Osječka priča… evo iz perspektive broda, kao da on gleda grad, Dravu, ljude – i sebe. Najtiše, najdublje, najudaljenije od svega što je nekad bio
Ja sam brod. Nekad bar, nekad mjesto za smijeh, nekad večeri koje su mirisale na ljeto i na ljude. Danas – samo trup na vodi. Ne zamjeram Dravi. Ona me nosi koliko može, gura me kad se digne, spušta kad se smiri. Ne pita me ništa. Ne obećava ništa. Samo me drži, kao starog prijatelja koji je ostao bez snage. Ali grad… Grad je teži. Gledam Tvrđu svaki dan. Gledam kako se obnavlja, kako se puni ljudima, kako se vraća sebi. Gledam fasade koje sjaje, kafiće koji rade, šetnice koje se pune. Gledam sve to – i znam da nisam dio te slike. Nekad sam bio. Nekad su ljudi dolazili k meni, sjedili na mojim klupama, držali čaše, smijali se, pričali, pjevali. Nekad sam bio mjesto. Sad sam samo podsjetnik. Skupljam smeće. Skupljam naplavine. Skupljam ono što ljudi ostave kad misle da nitko ne gleda. Skupljam godine. Skupljam zaborav. I ne boli me to što sam napušten. Boli me to što sam postao nevidljiv. Prolaze ljudi preko puta, na obali, na šetnici. Neki me gledaju, ali ne vide. Neki me vide, ali ne zadrže pogled. Neki se sjete – ali samo na sekundu, kao da im je neugodno što se sjećaju. A ja stojim. Ne mogu otići. Ne mogu se popraviti. Ne mogu se pretvoriti u ono što sam bio. Mogu samo čekati. Čekam da me netko vidi. Ne kao problem. Ne kao smeće. Ne kao ruinu. Nego kao priču. Jer svaka ruina je priča. Svaki napušteni brod je nečija večer, nečiji smijeh, nečiji trenutak koji je bio važan. Ja nisam samo drvo i metal. Ja sam sve što se ovdje dogodilo. I dok god stojim na Dravi, preko puta Tvrđe, ja ću gledati grad. I pitati se – ne ljutito, ne tužno, nego tiho: Hoće li me itko opet vidjeti?




🏛️ ART POSTCARD (15) – MUDROST KAMENOGA PRAGA: „Hajde, smiri se!”
✨ „Nemirno jezero ne može odraziti ni zvijezde ni planinske…
🧠 UNUTARNJI KOD (16): „Hajde, smiri se!” – Zašto je utišavanje vlastitog nemira jedino stvarno rješenje u svijetu stalne žurbe
U vremenu koje nas neprestano tjera da nešto popravljamo, dokazujemo…
Europski horizonti i klorofilna arhitektura: Kako neovisni projekti redefiniraju estetski kod kontinenta
Dok se veliki birokratski sustavi i europske ladice suočavaju s…
DANI PRIJATELJA KNJIGE – OKONČAN 19. MEĐUNARODNI FESTIVAL KNJIŽEVNOSTI
U Rijeci je od 7.11. do 15.11. 2026. godine održan…
Osijek: Tribina “Bojimo li se Svetog pisma?”, 26. studenoga
Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ Đakovačko-osječke nadbiskupije…
Francuz koji je postao Vukovarac
Posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari, nedaleko…
Prilog o knjizi ŽIVJETI POPUT STOIKA
Brigid Delaney ŽIVJETI POPUT STOIKA – Kako ostati smiren u…
Vrelina slikarstva Krešimira Ivića
Ciklus s motivima mora i priobalja istaknutog suvremenog hrvatskog likovnog…
POBJEDNIČKI TIM NA KOMANDNOM MOSTU BUDUĆNOSTI! 🚀🚢✨
Dok Prvi međunarodni simpozij „Vizije budućnosti“ plovi punim jedrima prema…
Geometrija prisutnosti: Zašto su analogni rituali i susret licem u lice jedini stvarni luksuz
Nakon povratka s dalekih putovanja i povijesnih ravnica, spuštanje ekrana…
Energija je najvažnija valuta – predavanje dr. Anke Dorić
U organizaciji Rotary kluba Trakošćan, uspješno je održano edukativno predavanje…
🧠 1. UNUTARNJI KOD (15): Anatomija čistoće – Zašto je bistra pamet oslobođena interesa jedini ključ unutarnjeg mira
Dok ljudski svijet često pokreću nemirne emocije, želja za posjedovanjem…
🕯️ ART POSTCARD (14) – VUKOVARSKA VERTIKALA: Kroz kišne kapi prema vječnom svjetlu
✨ „Kišne kapi na staklu ne zamućuju pogled na Vukovar…
🕯️ HODOČAŠĆE ČLANOVA HKLD-a U VUKOVAR: Molitva, pijetet i sjećanje na žrtvu grada heroja u kišnom studenome
Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) svake godine u studenome aktivno…
Svjetlo koje ne gasne: Kako Vukovar i Srijem tkaju najljepšu priču humanističke obnove
Na dan kada domovina bdi nad svojim najvećim herojem, ponos…
















