OTVORENJE HRVATSKOG PAVILJONA NA 61. MEĐUNARODNOJ IZLOŽBI VIZUALNIH UMJETNOSTI

OTVORENJE HRVATSKOG PAVILJONA NA 61. MEĐUNARODNOJ IZLOŽBI VIZUALNIH UMJETNOSTI – LA BIENNALE DI VENEZIA, 8. 5. 2026. / 17:00 – 19:00 / UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe / Palazzo Zorzi, Salizada Zorzi, 4930

Dubravka Lošić: Potaknuta strahom i ljepotom / Compelled by Fright and Beauty

Lana Šetka

Hrvatski paviljon na 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – La Biennale di Venezia
Palazzo Zorzi, UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe,
Salizada Zorzi, 4930
Naručitelj: Ministarstvo kulture i medija RH
Kustos: Branko Franceschi
U organizaciji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti

Potaknuta strahom i ljepotom, prostorno specifična instalacija Dubravke Lošić u Palazzo Zorzi, predstavlja cikluse razvijane tijekom četiriju desetljeća umjetničina djelovanja, konceptualno i prostorno artikulirane prema osobinama paviljona. Dubravka Lošić svoje cikluse osmišljava, izlaže i realizira kao otvorene sustave podložne neprekidnom razvoju, formalnoj razradi i eksperimentu. Njezina izložbena metodologija temelji se na međudjelovanju formalnih i konceptualnih svojstava pojedinih ciklusa sa semantičkim i prostornim kvalitetama izložbenog prostora, kroz postave koji se transformiraju iz jednoga konteksta u drugi.

Postav u Palazzo Zorzi započinje u dvorištu kao dinamičan odnos ciklusa Libertas Bells (2014. – 2026.), Rozarij (2026.) i Tondo (2020. – 2025.), u kojemu se skulpturalne forme od korodiranog željeza i bronce suprotstavljaju slikama-objektima izvedenim od obojenog drva i tekstila. Nastavlja se u dvorani Codussi, na pianu nobile, ciklusima Alba Albula (2019.), Kiše Pariz (2018.), Imago Anima (2012. – 2013.), Rozarij (1987. – 2026.) i Morske psine (1986. – 2026.), koji sjaj venecijanskog interijera nadopunjuju sirovom ekspresivnošću geste, boje, tkanine i forme, oblikujući posve jedinstvenu umjetničku viziju. Postav se uspostavlja kao cjelovita reinterpretacija umjetničina opusa, pažljivo prilagođena prostornim i konceptualnim osobitostima palače, uz naglašen osjećaj teatralne estetizacije svojstven i Veneciji i umjetničinu rodnom Dubrovniku.

Lošić  u svom radu oblikuje smione forme u kojima se modernističke, postmodernističke, neoavangardne, lokalne i tradicionalne stvaralačke paradigme susreću i međusobno osnažuju. Njezin umjetnički jezik istodobno je univerzalan, subjektivan i ukorijenjen u lokalnom kontekstu te otvara prostor improvizaciji na granicama izvedbenih disciplina, u procedurama koje emotivnu, vizualnu i osjetilnu dimenziju umjetnosti svima čine neposredno razumljivima.

Tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1980-ih godina, iskustvo postmoderne estetike usmjerilo je umjetničino stvaralaštvo prema razvoju osebujnih hibridnih postupaka, oblika i formata, utemeljenih na modernističkim formalnim načelima. Njezini ciklusi obuhvaćaju širok tehnički raspon — od slikarstva u tehnici ulja i ekspresivne figuracije do gestualne apstrakcije, monokromnog slikarstva, enformela, kolaža, metala i konstruiranih objekata, uz uporabu industrijskih materijala u izvedbi njezinih prepoznatljivih slika-objekata.

Vizualni jezik Dubravke Lošić, univerzalan u izražavanju dramatičnog osjećaja egzistencije, oslanja se na subliminalne reference osobne, obiteljske, lokalne i globalne stvarnosti, predstavljajući tektonske pomake koji se uvijek događaju ispod površine vidljivog. Ti se procesi u radovima očituju kao napetosti površina, izbijanje materijala i boje te korozivne transformacije u kojima sama materija postaje subjektom. Njezin opus ukorijenjen je u osobnom iskustvu i lokalnom razumijevanju slobode i neovisnosti kao oblika ljepote dostojne žrtve, čija je suvremena rezonanca dodatno pojačana aktualnim globalnim sukobima.

Dubrovnik u kojem su djela nastala, prepoznatljiv je kulturološki okvir koji je oblikovao umjetničin estetski senzibilitet. Grad je u dinamičnim procesima svog nastanka kulturu slobode isprepletenu s profinjenom estetskom sviješću, povijesno razvio u jedno od temeljnih obilježja vlastitog urbanog identiteta. Ta senzibilnost odjekuje u stihovima dubrovačkog baroknog pjesnika Ivana Gundulića (1589. – 1638.), koji je slobodu slavio kao izvor svih Božjih darova. Izabrani ciklusi, oslanjajući se istodobno na slobodarsko nasljeđe lokalne baštine i obiteljsku tradiciju tekstilne proizvodnje, kroz umjetničin osebujni likovni izraz bez suhoparne didaktičnosti predstavljaju transformaciju traume u formu i estetski sadržaj, a istovremeno potvrđuju i afirmiraju autohtonu kulturu kao protutežu dominantnim modelima i sadržajima internacionalne kulturne produkcije.

Dubravka Lošić rođena je 1964. godine u Dubrovniku, Hrvatska. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu te studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi slikara Ferdinanda Kulmera. Od 1983. godine intenzivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu.

Branko Franceschi, povjesničar umjetnosti, ravnatelj je Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu.

Kontakt za medije: info@nmmu.hr – preuzimanje priopćenja za medije | fotografije

Podaci o projektu:
Potaknuta strahom i ljepotom
Naručitelj: Ministarstvo kulture i medija; Kustos: Branko Franceschi; Izlagačica: Dubravka Lošić; Mjesto održavanja: Palazzo Zorzi, UNESCO Regional Bureau for Science and Culture in Europe, Salizada Zorzi, 4930

www.losic.nmmu.hr; www.dubravkalosic.com;
https://www.instagram.com/croatianpavilion2026?igsh=eGNzbTF4bzJ4NW1z
https://www.facebook.com/nacionalnimuzejmoderneumjetnosti?locale=hr_HR
https://www.instagram.com/dubravka_losic/