Pero Pavlović: Hrvatski križni put

Pero Pavlović
HRVATSKI KRIŽNI PUT

Postaje križnog puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzije Stepinac. Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. u Čestonhovi. Prve četiri postaje postavljene su 1943. od kararskog mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji. Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski odbor za uređenje proštenišnog prostora. Potom su izgrađene nove postaje, djelo naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V.), Ante Orlića u suradnji s Marijom Ujević (XIII.), Stanka Jančića (VII., IX., XI., XV.), Ante Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII.). Slike križnog puta prate odgovarajuće sonete u autorovom sonetnom vijencu.

I

Okruni se stihom, bit ćeš sama svetost
Zalud naum jalan sa smrću se srodi
Uminut će tmice i prosinut svjetlost
Što su zlice takle sad se mirom plodi

Ne mjeri se smrću što je vječnost dala
Dan za danom teče, vrijeme čini svoje
Snohvatica davna u riječ jednu stala
Biva jednom jedno sve moje i tvoje

Budiš se u sjeni neke misli davne
Već smo svaki korak ozarili javom
Kad pravednost zori zaboravi rane

Uzdanje će zreti zagrnuto tajom
U dalju se modrom pjesma draga čuje
Zagrljajem srca slatki srsi ruje

II

Zagrljajem srca slatki srsi ruje
Križ u svjetlost raste, zamke oda tama
Nadaje se svetost, glasi šaptom huje
Himbe tavne minu, osta dragost sama

Je li upit kuša istinu prokužit
Gonetat ćeš tajno zaplete i zamke
Hoće li se privid uvidom odužit
Il će previd svaki umnožiti varke

Namisao teče, križ do križa stoji
Okrhnute šutnjom sve su riječi bile
Kad šutjeti ne znaš previde prebroji

Gdje si sada sjeto, gdje si bila prije
Nakon jetka slova procvjetala lijepost
Pri prozboru harnu porodi se krepost

III

Pri prozboru harnu porodi se krepost
Ti si samo sjena Isusova križa
Dižeš pogled gore gdje se stani svetost
Uzdanico sveta bivaš sve to bliža

Prvi put pod križem padaš Božji Sine
Na plećima nosiš grijehe cijelog svijeta
Navir trpkih riječi oćuh boli pline
Grudi bol pritišće, duša bolom cvjeta

Treba opet ustat, križ pretežak nosit
Posrtat i padat, put Golgote ići
Grčom boli jecat, suzom lišce rosit

Tko će te razumjet, tko li će ti prići
Breme križa tišti, nevjerice huje
I dok snaga plasne tihi glasi bruje

IV

I dok snaga plasne tihi glasi bruje
Vrijeme bolom raste, teku morni časi
Što ozori slutnja daleko se čuje
Svaki smjeran pogled svetost čilo krati

O žalosna Majko, gledaj Sina svoga
Okrunjena krunom koja bol zadaje
Krvavoga lišca čovjeka i Boga
Riječ po riječ uzdanjem u srok se nadaje

Gle čovječe Krista kako teško pati
Grijehe cijelog svijeta otkupljuje mukom
Okaj grijehe i ti, svom se Bogu vrati

Trni teške psovke, jezik okuj mukom
Neka mir zavlada i blagoslov očit
Slov će tada jasan tihu svetost ročit

V

Slov će tada jasan tihu svetost ročit
Kad ti netko hoće u nevolji prići
Vapaj tvoje duše u stihove sročit
Onda kušaj cilju već na vrijeme stići

Sretna li Šimuna kad križ težak nosi
Što Cirenac trpi je li slučaj htio
Nebo zemlju grli, suza oko rosi
Vezak trpke riječi u glas jedak skrio

Šimuna Cirenca Krist pogledom liječi
Otajna će svjetlost pobijedit mrkline
Da postaneš java što te pjesmo priječi

Uzdiže se pogled u rajske vedrine
Evo pravog puta, razbor misli bistri
Hoćemo li kušnjo ostat uvijek isti

VI

Hoćemo li kušnjo ostat uvijek isti
Sve smo svoje dali da se rasplet riješi
Kad uminu tajne dovid misli bistri
Oprost odveć žuđen ishod svaki driješi

Veronikin rubac je li ljubav čista
Više nego riječi gesta čini svoje
Zemlja suze pije, srce nebom blista
Uskličnikom bola namisli se broje

Darak žića svoga, obilje dobrote
Promičemo u plam u buktinju raja
Vrela čežnje teku u naše živote

Ozvjezdano nebo, slika draga kraja
Za molitvu žarku ruke će se sklopit
Vrelo Božjeg Srca spasenje će točit

VII

Vrelo Božjeg Srca spasenje će točit
Domogneš se snage i sve ti je lako
Moren svakom boli bit ćeš primjer očit
Slijedi savjest čistu i rasti polako

Pad pod križem drugi težak je i gorak
Što li će se zgodit sve do nakraj puta
Božje ime slavi svaki Božji stvorak
Grešna duša Kriste ne daj da zaluta

Zaufani u te prolazimo svijetom
Krijepimo se misli da budemo jedno
Rasti pjesmo divna okriljena lijetom

Malaksat će jednom naše tijelo bijedno
Promisao sveta snagu duha bistri
Na izvoru riječi postat ćemo čisti

VIII

Na izvoru riječi postat ćemo čisti
Pomirbom osvitat prepirke i parbe
Što se reklo davno razotkriju misli
Kad mir se porodi uminut će žalbe

Ne znaš kamo dalje, nebo tajnu driješi
Oplakuješ grijehe i tuđe i svoje
Snohvatica tavna što otajstvom liječi
Utrnut će dvojbe i moje i tvoje

Tvrdo ljudsko srce ne zna boli što su
Samo neke žene gorke suze liju
Isplakane suze naši grijesi to su

Zaufane riječi naša srca griju
Što opjeva ljubav jače je od boli
Koljeno prikloni ovoj suznoj doli

IX

Koljeno prikloni ovoj suznoj doli
Koraci su naši od ovoga svijeta
Kada svježu ranu stinu zrnca soli
Dotakne nas Kriste jetka bol i sjeta

Pod teretom križa opet padaš nice
Na ramenim nosiš grijehe cijelog svijeta
Grči se u muci krvavo ti lice
Cjelovom tvog srca teče ljubav sveta

Sve je tvoje stalo u krug jasna zora
Sjene javki bude na vidiku izlaz
Ogrljen u šutnju kreni do izvora

Je li zbiljnost privid ili duše izraz
Čili tragom pjeva, budi zlatna rima
Skrušenjem i bdijenjem teče riječca čila

X

Skrušenjem i bdijenjem teče riječca čila
Nestalo je davno što se tminom rađa
Sada snaga nova zadobiva krila
Od pogrde svake sad je šutnja slađa

Svjetlost se na djelu ne da ismijati
Strahopoštovanje je li prava mjera
Bistrit nam je savjest, na pol puta stati
Što ne vidi oko svjedočit će vjera

Hrana naše duše Kristovo je tijelo
Izranjeni grijehom stat ćemo na svoje
Snaga nova krijepi biće naše cijelo

Uskličnici novi u srcu se roje
Je li vrijeme stalo upit tajnom zori
Život za nas daje onaj tko nas voli

XI

Život za nas daje onaj tko nas voli
Oštri čavli Kristu probadaju ude
Adoramus kažeš, ljubav smjernu toli
Bičuju te teško oni što ti sude

Uboji se modre po cijelome tijelu
A iz rana mnogih krvca sveta teče
Usjeklo se trnje na ranjenu čelu
Smračilo se nebo, boljka svaka peče

Hudi časi zlobe svoj vrhunac sežu
Kad završi igra tko će brojat dvojbe
U kolovrz mutan zle se slutnje vežu

Ne vidi se ništa poslije silne borbe
Je li prva slutnja zadobila krila
Je li zadnji korak tmola tajna skrila

XII

Je li zadnji korak tmola tajna skrila
Netragom će zebnje uminuti slutnjom
Dok je tavna radost iskra milja bila
Novo nebo mira rađalo se šutnjom

Promisao Božja zrakom mira hrani
Čežnje što no griju duše starog svijeta
Eloi, Eloi, lema sabahtani
U tami se rađa Sunce vječnog svjetla

Suci ovog svijeta Spasitelja sude
Sve što Pismo kaže svom se bliži kraju
Prozborene riječi srhom bola stude

Predaješ se suzom zadnjem uzdisaju
Trešnje i čudesa zasvjedoče Krista
Je li naša savjest potom bila ista

XIII

Je li naša savjest potom bila ista
U zagrljaj Gospa mrtva Sina prima
Gle pretešku muku Spasitelja Krista
Vječna to je ljubav darovana svima

O Marijo majko, grliš svoga Sina
U zaklonu križa i Ivan je s tobom
Tužbalice zorne prekriva tišina
Uskoro će noćca tužiti nad grobom

Josip i Nikodem tijelo će opremit
Svak će domu svome potišteno krenut
Molitva će žarka proviđenjem stremit

Zatočen u misli hoćeš li se prenut
Duh nas snagom bodri, nebo mirom lista
Stižemo do Oca stazom Kralja Krista

XIV

Stižemo do Oca stazom Kralja Krista
Hodeć ovim svijetom nađi svoje mjesto
Kada biraš pute vidiš čuda trista
Što nas kušnjom hraniš nepojamna gesto

Kad znaš da će doći i tvoj danak treći
I tijelo i duša tada jedno bit će
Kad stupiš pred Krista što ćeš tada reći
Oživljen u duhu bit ćeš novo biće

Novi grob u stijeni tajnu neba krije
Uskrsnuće Kralja kom žudije sude
Ni tri cijela dana dočekao nije

Zlatni traci zore na istoku rude
Uskrsli Krist živi i smrt smrću svlada
Nebo zemlju rosi mirom rajskog sklada

XV

Okruni se stihom bit ćeš sama svetost
Zagrljajem srca slatki srsi ruje
Pri prozboru harnu porodi se krepost
I dok snaga plasne tihi glasi bruje

Slov će tada jasan tihu svetost ročit
Hoćemo li kušnjo uvijek ostat isti
Vrelo Božjeg Srca spasenje će točit
Na izvoru riječi postat ćemo čisti

Koljeno prikloni ovoj suznoj doli
Skrušenjem i bdijenjem teče riječca čila
Život za nas daje onaj tko nas voli

Je li zadnji korak tmola tajna skrila
Je li naša savjest potom bila ista
Stižemo do Oca stazom Kralja Krista