izložba Priče unatrag dubrovačke umjetnice Ivone Šimunović u produkciji platforme NOMAD – Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost i kustoskoj koncepciji Sabine Salamon otvorena je 9. siječnja u Galeriji Josip Račić
U toj prigodi govorili su ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, kustosica Sabina Salamon, Jelena Tamindžija Donnart ispred platforme NOMAD-Hrvatskog ureda za suvremenu umjetnost i Ivona Šimunović, akademska slikarica koja se zagrebačkoj publici predstavlja s deset recentnih ulja na platnu nastalih u razdoblju od 2023. do danas.
Prema riječima kustosice riječ je o radovima koji pripadaju dvama izdvojenim ciklusima – jednog čine horizonti koje umjetnica gleda svakodnevno. Drugi tematizira minula razdoblja iz osobnog života koje reprezentira ulje na platnu pod naslovom Životopis na kojem skicozno izvedene, čini se slučajno ispisane crtarije (zapravo geste) manifestiraju nepouzdanost sjećanja i nadolazak osjećaja koje Ivona ispisuje upravo onako kako pristižu u svijest – na mahove i u neredu. Sjećanje kao lajtmotiv velikih formata napućenih govorom potisnutog, pojavljuje se još u nekoliko radova: Napiši mi ime i Temporalnost sjećanja.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom Sabine Salamon čije grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.
Zagrebačka publika ima je priliku razgledati do 1. veljače.
Dok službena povijest događaje prikazuje kao kontinuitet jednako značajnih činjenica i smješta ih u apstraktnu mapu prošlosti, osobno sjećanje temelji se na vlastitom iskustvu i operira s proživljenim. Isto tako, povijest odbacuje vezu s identitetom, stremi k objektivnosti i govori uopćeno; suprotno tome, osobno sjećanje traži načine da se uprostori, da iskustvo preoblikuje u opipljivu formu kako bi zadobilo smisao i zauzelo (simboličko) mjesto. Ovakvo razmišljanje ugrađeno je u slikarsku praksu Ivone Šimunović. Ne zato što samu sebe smatra autoricom koju zanima temporalnost i minula razdoblja iz osobnog životopisa, već zato što svaki njezin rad nastane kao slika sjećanja na neki sasvim konkretni događaj.[i] Aktivnost prisjećanja, kao početna faza radnog procesa, aktualizira prošlost. Djeluje rekonstruktivno. A završava slikarskom artikulacijom osjećaja (događaji koji Ivonu vode u slikanje nisu ničim natuknuti, a kamoli prikazani).
Osim što je autoreferencijalno, to je slikanje i performativno, premda daleko od pogleda publike: Ivona radi u intervalima, inzistira na vidljivoj manualnosti (premazi, slojevi, nemušto iscrtani krugovi u improviziranom slijedu). Dopušta prisjećanju da traje kao vrijeme bez prisile. Radovi ne nastaju brzo.
Sagledamo li njezine radove unazad nekoliko godina, usporedimo one izložene 2022. u palači Sponza i galeriji Forum s izborom na aktualnoj izložbi, primijetit ćemo da su novi radovi manje skloni točkastim potezima, kružnim formama; za neka platna možemo reći da su prije ispisana nego oslikana, a ne nekoliko njih ponavlja se linija horizonta. Procesualnost je i dalje smjernica po kojoj slike nastaju.
Kako je već rečeno, za nju je važan pogled unutra i unatrag, jer slika po sjećanju, misli o sjećanju i dopušta da je vodi u nesvjesno. No triptih Različiti horizonti pokazuje da na nju jednakom mjerom djeluje gledanje. Prizore jutarnjeg, večernjeg i noćnog horizonta, upadljivo različite po boji, povezuje misao o relativizirajućem pogledu, o mogućnosti da stvari sagledamo s lijeve i desne strane, ujutro i navečer, s neutralne ili pristrane, i da je vizura svaki put drugačija. Horizont se pojavljuje u nekoliko radova, povlači granicu između gore i dolje, daje impresiju prostornog protezanja unedogled.
Nizovi kružnica ili linije – sasvim svejedno, oba pristupa upisana su u temporalnost, naglasak je na introspekciji i onom što je skriveno; točkasti nizovi tvore sekvence, a linije kontinuum, ali dođe na isto – samo su zrcalno nasuprot.
Od spomenute 2022. do danas, Ivona se kretala u smjeru jasnijeg doživljaja pejzaža pri čemu ne treba zanemariti Dubrovnik, grad u kojem svaki pogled prema van nađe mjesto na horizontu.
Da rezimiram, izložba sadrži dva izdvojena ciklusa – jednog čine horizonti kao praslike koje gleda svakodnevno. Druga tematizira unutarnje prostorne i vremenske pomake, a reprezentira je veliko ulje na platnu pod naslovom Životopis na kojem skicozno izvedene, čini se slučajno ispisane crtarije (zapravo geste) manifestiraju nepouzdanost sjećanja i nadolazak osjećaja koje ispisuje upravo onako kako pristižu u svijest ─ na mahove i u neredu. Sjećanje kao lajtmotiv velikih formata napućenih govorom potisnutog, pojavljuje se još u nekoliko radova: Napiši mi ime i Temporalnost sjećanja.
Postoje slike na kojima oko neprestano putuje i one na kojima se odmara. Među potonje bismo mogli svrstati vizure neprekinutog pogleda u horizont, dok fragmentarni isječci diktata svijesti pripadaju onima koje pogled uznemiruju i proganjaju iz jednog detalja u drugi. To posebno vrijedi za ulje na platnu Unatrag, rađeno kistom, a zatim urezivano noktima. Za Unatrag je karakteristična vibrirajuća faktura, stišana tamnim koloritom pa je uputno promatrati je izbliza. Skoro pa ritualno izvedene ogrebotine površinu čine živom materijom koja diše u svim smjerovima i otvara prostor za interpretaciju strukture memorije. Gledanje bilo koje slike iz ovog ciklusa traje onoliko koliko traje zanimanje za iskliznućem iz predmetne stvarnosti slike. Slojevi boje su tanki, ali ih ima mnogo; čini se da je njihovo nastajanje dugotrajno. Nisu ni narativne ni deskriptivne, maksimum prepoznatljivosti dostiže prikaz pejzaža naznačen općim mjestima poput oblaka, mora i linije horizonta koja balansira strane svijeta. Prati silu gravitacije (spomenutom triptihu Različiti horizonti treba pridodati ulje na platnu Margina i Prelom). Kako drugačije pričati o ovim slikama ako ne kroz pitanje o cirkularnosti i povratnom djelovanju iskustva? A ako postoji premosnica između spomenutih dviju cjelina radova, onda je to Nedogled, malo ulje na platnu, koje prema riječima autorice, istražuje pojam beskraja kao prostora zaborava, gdje se vidljivo gubi, a slika postaje meditativno polje.
Sabina Salamon
[i] Termin slika sjećanja preuzet je od sociologa Mauricea Halbwachsa.















Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. godine. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2009. Tragovi / Lopud
2010. Dodir stvarnog / Galerija Talir, Dubrovnik
2011. Dodir stvarnog / Galerija Kunkera, Pag
2018. Pronađene slike / Vizura Aperta, Pelješac
2020. Rascjepi stvarnosti / Galerija Dulčić Masle Pulitika, Dubrovnik
2022. Oporuka / Palača Sponza, Dubrovnik
Membrana / Zlati Ajngel, Varaždin
Oporuka / Galerija Forum, Zagreb
2023. Lopud / Galerija Flora, Dubrovnik
2024. Nach Allem, Galerija Frank, Beč
Nakon svega / Galerija Kranjčar, Zagreb
2025. Margariti / Crkva sv. Stjepana, Dubrovačke ljetne igre
Snovi / Galerija Kunkera, Novalja, Otok Pag
GRUPNE IZLOŽBE
2021. Pogled u kretanja / Djela iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, Umjetnička galerija Dubrovnik
2024. 22.11., Galerija Kranjčar, Zagreb
2025. 80 godina Umjetničke galerije Dubrovnik / Umjetnička galerija Dubrovnik
Ivona Šimunović
RAZLIČITI HORIZONTI / triptih, 2025.
ulje na platnu
150 x 450 cm
Foto : Miho Skvrce
Ivona Šimunović
NEDOGLED , 2023.
ulje na platnu
30 x 30 cm
Foto : Miho Skvrce
Ivona Šimunović
PRELOM , 2025.
ulje na platnu
120 x 200 cm
Foto : Miho Skvrce
🏛 STRATEŠKI PROGRAM SIMPOZIJA: Raspored sesija (10 nastavaka) / SYMPOSIUM STRATEGIC PROGRAM: Session Schedule (10 Parts)
Urednički proglas / Editorial Note:Kako bismo osigurali jasan uvid u dubinu i kronologiju ovog globalnog think-tank projekta, Akademija Art predstavlja službeni, dvojezični kalendar izlaganja za Međunarodni digitalni simpozij: Vizije budućnosti. Simpozij je strukturiran…
SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (16): Sveti Ivan Bosco – Otac mladosti, digitalni pedagog i vizionar radosnog odgoja
Od ponedjeljka do petka u 12 sati – portal Akademija Art postaje živi digitalni muzej kroz nove AI umjetničke serijale Šesnaesto poglavlje našeg duhovno-umjetničkog putovanja vodi nas do jednog od najomiljenijih svetaca modernog…
Algoritam u šalici: Kako je Silicijska dolina promijenila naše najdraže jutro
Postoji nešto duboko religiozno u načinu na koji čovječanstvo pristupa prvoj jutarnjoj kavi. Bilo da se nalazi u prepunom kafiću u Milanu, na drvenoj klupi u Slavoniji ili u modernom uredu u Chicagu,…
Trg koji pamti: Kako europska tržnica prkosi digitalnom bar-kodu
Ako želite osjetiti kucavicu Europe, nemojte ići u staklene dvorane Bruxellesa ili moderne financijske centre Frankfurta. Prošetajte petkom ujutro do bilo kojeg starog gradskog trga, tamo gdje se pod šarenim suncobranima susreću mirisi…
Pogled s trijema: Kako običan Amerikanac ove jeseni kroji kartu svijeta
Zamislite jedno sasvim obično rano jesensko jutro u Ohiju ili Pennsylvaniji. Sunce se polako probija kroz maglu iznad nepreglednih polja kukuruza, a na drvenom trijemu tipične američke kuće sjedi čovjek s velikom šalicom…
Osijek Postaje Glavni Grad Dobrote!
Deset Godina Zaklade, 16 Domova, 1,6 Milijuna Eura! Boris Markuš NOVO SUTRA – KAD DOBROTA POSTANE STRATEGIJA, A OSIJEK SRCE HUMANOSTI Postoje donacije koje su vijest. I postoje donacije koje su poruka. Zaklada…
SVETOST U SVJETLU BUDUĆNOSTI (15): Sveta Lucija – Nebeski vid, navjestiteljica vječnog svjetla i čuvarica ljudske topline
Od ponedjeljka do petka u 12 sati – portal Akademija Art postaje živi digitalni muzej kroz nove AI umjetničke serijale U vremenima kada tehnološki napredak ubrzava našu svakodnevicu, a ekrani postaju primarni prozor…
Prilog o knjizi A L K A Z A R
Igor Štiks A L K A Z A R Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila novi roman suvremenog hrvatskog književnika i političkog teoretičara Igora Štiksa ALKAZAR, u izrvsnoj tvrdo ukoričenoj opremi, na 200…
Krajobrazi utjehe Krešimira Ivića
Snažnim kolorom i jakim potezima Ivić konstruira nježnost i plahost toga svečanog trenutka Miroslav Pelikan U novom ciklusu ulja na srednjim formatima, istaknuti hrvatski akademski slikar i glazbenik Krešimir Ivić, autor impresivnog opusa…
Anatomija digitalnog skoka: Kako sustavi bez inertne prošlosti preuzimaju kormilo budućnosti
Živimo u eri u kojoj veliki medijski sustavi neminovno postaju žrtve vlastite tromosti. Opterećeni inertnom prošlošću, stotinama zaposlenika i zastarjelim strukturama, oni svakodnevno moraju “skakutati” i trčati za brzim, prolaznim senzacijama samo kako…
Kuharica naše bake vs. Gastronomski influenceri: Zašto niti jedan video ne može zamijeniti recepte „od oka“
Današnji gastro-svijet na društvenim mrežama izgleda kao laboratorij visoke tehnologije. Video recepti u visokoj rezoluciji traju točno trideset sekundi, sve pršti od estetskih kadrova, a sastojci se mjere u miligramima. Svaki moderni kulinarski…
Eva Brutman: TIJELO KAO SUDBINA
Tijelo/lice, oblik se pojavljuje kao promjenljiv znak, silueta, trag Eugen Borkovsky Umjetnica Eva Brutmann je na lanjskoj 31. EX TEMPORE GROŽNJAN osvojila glavnu nagradu. Stoga je pozvana da detaljnije predstavi svoje vizualne ideje…












