Karla Čurčinski – Što se događa dok čekamo?

Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih iskustava

Otvorenje samostalne izložbe “Čekanje” akademske umjetnice Karle Čurčinski je u četvrtak 19. ožujka 2020. s početkom u 19 sati u Galeriji ZILK (Radićeva 13, Karlovac). Magistra grafike Karla Čurčinski ove godine je sudjelovala na Malom ZILIK-u te osmislila čak dvije različite radionice za djecu. Na jutarnjoj radionici pod nazivom “Moj svemir” koja je započela čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira djeca su saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, mališani su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom “Novi dinosaurusi” djeca su trebala zamisliti kako bi dinosaurusi izgledali da danas hodaju Zemljom te su svoje interpretacije dinosaurusa izveli u tehnici kolaža na kartonu.

Čekanje

Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja.

U vremenu kada svi jurimo i žurimo i u stalnoj smo utrci s vremenom, čekanje pruža jedan kontemplativni trenutak jer nas primora da stanemo i … čekamo. U periodu čekanja ponekad se jave oni jedinstveni trenuci potpune bistrine i osviještenja pri čemu se suočavamo sami sa sobom, katkad iznova upoznamo sami sebe, a nerijetko se i zbližimo s drugim pojedincima koji čekaju. Upravo taj, naizgled nebitan, period čekanja koji prethodi svemu važnome čini tematsku osnovicu u radu Karle Čurčinski.

Ciklus radova predstavlja vizualne bilješke naglašenih stanja, misli i emocija, a tek u manjoj mjeri aktivnosti i događaja. Iza svakog rada stoji osobna priča autorice, crtica iz života nastala u periodu čekanja, ali cilj nije razotkriti osobni doživljaj već u vlastitom procesu čekanja dopustiti priči da se sama izgradi na temelju viđenog, percipiranog i usvojenog. Radovi su najčešće izvedeni u kombiniranoj tehnici pri čemu autorica koristi kolaž, akvarel, ručni vez na platnu, olovku, maker, kredu, drvenu bojicu, ugljen i digitalni crtež. Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih iskustava. Punašne ljudske figure krajnje disproporcionalnih tijela nisu individue već simboli ljudske prisutnosti. Okvir unutar okvira rada realiziran linijom, plohom boje ili kolaža predstavlja omeđenost koju pojedini likovni motivi povremeno probijaju. Ta igra s likovnim elementima linije i plohe, te kombiniranje različitih tehnika koje se međusobno nadopunjuju unosi dinamiku i životnost u skladno oblikovane kompozicije. Iako bi linije spoja papira i kolaža ili plohe boje i praznine sugerirale granice i omeđenost, motiv se nesmetano nastavlja u svojoj realizaciji probijajući iluzorne granice što daje dubinu cjelokupnom prikazu, ali i dočarava protok vremena koji označava proces čekanja.

Radovi variraju od bogato razrađenih s mnoštvom detalja, boja i primijenjenih tehnika (Džepno sunce, Jablan, Sanjala sam proljeće, Sparina) do krajnje minimalističkih koji djeluju poput haiku poezije u slici (Kada je moru hladno, Nisam mogla odoljeti, Tu sam na kratko). Likovnost radova koja je građena čistim intuitivnim osjećanjem situacije, emocije ili stanja koje se želi utjeloviti vodi promatrača na jednu višu razinu doživljaja. Iako su prikazi u pravilu figurativni, te pojedini elementi prepoznatljivi i samorazumljivi, njihova usklađenost i ukomponiranost stvara jedan svijet koji nije narativan u kontekstu uzročno-posljedičnih odnosa na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Diskurs je uzdignut na razinu ne u potpunosti objašnjenog, ali razumljivog svijeta u kojem je ključno prenošenje emocija i atmosfere pukog bivanja u stanju čekanja i svih osjetilnih faza koje ono nosi sa sobom. Važnu ulogu imaju i nazivi radova koji čine svojevrsne misaone minijature. One su asocijativne, poetične i simbolične te nadopunjuju rad u smislu da ga ne objašnjavaju već potenciraju kretanje misli dalje i šire od prvobitnih asocijacija.

Čekanje omogućuje spoznaju i osvješćivanje onih dijelova sebe kojima se vjerojatno nikada ne bismo posvetili da nismo morali čekati. Jer uvijek postoji nešto veće, važnije, hitnije od odraza sunca na površini vode, mirisa proljeća u dašku vjetra ili pak bivanja sa samim sobom. Karla Čurčinski utjelovila je svijet čekanja ukazujući kako uz osjećaj nestrpljivosti i nelagode koji najčešće poistovjećujemo s pojmom čekanja, u samom periodu čekanja možemo otkriti i onaj divan osjećaj prepoznavanja nečeg pravog, lijepog i iskrenog. To je onaj trenutak kada “čekanje stavimo na čekanje”, kada svijet stane, vrijeme nestane, a mi osjetimo nešto što je beskrajno stvarno samo i isključivo zahvaljujući tom jedinstvenom trenutku čekanja.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Karla Čurčinski (magistra grafike) rođena je 1993. godine u Zagrebu. Diplomirala je grafiku 2017. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zimski semestar 2015. / 2016. je provela u inozemstvu, Belfastu, Sjevernoj Irskoj. Dobitnica je dviju Rektorovih nagrada. Do sada je imala dvije samostalne izložbe (Čekanje, galerija Razvid, Zaprešić 2019. i San Stvarnosti, Živi Atelje DK, 2017., Zagreb) te je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu od kojih su neke: Bratoljub – prvi ilustrirani rječnik stranih riječi, Centar za kulturu Trešnjevka, Zagreb / Beograd, Ulična galerija (2019.), 54. Zagrebački salon vizualnih umjetnosti – “Bez anestezije”, HDLU, Zagreb (2019.), 2. Samoborski salon, galerija Prica, Samobor (2019.), APPOINTMENT, galerija Dobra Vaga, Ljubljana, Slovenija (2019.), 36 Mountains, HDLU (2018.), 7. hrvatski biennale ilustracija, Klovićevi dvori (2018.), 8. zagorski likovni salon, Krapina (2018.), 4. hrvatski međunarodni triennale autoportreta, galerija Prica, Samobor (2017.), That’s a Mole, Torino, Italija (2017.), Notte di fiaba, Riva del Garda, Italija (2017.), Knjige za gledanje- knjige za čitanje, galerija Šira (2017.), Zajedno u staklu, muzej Mimara (2016.), 3. hrvatski međunarodni triennale autoportreta, galerija Prica, Samobor (2014.). Članica je HDLU i HULU. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 2. travnja 2020.