Lastin novi dom Marijane Križanović – emotivna slikovnica koja nježno progovara o posvojenju, ljubavi i pripadanju
Na današnji Međunarodni dan obitelji posebno mjesto zaslužuju knjige koje ne ostaju samo na policama dječjih soba, nego ulaze duboko pod kožu i nastavljaju živjeti u nama dugo nakon zadnje stranice.
Upravo takva je izuzetno senzibilna, emotivno dojmljiva i iznimno važna slikovnica Lastin novi dom autorice Marijane Križanović, oplemenjena toplim i prepoznatljivim ilustracijama Dubravke Kolanović, u izdanju Adopte – udruge za potporu posvajanju, koja godinama predano radi na promicanju posvojenja, podršci posvojiteljskim obiteljima i stvaranju društva u kojem svako dijete ima pravo na ljubav, sigurnost i pripadanje.
Ova slikovnica govori o ljubavi koja bira srcem, o domu koji nije građevina nego osjećaj, o zagrljaju koji liječi sve dječje strahove i o obitelji koja nastaje tamo gdje postoji prihvaćanje.
Jer Lastin novi dom nije samo priča o posvojenju.
To je priča o pripadanju.
O toplini obitelji.
O djetetu koje traži svoje gnijezdo.
O ljubavi koja dolazi tiho, ali ostaje zauvijek.
RITMIČNOST I MUZIKALNOST STIHOVA KAO EMOCIONALNI OSLONAC
Već prvi stihovi ove slikovnice nose snažnu emociju napuštenosti i čežnje:
„Lasta Vlasta mi je ime,
bojim se samoće, zime.
Nemam mamu, nemam tatu,
ne pripadam svome jatu.“
Koliko je samo tuge, ali i dječje iskrenosti u tim stihovima.
Marijana Križanović uspijeva vrlo ritmičnim, melodičnim i emotivno toplim izričajem približiti djeci osjećaj usamljenosti, gubitka i potrebe za ljubavlju. Njezini stihovi lako se pamte, nježno teku i stvaraju osjećaj sigurnosti, čak i onda kada govore o boli.
Posebna vrijednost teksta leži upravo u toj muzikalnosti. Djeca će ove stihove gotovo nesvjesno pamtiti i ponavljati, a kroz njih će učiti prepoznavati emocije, razvijati empatiju i razumjeti da je sasvim u redu osjećati tugu, strah ili čežnju.
Posebnu dubinu slikovnici daje i misao Georgea Dolana:
„Što znači biti posvojen/a?
To znači da si narastao/narasla u majčinom srcu,
umjesto u trbuhu.“
Te riječi poput svjetla obasjavaju cijelu priču i daju joj dodatnu emocionalnu snagu. One na najljepši mogući način objašnjavaju djeci ono što odrasli često ne uspiju reći niti u puno više riječi.
Iznimno dirljiv pečat ostavlja i autoričina posveta vlastitoj djeci na početku slikovnice:
„Mojim mališanima: Jakovu i Kjari.
Volite bezuvjetno i radujte se najjače što možete!“
U toj rečenici stane cijela filozofija ove slikovnice.
Ljubav kao izbor srca.
Radost kao način života.
Obitelj kao sigurna luka kojoj se uvijek vraćamo.
SENZIBILAN PRIKAZ DJECE BEZ RODITELJSKE SKRBI
Slikovnica na vrlo senzibilan način govori i o djeci bez roditeljske skrbi:
„U toj kući mališana
s puno različitih strana,
svaki priču svoju ima,
a obitelj fali svima.“
U svega nekoliko stihova, autorica otvara jednu od najvažnijih tema današnjice: pravo svakog djeteta na dom, ljubav i osjećaj pripadanja. Bez dramatike i teških objašnjenja, dječjim jezikom, govori o djeci koja čekaju zagrljaj, sigurnost i nekoga kome će moći reći „mama“ i „tata“.
MOTIV RAZLIČITOSTI I POIMANJE OBITELJI
Posebno je dirljivo što malu lastu pod svoje krilo primaju tata slavuj i mama čigra. Ova nježna slikovnica otvara važnu temu različitosti i prihvaćanja. Čigra, ptica leta i slobode, i slavuj, ptica pjesme i topline, zajedno stvaraju dom jednoj maloj lasti. Upravo kroz tu metaforu slikovnica djeci šalje snažnu poruku tolerancije, prihvaćanja i ljepote različitosti.
Stoga, sa sigurnošću možemo reći da slikovnica Lastin novi dom snažno podsjeća da obitelj nastaje ondje gdje se dijete osjeća voljeno, sigurno i prihvaćeno.
UNIVERZALNE DJEČJE POTREBE PRETOČENE U POEZIJU
Koliko je samo emocija u Vlastinim željama:
„Da mi gnijezdo svoje nude,
poljupcima da me bude.
U zagrljaj da im jurim,
da me tješe kada kurim.“
„Da me trebaju i žele,
zlato drago da mi vele.
Da me ludo vole, maze,
ohrabruju, brižno paze.“
To nisu samo dječji stihovi. To su univerzalne potrebe svakog djeteta:
biti viđeno, voljeno, prihvaćeno i sigurno.
Autorica pritom ne idealizira stvarnost, nego pokazuje da ljubav nastaje kroz brigu, nježnost i zajedništvo. Djeca će kroz ovu priču učiti o empatiji, razumijevanju i otvorenosti prema drugačijima od sebe, dok će odrasli sigurno zastati i prisjetiti se koliko je važno nekome dati osjećaj doma.
Marijana Križanović piše iznimno senzibilno i suvremeno, otvarajući svima nama prostor za razumijevanje različitih obiteljskih priča.
POSVOJENJE KAO SUSRET SRCA
A onda dolazi jedan od najljepših trenutaka slikovnice:
„Kad su im se oči srele,
iskrenu su ljubav htjele.
Kakva radost, ushićenje,
stvarno stiže posvojenje.“
U tim stihovima nalazi se sva ljepota susreta djeteta i roditelja. Autorica trenutak posvojenja ne prikazuje kao formalnost, nego kao susret srca, dugo očekivani dolazak ljubavi i sigurnosti.
EMOCIONALNI OPORAVAK KROZ LJUBAV I SIGURNOST
Posebno je dojmljivo kako slikovnica prikazuje emocionalni oporavak djeteta kroz ljubav i nježnost:
„Poletna je, ima volje,
osjeća se dosta bolje
jer napokon nije sama,
s njom su tata, baka, mama.“
Ova poruka je iznimno važna za djecu koja u sebi nose osjećaj nesigurnosti i nepripadanja. Ljubav ovdje nije apstraktna riječ, ona je svakodnevna nježnost, prisutnost i sigurnost.
SINERGIJA TEKSTA I ILUSTRACIJA
Toplinu cijeloj priči dodatno daju ilustracije Dubravke Kolanović. Pastelni tonovi, meke linije i nježni izrazi likova stvaraju gotovo terapijsku atmosferu sigurnosti i mira. Njezine ilustracije produbljuju tekst i pretvaraju ga u emociju koju dijete može osjetiti i prije nego što nauči čitati.
Vizualni identitet slikovnice savršeno se nadovezuje na ritam i emociju stihova Marijane Križanović, pa možemo reći da tekst i ilustracije zajedno tvore skladnu, toplu i iznimno dojmljivu cjelinu.
DODATAK SLIKOVNICI KAO PRODUŽETAK EMOCIONALNE TOPLINE
Iznimno dragocjeni dio slikovnice jest dodatak nakon završetka priče, u kojem se sama Vlasta direktno obraća čitateljima. Taj dodatak djeluje poput zagrljaja nakon ispričane priče, koji još snažnije ističe važnost bliskosti, ljubavi i sigurnosti:
„Kad zagrli mama mene,
tad vrtuljak sreće krene.
Pa zagrlim mamu i ja,
grljenje je čarolija.“
Sve pršti od nježnosti i topline u tim stihovima. Dijete kroz njih uči da ljubav nije nešto veliko i nedostižno, nego nešto što živi u svakodnevnim zagrljajima, pažnji i bliskosti.
A zatim slijede stihovi koji snažno naglašavaju važnost zajedništva:
„A na vrata stiže tata,
grli mene, grli brata.
Grlimo se dugo, snažno,
grljenje je svima važno.“
Autorica ovdje na iznimno topao način pokazuje koliko su fizička bliskost, osjećaj sigurnosti te izmjena nježnosti važni za dječji emocionalni razvoj.
U vremenu otuđenosti i brzog tempa života, ovi stihovi djeluju gotovo ljekovito.
Toplinu dodatka slikovnici zaokružuju stihovi:
„Topline u srcu ima
kad je snijeg i hladna zima.
Nek’ zagrljaj čvrsti vlada,
bilo gdje i bilo kada!“
To je možda i najljepša poruka cijele slikovnice: ljubav nas uvijek grije.
OD OSJEĆAJA NEPRIPADANJA DO SIGURNOSTI VLASTITOGA JATA
Posebno emotivno odzvanjaju i završni stihovi:
„—Zbilja imam mamu, tatu
i pripadam našem jatu.
Obitelj je sve na svijetu! —
pjeva lasta u svom letu.“
U tim riječima nalazi se cijela bit ove prekrasne slikovnice. Dijete/lasta koje je na početku govorilo „ne pripadam svome jatu“ na kraju pronalazi svoje mjesto pod suncem, svoju sigurnost i svoju obitelj.
VRIJEDNOST SLIKOVNICE U ODGOJNOM I DRUŠTVENOM KONTEKSTU
Posebnu vrijednost slikovnici daje i pogovor Sanje Margete,profesorice pedagogije i autorice bloga Čitajmo:
„Lastin novi dom autorice Marijane Križanović topla je, nježna i dirljiva priča o posvojenju. Snažne emocije teku ritmom osmerca u rimi pa je priča dinamična i brzo se čita, ali se i dugo pamti jer dotiče dvije važne teme: pripadanje i privrženost. Svaka kitica je jedna slika i priča se odvija poput filma. Dijalozi su kratki i jasni pa će djeci omogućiti dramatizaciju i poistovjećivanje s likovima, a tople, nježne i upečatljive ilustracije olakšat će doživljaj, pobuditi emocije i upotpuniti iskustvo čitanja. Slikovnica donosi vedrinu i sretan završetak.“,
kao i činjenica da se Lastin novi dom nalazi na Listi dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje Hrvatskog knjižničarskog društva te da je slikovnica izazvala snažne reakcije javnosti i medija.
Zato Lastin novi dom nije samo slikovnica za djecu.
Ona je dragocjen i vrijedan alat, ne samo za posvojiteljske obitelji, već i za sve roditelje, odgajatelje i vrtiće, učitelje, škole, knjižnice i stručnjake koji žele djecu učiti emocionalnoj pismenosti, prihvaćanju različitosti i snazi bezuvjetne ljubavi. Ova prekrasna slikovnica nježna je oda obitelji i ljubavi koja poznaje samo granice srca i jedan je od onih rijetkih književnih dragulja koji djecu senzibilizira i uči ih kako voljeti, a odrasle podsjeća što u životu doista znači dom.
Slikovnica LASTIN NOVI DOM
Tekst: Marijana Križanović
Ilustracije: Dubravka Kolanović
Izdavač: Adopta – Udruga za potporu posvajanju
Urednica: Dorja Mučnjak
Pogovor slikovnici napisala: Sanja Margeta
