Ivica Malčić, akademski slikar iz Zagreba istaknuti je pripadnik suvremenog hrvatskog slikarstva (rođen je 1964.g. u Zagrebu, gdje je i diplomirao na ALU 1996.g. u klasi prof. Šuteja, izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama), nedavno se je predstavio s novom izložbom TEN YEARS AFTER u zagrebačkom HDLU, u Galeriji PM
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Gospodine Malčić, prvog ožujka predstavili ste javnosti svoju četvrtu, novu izložbu iz serije Ten Years After u zagrebačkom HDLU, u Galeriji PM. Prisjetimo se, prva je bila 94, druga 2004, treća 2014. Redoslijed je malo neprecizan, vjerojatno namjerno?
S obzirom da ne volim putovati i u šali kažem da izlažem samo gdje važi pokaz ZET-a, u Zagrebu ima malo pravih galerija u kojima još nisam izlagao i dešava mi se da u nekima izlažem više puta. U galeriji VN izlagao sam 1994. i 2004. pa mi je na pamet pala ideja da ponavljam izložbe svakih 10 godina u istoj galeriji. U toj galeriji izlagao sam tako i 2014.
Ova izložba postavljena je 10 godina nakon izložbe Vincent Kick a Hole in the Sky koja se održala u galeriji PM 2007. godine gdje je bilo izloženo 365 dnevničkih crteža iz 2006. U postavu sadašnje izložbe nalazi se niz od 366 dnevničkih crteža iz 2016. godine.
Izložili ste crteže, pozorno numerirane. Riječ je o Vašim reakcijama i promišljanjima na događaje u neposrednoj okolini i svijetu.
Osnovna ideja je bila da dokumentiram crtežom svaku sliku koju naslikam u ateljeu, a ne da je fotografiram kao što svi rade. Kad naslikam sliku u atelijeru ne postoji ništa važnije toga dana i to je osiguran motiv za taj dan, a ako ne naslikam sliku u atelijeru onda biram motive koji su vezani za umjetnost, izložbe, kataloge i slično. Tek nakon toga posežem za motivima iz svoje svakodnevice i intime.
Kod preplitanja privatnog i medijskog, što je u prednosti?
Prednost uvijek imaju motivi vezani uz umjetnost.
Zašto crtež?
Prije 10 godina dnevnički crteži su bili raznih tehnika i formata. Sada sam se ograničio na crtež olovkom na papiru formata A4 kao strogo zadanom okviru kako ne bi posezao za kolažem ili ready made-om, a sve u cilju samodiscipline.
Vašu izložbu dakle, promatramo kao dnevnik, kao dnevničke zapise.
Nisam od slikara koji jednu sliku slikaju mjesecima, već slike nastaju svakodnevno tako da mi forma dnevnika izuzetno odgovara, nikad ne dorađujem niti ne prepravljam već gotove slike. Stoga svaku datiram i numeriram da se vidi da je to bio takav dan, ponekad s više a ponekad s manje koncentracije, mirnoće, emocije, itd.
Vi ste realizirali niz ciklusa s preciznim nazivima njihove pripadnosti i vremena nastanka.
Moja svaka slika ima oznaku mjesta gdje je nastala, datum kad je završena i OIB slike. Od 31.11.1991. do 9.3.2017. naslikao sam ukupno 2932 slike.
Vi ste doista svaki dan u atelijeru. Desi li se dan da ne povučete crtu?
Nisam svaki dan u atelijeru, moram se ponekad baviti nekim drugim stvarima, ali tada nastojim doma crtati. Tako je i nastao ovaj cijeli dnevnički ciklus.
Što je trenutno novo u atelijeru?
Dovršavam ciklus “slučajnih kolaža” kojih do sada već imam stotinjak.
Vi ste doista vrlo plodan autor? Ne manjka nikada inspiracije?
Ne osjećam se nešto previše plodnim autorom, sve su to mali formati koji brzo nastaju. Nikada nisam imao problema s inspiracijom već više s raspoloživim materijalom za rad.
Planovi, izložbe…?
Pokušati ću slijedeće godine konkurirati za izlaganje u jednoj zagrebačkoj galeriji gdje sam izlagao prije 20 godina.
