Današnji gastro-svijet na društvenim mrežama izgleda kao laboratorij visoke tehnologije. Video recepti u visokoj rezoluciji traju točno trideset sekundi, sve pršti od estetskih kadrova, a sastojci se mjere u miligramima. Svaki moderni kulinarski influencer koristi digitalne vage, mjerne žličice i egzotične namirnice za koje nam treba rječnik kako bismo ih uopće izgovorili. Sve izgleda savršeno, sterilno i – potpuno nedodirljivo.
A onda, s druge strane tog digitalnog savršenstva, stoji ona stara, rukom ispisana, pokidana i uljem zamrljana bilježnica. Kuharica naše bake.
U toj bilježnici ne postoje miligrami ni mililitri. Bakina kuhinja prkosi modernoj metrici i počiva na drevnim, mističnim jedinicama mjere koje niti jedan algoritam ne može dešifrirati. Najpoznatija među njima je svakako „brašna koliko popije“. Koliko je to točno? Nitko ne zna. To je tajna koja se prenosi osjetilom dodira pod prstima, a ne brojkama na ekranu vage.
Zatim imamo „prstohvat soli“ (koji kod bake često izgleda kao dobra jušna žlica), „jednu kockicu maslaca“ (veličine manje šake) i uputu za pečenje koja glasi: „peci u umjerenoj pećnici dok ne dobije lijepu boju“. I što je najfascinantnije od svega – rezultat je svaki, ali baš svaki put bio apsolutno savršen. Nijedan influencer s milijunima pratitelja ne može rekreirati taj neponovljivi miris domaće pite ili dizanog tijesta koji je ispunjavao kuću subotom ujutro.
Moderne kuharice s društvenih mreža nas uče kako da hrana izgleda lijepo na fotografiji. One ciljaju naše oči. Bakina kuharica je, s druge strane, ciljala naša srca (i želudce). U njoj se nije skrivala samo formula za ručak, nego i čista, nesebična ljubav. Baka nije kuhala da bi dobila „lajkove“, nego da bi nahranila obitelj i okupila nas oko stola.
Dok skrolamo kroz beskrajne videozapise savršeno dekoriranih jela koja vjerojatno nikada nećemo pripremiti, vrijedi se podsjetiti na te jednostavne, analogne vrijednosti. Zato, prvom prilikom kada uhvatite slobodan trenutak, zanemarite ekrane. Otvorite onu staru, požutjelu bilježnicu, zaprljajte ruke brašnom i kuhajte „od oka“. Jer najbolji recepti na svijetu ne trebaju filtere – oni se ionako pamte po mirisu i ljudima s kojima smo ih dijelili.
