Ipak je 2021. godina bila divna i za pamćenje, a zašto? Kad te miluje Sunce zlaćanim rukama, zar može biti loše?! Sunce pokreće ljude čineći ih suosjećajnima, boljima i dobrotvorima da u potrebita gleda kao što Sunce gleda u čovjeka…
Walter William Safar
Kad gledam u nasmijano toplo lišce Sunca ne mogu a da opet ne ponovim – Eto, dragi sanjari, slušajući Radio Sljeme, taj topli sunčani glas voditeljice Anamarije, i divnu evergreen muziku, da opet po tko zna koji put ne otvorim srce. (Slušajući evergreen muziku čak i meni dragi stari radio prede poput starog mačka.)
Mislim se, pa ako Sunce otvara svoje zlaćano srce svim ljudima na ovaj divni planet Zemlju tko sam ja da ne otvorim svoje srce… Ma neka je bila i godina pandemije i godina korupcije i nepotizma i licemjerja i farizejštine i primitivne pohlepe (život nas mudro uči ne kriviti samo političare nego pogledajmo svi zajedno i sebe u ogledalo, jer samo iskrena, iz dubine srca i duše, samokritika kao i kritika jača ljudski um i duh). Ipak je 2021. godina bila divna i za pamćenje, a zašto? Pa jer kad te miluje Sunce zlaćanim rukama zar može biti loše?!… Sunce pokreće ljude čineći ih suosjećajnim, boljima i dobrotvorima da u potrebita gleda kao što Sunce gleda u čovjeka… Uostalom, svaki novi dan koji se probudiš živ i kreneš stazom snova ususret novom danu je proslava života… Eto, pošto sam sluga srcu, čast mi nalaže ponoviti – tako mi duše, milozvučni taktovi besmrtnih pjesama zaista liječe duše sanjara, a ne zaboravimo da je muzika, poput Sunca, poezija duše.
Eh… Kad bi čovjek volio čovjeka kao što Sunce voli čovjeka svijet bi bio bajka…
(William Ernest Henley je napisao: Ja sam gospodar moje sudbine: ja sam kapetan moje duše. O ima polovično istine u toj mudrosti, jer život nas uči ipak da je sudbina krupije, koji zna točno kada i na koji broj će pasti naš ulog na ruletu života – sudbina dijeli karte a mi smo samo igrači…)
Da, nakon kiše uvijek dolazi sunce, ali nije teško biti pozitivan kada nas sunce daruje toplinom i svjetlošću, nego je prava pozitiva biti sretan u vrijeme olovne magle i kiše – iako je svuda oko tebe led i zima kad gledaš na svijet očima sunca u srcu vlada vječna toplina… A kad voliš Prirodu kao Ona tebe ne možeš, a da ne budeš pozitivan i sretan.
Jer kiša, kao i magla, su dio Svete obitelji majke Prirode rođene iz ljubavi Stvoritelja.
Life – https://www.youtube.com/watch?v=T4cWkMXrGjo
I kada gledaš u Prirodu, ponizno s dubokim poštovanjem i razumijevanjem, shvatiš da drvo nije ‘sirovina’ nego živo biće željno pažnje i ljubavi kao i čovjek. (Sjetimo se Šetnje najraznovrsnijim drvoredom u Zagrebu). I kada čovjek zasadi stablo to je čin ljubavi kojim ne daruje život samo stablu nego i samom sebi i budućim generacijama, jer bez stabala nema života niti čovjeku… uostalom, što je smisao života?
Svaki čovjek se diže i pada, sreća i tuga se svakodnevno miješaju kao sunce i kiša. Zar može netko bolje opisati čovjekove nade i patnje od muzike – muzika je poezija duše.
Zagreb izlazi na ocean
SUN AND MAN trailer
