Razgovarali smo s Ivanom Mihaljević, zdravstveno laboratorijskom tehničarkom, koja već 20 godina pomaže pacijentima na Rebru radeći odgovoran i kompleksan posao, ali priprema i stručno predavanje koje će uskoro predstaviti svojim kolegama. Kako je tekao razvojni put sposobne tehničarke, uglavnom na poslovima vađenja krvi i što sve Ivana voli i čime se bavi u slobodno vrijeme – otkrijte kroz razgovor!
Poštovana gospođo Mihaljević, možete li se za početak razgovora kratko predstaviti čitateljima Akademije Art?
Zovem se Ivana Mihaljević, rođena sam u Livnu, ali je moje porijeklo iz Kupresa… U tom malom hercegovačkom mjestu odrasla sam i provela ranu mladost, naučila cijeniti vrijednosti tradicije koje i danas gajim i poštujem. U Kupresu sam živjela do 1992. godine, ali sam zbog rata morala napustiti svoj zavičaj.
Kuda je išao vaš životni put, kako je krenula vaša zdravstvena izobrazba?
Iste, 1992. godine upisujem srednju Zdravstvenu školu u Splitu (zdravstveno laboratorijski tehničar). Nakon 4 godine Splita dolazim u Zagreb. Pripravnički staž odrađujem u Dom zdravlja Trnje u Zagrebu. Nakon odrađenog pripravničkog staža, stručni ispit polažem pri Ministarstvu zdravstva i od te 2000. godine počinjem raditi u KBC Zagreb na Rebru u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku.
Sad ulazite u jubilarnu godinu otkako pomažete pacijentima na zagrebačkom Rebru. Na koji način im pomažete?
Najviše radnog vremena provedem na mjestu vaditeljice venske krvi tako da sam i temu predstojećeg predavanja, koje ću uskoro održati kolegama, izabrala upravo iz tog područja.
Imate veliku ljubav za pomaganje drugima.
Laboratorijski posao mi je jako zanimljiv i upravo ljubav prema medicini i pomaganju ljudima opredijelila me za ovo zvanje. Članovi moje bliže obitelji su ugledni liječnici koji su mi svojim primjerima pokazali da je humanost i ljudskost na prvome mjestu i kako se voli medicinska struka.
Kod tako odgovornog i napornog posla imate li i slobodnog vremena i kako ga koristite?
U slobodne dane nastojim putovati. Mogu reći da sam proputovala cijelu Europu. Znatiželjna sam, volim sve vidjeti i upoznati. Jako me zanima kultura drugih naroda.
Umjetnički afiniteti?
Volim pjevati, plesati, ali najveća mi je ljubav ipak putovanje… Italija mi je se posebno svidjela, taj temperamentni narod kao da daje neku toplinu…
Spomenuli ste i skoro predavanje. Što je tema predavanja?
Uzorkovanje krvi, venska krv, predanalitička faza, laboratorijske pogreške,… i slično.
Recite nam i kraći sažetak rada, da naši čitatelji i pacijetni upoznaju složenost posla kroz sve faze vađenja krvi, ali i odgovornost koju uvijek imate?
Uzorkovanje krvi složen je dijagnostički postupak. Kako se temeljem rezultata laboratorijskih pretraga donosi oko 60-80% liječničkih odluka, svaka pogreška u postupku uzorkovanja krvi može imati ozbiljne posljedice na ishod liječenja. Da bi se mogućnost pogrešaka smanjila odnosno izbjegla, uzorkovanje krvi potrebno je standardizirati, a opisani postupak učiniti dostupnim na svakom radnom mjestu za uzorkovanje.
Danas, kada je analitička faza laboratorijskog rada poboljšana automatizacijom, najveći dio pogrešaka u laboratorijskoj medicini događa se u izvananakitičkoj fazi laboratorijskog rada.
Predanalitička faza, a posebice pred-predanalitička, zauzima najveći udio u ukupnom broju laboratorijskih pogrešaka od svih postupaka koji se odvijaju izvan laboratorija – npr. priprema bolesnika, transport uzoraka…
Uzorkovanje krvi najkompleksniji je postupak i stoga najviše podložan pogreškama. Veliki udio liječničkih odluka temelji se na rezultatima laboratorijskih testova te zato svaka pogreška u procesu uzorkovanja može imati ozbiljne posljedice za bolesnike, ali i za zdravstvene djelatnike i zdravstveni sustav uopće. Stoga je važna stalna edukacija osoblja.
Kako izgleda vaš radni dan tj. postupak vađenja krvi kod pacijenta? Od kuda se kreće?
Prije uzorkovanja krvi potrebno je pripremiti radno mjesto tako da sav potreban pribor bude lako dostupan. Vrlo je važna dezinfekcija ruku, zatim pregled uputnice i identifikacija bolesnika te provjera pripreme bolesnika za vađenje venske krvi. Zatim priprema pribora za uzorkovanje krvi. Označavanje epruveta, položaj bolesnika. Stavljanje rukavica. Rukavice koje se koriste za vađenje krvi služe za jednokratnu upotrebu. Zatim stavljanje podveza pacijentu.
Koliko dugo se podveza može držati?
Podveza se ne smije držati duže od jedne minute. Slijedi odabir mjesta uboda. Najčešće mjesto uboda pri vađenju krvi je površinska antekubilarna vena. Nakon toga dezinfekcija mjesta uboda i uzrokovanje. Zatim slijedi bilježenje dodatnih informacija. Moja obveza je, u skladu s politikom i protokolom laboratorija, zabilježiti svaku nesukladnost koja se utvrdi tijekom uzorkovanja krvi. I eto, krv je neosjetno izvađena, a pacijent zadovoljno izlazi.
Hvala vam puno na vrlo ugodnom, a posebno korisnom razgovoru.
Na slikama ispod: Ivana Mihaljević (zdravstveno laboratorijski tehničar) sa svojim kolegicama i kolegama – Toni Filipović (zdravstveno laboratorijski tehničar), Matija Sakalj (zdravstveno laboratorijski tehničar), Marko Digula (ekonomski tehničar-administrator), Tea Hadžić (zdravstveno laboratorijski tehničar), Karolina Petrović (zdravstveno laboratorijski tehničar) – svi zaposlenici KBC Zagreb na Rebru.
