mrežama često…
Šarm sporog ponedjeljka – Zašto nam je na početku tjedna potreban ženski recept za ljepotu življenja?
Umjesto užurbanog skakanja u obaveze i ekranskog ludila, prva jutarnja kava i svjesni ulazak u dan postaju naša najljepša obrana. Kako u bogatom jesenskom koloritu pronaći vlastiti mir i ritam? Postoji nepisano, prilično…
ZARA STANIŠIĆ TRIJUMFIRALA NA IZBORU ZA MISS LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE
U sklopu manifestacije 28. Jesen u Lici u Gospiću održan je izbor za Miss Ličko-senjske županije za Miss Hrvatske, na kojem je laskavu titulu osvojila dvadesetogodišnja Zara Stanišić Ivana Delač Lijepa Zara ,porijeklom iz Like…












