Čovjek je za mene neiscrpan izvor inspiracije
Šta je sve žena čija je maksima: „Znati čuvati tajnu, zaboraviti nepravdu i prepoznati pravi trenutak“ rekla u Malim ženskim razgovorima za portal Akademija Art doznajte u sljedećim redcima koji su zabilježili razgovor sa profesionalnom fotografkinjom Marom Bratoš. Ova rođena Dubrovkinja koja je Stradun zamijenila za zagrebačku adresu u razgovoru progovora o fotografiji, svojoj kćerkici, braku sa poznatim dramskim umjetnikom Nikšom Kušeljom i ostalim „malim i velikim radostima života“. Šalicu čaja ispred sebe i udobno se zavalite ispred ekrana laptopa uživajući u „tijeku misli“ atraktivne gospođe iz Grada – Mare Bratoš.
Gordana Igrec
Idemo iz početka: Gdje ste rođeni?
Rođena sam u svojem divnom Dubrovniku.
A gdje živite?
Živim u Zagrebu kojeg sam zavoljela. U Zagrebu živim od ranih 90-ih kada sam došla na studij Filmskog i televizijskog snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti.
Što ste po zanimanju, ako ne fotograf?
Diplomirani sam filmski i televizijski snimatelj, međutim radim i živim od fotografije.
Kada se kod Vas probudio interes za fotografiju?
Interes za fotografiju otkrila sam još kao srednjoškolka u Dubrovniku. Uz dubrovačkog fotografa Pava Urbana, naučila sam prve osnove fotografije, a kasnije sam na srednjoškolskoj razmjeni učenika u Americi nastavila usavršavati temeljno znanje o fotografiji koje se poslije proširilo studiranjem na Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Što je za Vas fotografija?
Fotografija je sve. Sve što vidimo i sve što može biti fotografirano je već potencijalna fotografija.
Što Vas zaokuplja tematski ili koje pojedinosti najviše volite fotografirati?
U fotografiji me najviše zaokuplja čovjek: prvenstveno portreti, aktovi i kazališna fotografija. Ponekad napravim „izlete“ u drugom smjeru kao što je pejzažna fotografija. No, čovjek je za mene neiscrpan izvor inspiracije.

Koje fotografe najviše poštujete?
Puno je fotografa koje cijenim. Uzori se mijenjaju tako da nisu isti u mladosti i sada. S godinama se više cijeni čisti zanatski rad. Mogu nabrojati neke konstantne uzore kao: Duane Michals, Cindy Sherman, Richard Avedon i mnoge, mnoge druge fotografe…
A koliko ste samostalnih izložbi do sada imali?
Do sada sam imala trideset i tri samostalne izložbe tijekom kojih je bilo raznih motiva i traženja. Od autoaktova do Pavlinog rođenja i fotografiranja odnosa s njom, do pejzažne fotografije; na tom sam putu prošla razna umjetnička traženja.
Može li se od umjetničke fotografije živjeti?
Naravno, od fotografije se može živjeti. Više nego ikada, fotografija je napredovala i tražena je u zadnjih godina tako da se od nje može živjeti.
Da se opet rodite biste li ponovo odabrali fotografiju kao poziv?
U ovome čime se bavim objedinjeno je sve što volim: moda, priroda, glazba, kazalište, film… svi su ti elementi vezani za fotografiju.
Vaš moto u životu?
Znati čuvati tajnu, zaboraviti nepravdu i prepoznati pravi trenutak.
Do kada ćete se baviti umjetničkom fotografijom?
Fotografija i izlaganje su dio mene, tako da je pitanje „kako“ ću se baviti i što ću istraživati na fotografijama.

Što novoga pripremate u bližoj budućnosti?
Imam puno projekata u planu, uz kazališnu fotografiju u pripremi je i jedan fotografski projekt koji je bavi obiteljskim odnosima kroz dodir, a fokus je naravno na tijelu i detaljima tijela.
Kako provodite ove dane kada vlada korona?
U ova pandemijska vremena, dosta vremena provodim doma u krugu obitelji. Idem na pilates, jogu, radim krugove oko Jaruna, ali i volim čitati i gledati serije, to me najviše opušta.
Kako funkcionira brak dvaju umjetnika? Vas i Nikše Kušelja u ovom slučaju?
Jednostavno rečeno mislim da je to – to.
Koji su Vam prioriteti u životu?
Pavla, moj dragi, profesija i ostavljam puno prostora za osobni rast.
Mara Bratoš – promo fotografija