Ovaj je početak godine obilježen značajnim događanjima za umjetnicu Snježanu Novotny, prepoznatljivu po snažnom prožimanju ispreplitanju slikarstva i književnosti, gdje platno i riječi dišu istim ritmom. Ovom prigodom osvrnuli smo se s autoricom na prošlu godinu, ostvarenjima, nagradama, ali i o novim radovima, dužnostima i planovima
Godina je počela vrlo snažno. Desilo mi se nešto nevjerojatno, vrlo rijetko i vjerojatno neponovljivo. Naime, u istom danu veljače kada sam primila 1. nagradu za najbolju kratku pjesmu Matko Peić u Požegi, javljeno mi je da sam osvojila 1. nagradu za najbolju pjesmu na natječaju Ljubav je drugo ime Boga Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru te vjenčić publike Željka Boc za ljubavnu pjesmu s najviše prikupljenih glasova putem društvenih mreža.
Čestitamo, toliko vrijednih nagrada i priznanja u jednom danu nismo čuli da je još netko primio.
Veliki je to poguranac i motivacija za svakog autora pa tako i za mene.
Iako ste renomirana slikarica, izlagali u prestižnim prostorima, možete li nam nešto više reći o vašoj poeziji i emocijama koje vas zaokupljaju?
Poezija je za mene emocija utkana u riječi. Pokušavam ih izgovoriti na čim jednostavniji način, s čim manje riječi, godinama sve više reducirajući tekst s naglaskom na cijeđenje esencije emocije. Naravno, da je velika radost kad i stručna povjerenstva, a i čitatelji takav način pisanja prepoznaju i osobno dožive.
Opet se vratimo na toliko priznanja i nagrada, prepoznali su vas i čitatelji i stručni žiri.
Prošlog ljeta primila sam i nagradu za najbolju kratku priču na „Vrelu nadahnuća“ u Ludbregu, te 2. nagradu na natječaju „Petar Miloš“ u Tomislavgradu i 3. nagradu za putopis na Književnom Kranjčiću u Križevcima. Tako da kontinuirano njegujem poeziju, kratku priču i putopis.
Nedavno ste u Varaždinu izabrani za dopredsjednicu Varaždinskog književnog društva.
Svježa je novost što sam na izbornoj skupštini u Varaždinskom književnom društvu, pored novoizabranog predsjednika Darka Fodera, izabrana za dopredsjednicu Varaždinskog književnog društva. Ujedno zahvaljujem na požrtvovnom dugogodišnjem radu dosadašnjem predsjedniku Tugomiru Oraku te svim članovima na ukazanom povjerenju. Ponosimo se visokom kvalitetom rada naših članova. Ma gdje da se u Hrvatskoj odvija kakav natječaj vezan uz književnost, zazvonit će ime i naših članova. Činjenica je da mi u Varaždinskom književnom društvu obožavamo pisati, a i čitati i to činimo kontinuirano.





Uz ustaljene projekte Varaždinskog književnog društva poput Senja i meteora, Varaždinskog književnog zbormika, Srebrne ceste, Nagrade Katarina Patačić, etc, stiže i nešto novo. Započinjemo novi projekt čitateljskog kluba, za članove ali i nečlanove, svi su dobrodošli, a sudjelovanje je besplatno. Čitat ćemo zajedno. Domaće, strano, suvremeno, književne klasike. Razgovarat ćemo o likovima, emocijama, odnosima, temama, raspravljati o pročitanim knjigama ili se ponekad tek opustiti u opuštenoj atmosferi. Namjera nije kruta forma nego spontano iznošenje osjećaja, mišljenja, različitih perspektiva. Usmjerit ćemo se na pročitani tekst i reakcije koje izaziva u nama. Imperativ djelovanja čitateljskog kluba je uzajamno uvažavanje, poštovanje, razvijanje uzajamnog sposobnosti izražavanja i samopouzdanja u iznošenju mišljenja. Na svakom klubu odredit ćemo knjigu za čitanje i raspravu za sljedeći susret. Klub će se sastajati jednom mjesečno, trećeg ponedjeljka u mjesecu, u prostoru IV. Mjesnog odbora, Trakošćanska ulica 24, Varaždin. Za prvi susret, 20. travnja 2026. 17.30.-19.00, određena je i prva lektira, Črna mati zemla Kristiana Novaka. Klub ću moderirati osobno, te su se svi zainteresirani za sudjelovanje slobodni javiti na snjezana.novotny.hr@gmail.com ili 091 5922 384. Poželjno je uz osobne podatke, navesti i preferirani književni žanr i prijedlog za čitanje. Ovisno o dostupnosti određenih naslova te preferencijama većine, formirat će se daljnji plan rada. Broj mjesta u klubu je ograničen. Potičemo sve na sudjelovanje i čitanje. Prijavite se i vidimo se!
Uz poeziju, pišete i priče, čini se da je to bio vaš prvi ulaz u svijet umjetnosti.
Dovršavam zbirku kratkih priča pred predaju uredniku na čitanje. Priče su životne, socijalne. Stavljam u centar likove koji usprkos poteškoćama uspijevaju zadržati svoju autentičnost i nekako biraju ne tonuti. Likove kakvi su i meni samoj uzor. Priznajem da sam pomalo stisnuta samonametnutim rokovima jer je početak godine bio bombastično krcat događanjima. Obećajem, prvi ćete doznati kad će novi tekst izaći u javnost. (smijeh)
Tek sad dolazimo na slikarstvo, prošle godine imali ste vrlo zapažene likovne izložbe.
Prošlu godinu na polju likovnosti obilježile su izložbe Ono neizrečeno – bez celofana, postavljene u Gradskom muzeju Virovitica te Galeriji Oblok Zagrebačkih knjižnica. Također, u suradnji s umjetnikom Mihaelom Kolarićem postavljena je zajednička izložba Susret svjetlosti u Kulturnom Centru “Ivan Rabuzin” u Novom Marofu, a isti postav od jeseni je izložen u Centru dr. Rudolfa Steinera u Donjem Kraljevcu, te se može još razgledati.
Stižu nam i topliji dani, kakvi su vaši planovi?
Nakon uređenja rukopisa kratkih priča, s toplijim danima kao i uvijek, jedva čekam da se bacim u svijet boja. Stiže nešto potpuno novo. Tišina u gesti. Izložba na kojoj ću predstaviti deset potpuno novih radova.
Izložbeni projekt Tišina u gesti spaja Mileta Tasića i mene, koji iz različitih medijskih i osobnih konteksta pristupamo zajedničkoj tematici, ženi kao univerzalnom simbolu tišine, snage i unutarnjeg svijeta. Kroz introspektivni slikarski jezik, oboje istražujemo granice izraza, ono što slika može reći kad riječi utihnu. Tišina u gesti tako postaje prostor susreta između dvoje umjetnika, slike i promatrača, unutarnjeg i vanjskog. U vremenu buke i žurbe, izložba nudi promišljanje ženstvenosti kao svevremenske sile.
Mile Tasić ugledni je umjetnik u Vojvodini. Kako bi ga u par riječi predstavili hrvatskoj publici?
Ukratko ću Vam predstaviti svog kolegu slikara. Mile Tasić, rođen je u Subotici, U Novom Sadu je završio studij prava, a u Beogradu je studirao povijest umjetnosti. Radio je u Gradskoj knjižnici u Subotici te vodio zavičajni odjel i zavičajnu galeriju. Nakon odlaska u mirovinu vodi svoju prodajnu galeriju slika. Mile je od 1985. godine do danas imao 25 samostalnih izložbi. Izlagao je po pozivu u Italiji na Internacionalnom bijenalu u Firenci 2001. godine, potom u Nizozemskoj, Mađarskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini. Bio je na više međunarodnih studijskih putovanja, izlagao na mnogim kolektivnim izložbama i sudjelovao na mnogo umjetničkih kolonija. Piše likovnu kritiku i osvrte, otvara izložbene postave, već 20 godina vodi dvije autorske TV emisije posvećene likovnom stvaralaštvu na TV Subotica. Član je ULUPUDS-a. Za svoj rad je dobio prestižno gradsko priznanje PRO URBE 2009. godine. Malo je reći da sam počašćena što ću svoju međudržavnu suradnju i zajedničku izložbu ostvariti sa umjetnikom i čovjekom takvog kalibra.
To će biti u Subotici ili…?
Pitate se, gdje. Ovaj postav bit će izložen ovog ljeta u Bunjevačkom kolu u Subotici, potom u rujnu u Muzeju planinarstva u Ivancu, a u studenom u Galeriji Kraluš u Svetom Ivanu Zelini.
MARIN BUOVAC OSVOJIO PRVO MJESTO NA PRESTIŽNOM KNJIŽEVNOM NATJEČAJU „VINUM ET POETA“ U POŽEGI
U vinskoj klijeti Vinum Academicum u Podgorju, u sklopu prostorija Fakulteta turizma i ruralnog razvoja u Požegi, održano je osmo izdanje manifestacije „Vinum et poeta – Večer poezije i vina“, kulturnog susreta koji…
Dvije pjesme iz Orebića s poluotoka Pelješca
Tomislav Marijan Bilosnić ZA STOLOM PETRA ŠEGEDINA Sjedim za stolom Petra Šegedinapreda mnom pisaći strojjoš čuva udarce njegovih prstiju –ta mala siva životinja od željezakojoj je godinama povjeravaoono što nije mogao povjeriti nikom…
Anatomija prve jutarnje kave: Zašto u prvih 15 minuta ne želimo čuti ljudske glasove?
Hrvatski ritual ispijanja kave institucija je za sebe, no unutar tog golemog kulturološkog fenomena postoji jedan poseban, mističan i gotovo sakralan trenutak To je ona prva jutarnja šalica. Ako su popodnevne kave rezervirane…
Osijek 42 Dinamo – večer kad je Opus Arena postala glas grada (Osijek 42 Dinamo – večer kad je Opus Arena postala glas grada)
Alexandra Végh je učinila ono što je Osijeku godinama nedostajalo: pretvorila ga je iz kluba koji reagira u klub koji odlučuje. A kad klub odlučuje – onda može pobijediti i Dinamove vedete, i…
Umjetnost bez granica: Održana 9. međunarodna likovna kolonija „Ipavčeva paleta” u Šentjuru FOTO
Uz brojne inozemne autore, na ovoj tradicionalnoj manifestaciji u Sloveniji zapažen nastup ostvarili su i poznati hrvatski slikari Mojca Sivka, Hana Babić, Martin Čater ŠENTJUR – Protekla sunčana subota, 12. rujna 2026. godine,…
KRUZER NOVOGA DOBA: Kako je Akademija Art nakon dva desetljeća postala vodeći digitalni čuvar baštine i tehnološki predvodnik
Od skromnih početaka ispod zagrebačke katedrale na Kaptolu, preko regionalnog kulturnog kroničara, do suvremenog svjetskog portala u čijem redizajnu i transformaciji sudjeluju najbolji američki stručnjaci – Akademija Art slavi 20 godina postojanja i…






