Miroslav Pelikan PROZOR

Unatoč noći toplina nije popuštala. I samo je disanje bilo teško, o spavanju se moglo samo sanjati. Mokar od znoja izašao je na balkon. Učinilo mu se da je na betonu ispred zgrade još gore, »prava peć», pomislio je. Okrenuo se prema raskriljenim vratima, ne, ipak je odlučio ostati još malo. Možda naiđe povjetarac.Vrijedi sačekati. Zapali cigaretu i zagleda se dolje. Neremećena tišina,uredno složeni automobili, tek rijetki koraci. Lišće na obližnjem drveću, koje je nespretno odvajalo glavnu cestu od parkirališta, zašušti. Obradovalo ga je to lako pokretanje. Znoj se polako sušio ,bilo mu je sve ugodnije. Dogorjelu cigaretu baci u dvorište. Uvijek je pratio luk padajuće cigarete, nastojeći pogoditi mjesto njezinog pada. Lutao je još neko vrijeme već pomalo sanjivim pogledom po okolnim zgradama. Tek ponegdje osvijetljeni prozor. Sasvim lijevo, skoro pri vrhu susjednog nebodera, bijelo žuta površina prozora s figurom čovjeka. Eto, njih dvojica vjerojatno su jedini nespavači u kvartu. Vrati se osvježen u sobu, ali pravom snu još ni traga. Okretao se na jednu stranu, na drugu, savijao noge u koljenima, odmicao jastuk, nikako zaspati. Predugo je bio vani. Ponovno ustane, pripali novu cigaretu, čudeći se sam sebi, nikada nije bio noćni pušač. Oko njega potpuna tišina. Zakorači na balkon i pogleda prema neboderu. Neznanac je bio i dalje na istom mjestu. Jasno se je nazirala svjetlost koja je izbijala iza noćne figure. Čudna je ta noćna ptica. Jutro samo što nije svanulo, a neznanac ne spava.Tko zna čime se bavi i što sada radi? Bolest,možda? Tko bi znao. Stupi u sobu odlučan da više ne izlazi…

Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana PROZOR!