Skip to content

Razgovor s renomiranom dramskom umjetnicom Suzanom Nikolić

Rođena Slavonka, diplomirala u klasi dramskih umjetnica Neve Rošić i Koraljke Hrs, sveučilišna profesorica koja je prošle godine Zagreb zamijenila za Šangaj u kojem predaje dramsku umjetnost i gdje je svila gnijezdo sa svojom kćerkom, upečatljive pojave i glasa koju voli filmska kamera, dramska umjetnica Suzana Nikolić dala je intervju za portal Akademija Art odmah čim se vratila s putovanja iz Japana. Razgovor smo vodile o njezinom boravku u Šangaju, prilagodbi na drugačiju kulturu življenja i mentalitet kao i o njezinoj glumačkoj karijeri.

Autorica: Gordana Igrec

Koja Vam je bila prva uloga?

Prva uloga u teatru mi je bila uloga Helene u Snu Ivanjske noći W. Shakespearea u režiji Dine Radojevića u Gavelli. Uskočila sam umjesto kolegice Cintije Ašperger, koja mi je ostala do danas dobra prijateljica. Na filmu mi je prva uloga bila uloga Gite u danas kultnom filmu Branka Schmidta i Fabijana Šovagovića Sokol ga nije volio.

Zašto ste za studij odabrali glumu? Niste li željeli nečim drugim se još baviti? Što vam je bila alternativa?

Glumu sam odabrala jer mi je to bilo najprirodnije, to sam oduvijek željela. Alternativa su mi bili jezici. Položila sam bila prijamni na germanistici.

U kojim ste sve filmovima igrali?

Igrala sam u filmovima Sokol ga nije volio, Diploma za smrt, Ljeto za sjećanje, Tri muškarca Melite Žganjer, Kotlovina, Holding, Duga mračna noć – da nabrojim samo neke.

Kada ste počeli predavati na ADU? I što ste predavali i koliko godina?

Na ADU sam došla na poziv prof. Lonze ratne 1991. Najprije sam dvije godine volontirala, zatim sam bila desetak godina vanjska suradnica-asistent, a 2001. sam dobila mjesto docentice.

Koja Vam je najdraža uloga?

Teško je odabrati najdražu ulogu, ali uvijek će mi u dragom sjećanju ostati kraljica Ana Austrijska u predstavi Tri mušketira Janusza Kice i Irina u Čehovljeve Tri sestre P. Magelija.

Radili ste vani…

Vodila sam glumačke radionice po cijelom svijetu (Europi, istočnoj Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi, Turskoj, Izraelu), snimila sam jedan dokumentarno-igrani film u New Yorku I can hear you.

Što Vama znači gluma?

Gluma je moj kruh i putar.

Zašto ste preselili u Šangaj?

Pozvana sam na Shanghai Theatre Academy kao ekspert za tehniku Mihaila Čehova.

Što radite u Šangaju?

Predajem glumu na jednoj od najboljih školi u Kini.

Kako ste se snašli u posve drugoj kulturi?

U početku nije bilo lako. Sve je drugačije i nama nepoznato, od jezika preko kulture i običaja, ali čovjek se polako privikne i prilagodi unatoč svakodnevnim izazovima kojih još i nakon nekoliko mjeseci ima.

Jeste li nešto novo naučili od Kineza što primjenjujete u svojem životu?

Pijem toplu vodu i dosta čaja.

Koliko dugo namjeravate ostati u Šangaju?

Za sada dvije godine.

Što novoga spremate od predstava ili pišete možda knjigu?

Pišem knjigu o glumačkoj tehnici Mihaila Čehova.

Koja je bila vaša zadnja predstava?

Ona posvećena Žuži Jelinek, ili? Črna mati zemla Dore Ruždjak u ZeKaEm-u.

Na kojem jeziku predajete u Šangaju?

Predajem na engleskom jeziku. Imam prevoditeljicu koja prevodi naravno na kineski.

U usporedbi s nama kako se štuje glumačko umijeće u Kini?

Pa nema neke bitne razlike. Ima puno kazališta, njeguju se različiti stilovi i žanrovi i općenito je prilično bogat kazališni život.

Kako ste se snašli sa studentima i profesorima? Jesu li Vas prihvatili?

Imam jako dobre kolege koji me poštuju. Studenti su me također odlično prihvatili.

Što Vam iz Zagreba najviše nedostaje?

Najviše mi nedostaju moj pas i priroda.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Čitam, obilazim muzeje, odlazim na predstave, družim se s prijateljima.

Vaši profesionalni planovi za budućnost, koji su?

Nemam planova. Živim u sadašnjosti.

Najnovije