Tomislav Milohanić (Slavić)
Tomislav Milohanić (Slavić): književnik (prozaik, pjesnik, putopisac, scenarist). Rođen 21.10.1956. u Rapavelu. Do sada objavio: knjige pjesama – Briskvin cvit iz bukalete, Kantunali, Glavnja vognja, Cvjetni ožiljak duše, Ti si jedna nedopjevana pjesma, Da se oganj ne ugasi /Per crucem ad lucem/, P.S. Dodir svjetlosti, Ud kaštela do vruje / Od dvorca do vrutka / Dal castello alla fonte (sonetni vijenac), Frkalas; knjige priča i pripovijedaka – Karagujov pir, Deštini i znamenja, Badavca, Horugva nam ćuhta, Gremo mi puntari, Žluk besid, Satkan od zemlje i svjetla, Cvjetne strane Galileje / Stazositnice & Iskrice/( književni putopisi), Istarske priče i pjesme – Deštini i znamenja( izbor iz djela, lektira, tri izdanja). Izvedeno djelo: drama Valigaštar.
Dobitnik je više nagrada i priznanja. Nagrađena djela: Glagoljaški sonetni vijenac – Ud kaštela do vruje (Nagrada Histria, Grožnjan, 2001.); Horugva nam ćuhta (Nagrada Drago Gervais, Rijeka, 2002.), Da se oganj ne ugasi (Nagrada Pasionske baštine, Zagreb 2004.) Žluk besid (Nagrada Mate Balota 2008., Pula 2009.), nagrada Dubravko Horvatić za 2014. Zastupljen u zbirkama, panoramama, antologijama i školskim čitankama. Antologija hrvatske kratke priče dr. Miroslava Šicela (Zagreb, 2001.), Novele i Pripovijetke Tragom hrvatske riječi, “I ča i što i kaj” (iz suvremene hrvatskoistarske lirike), “Istarska pjesmarica” (Antologija hrvatskog pjesništva Istre 19. i 20. stoljeća dr. Mirjane Strčić, Izbor hrvatske poezije / Un choix de poesie croate (Toulouse, 1999.), Priče iz Istre /hrvatski pripovjedači XX. stoljeća/, izbor putopisa Gradovi i obzori, Krist u hrvatskom pjesništvu (2007.), Antologija čakavskog pjesništva XX. stoljeća, Kanat rožic, tići i sonca, Via crucis Croatiae, Verši na šterni I-XXVI, panorama Verši na šterni 1994.-2013., Jadranski susreti Crikvenica, 2002.-2011., Seljanski susreti 1992.- 2012. , 20 Galovićevih jeseni 1994.-2013. Upamtite Vukovar, 2011., Lipa nan je ISTRA 2 (2012.), Oblizujući suze (2015.), Žavajon,(2015.), Encuentros, poesía croata contemporánea (Kolumbija, 2017., 2018.), panorama suvremenog hrvatskog pjesništva Razlog za pjesmu (Crna Gora, 2020.). Pokretač književnog susreta “Badavca”. Više je njegovih pjesama uglazbljeno. Prevođen na strane jezike. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Živi i radi u Poreču, Pazinu i Rapavelu.
Tomislav Milohanić (Slavić)
NAŠA SAN KUS SEBE, DEBOTO CILEGA
nisan iska
a naša san kus sebe
deboto cilega
tiho se spušćajući na zemju
kako anguštana rosa
laju breki Šavrinije
šćurki zbiru pinu misečine
ferata spod Ćićarije zboca huče
suze zasvitlidu
ud besid zrečenih iz srca
Šavrinka zavičena u kamiku
zvrača u panir dih ditinstva
dah plasin i košnje
vab kvaje
i teplinu materine škrbi
spomin na petsto lit
Meštra Vinčenca z Kastva
ki nariše pinelon i koloron duše
sveto štivo slik na zidu crikve
Svete Marije na Škriljinah
i crikve u Hrastovlju
naša san kus sebe
deboto cilega
vruja zabrbočka
z brencanjen zvona
pripravjajući ples na misečini
štrige i grišnjaka
arhanđela i čovika
pisma se piše ti hip
u viški i iskri voka
zdrhon po hrptu života
sve spodobi na sliku zad špegja
tr je lako biti u sridini sebe
ko jubiš profondo svakega čovika
***
štriga krvavo zagrebe spod kože
i srče živjenje z dnola
anđeja rastegne krela
ud vrha do vrha
zakrivajuć utkrije
da sve je počelo tamo doli
di se je čovik sprignuja da stakne voganj
da ne bi mrazi zabilili štope
ki drncajuć gredu a ne znaju kamo
i će li iskre dočkati
skupiti se u Svitlavini prez finitka
iska=tražio;kus=dio;deboto=skoro, gotovo;anguštana=kolovoška;breki=psi;šćurki=zrikavci;zbiru=skupljaju; pinu=pjenu;ferata=vlak;spod=ispod;zboca=cvili, jauče; ud=od;besid=riječi;zavičena=ovjekovječena;kamiku=kamenu;plasin=livada, ledina;vab=doziv;spomin=uspomena, sjećanje;pinelon=kistom;zabrbočka=zažubori;brencanjen=zvečanjem, zvonjavom;štrige=vještice;viški=leptiru;voka=oka;spodobi=sliči; nalikuje;špegja=ogledala, zrcala;profondo=duboko, iz dubine;dnola=dna;krela=krila;zakrivajuć=sakrivajući;utkrije=otkrije, razotkrije;sprignuja=sagnuo;stakne=potpali, zapali;štope=stope;drncajuć=drhtajući, trepereći;gredu=idu;dočkati=dočekati, doživjeti;prez=bez;finitka=kraja, završetka
RAPSODIJA NA VRHUNCU CVJETANJA
dan kada se slavi Tijelo
kruh i vino
cvrćci ga u refrenu cvrću
zrikavci ga u poju zriću
klasje se smješka u cvatnji
na vrhuncu između
grude i zrna
brazde i kore
sjetve i kruha
jer kruh se lomi poslije svega
a mijesi od početka
i najteže je biti tek pečen
još topao
pripravan za dijeljenje drugima
u sebi noseć’
zrno što se poti
bubrenje klasja
i mrvljenje žrvnja
dok sunce solsticija
cvrkut i zrik
prostire uz klasje
daruje klasozornoj hladovini lipnja
zenit u nozdrvama
i nesputanost u prsima
jer najljepše je biti
negdje na pola puta
prije nego se klasje
pokorno i skrušeno
zemlji pokloni
i s lahorom šapuće
molitvu budućeg Kruha 
IZMEÐU DVA SNA
životni žižak između dva sna
neprestance sja
istovremeno i otac i sin
i sin i otac i ja
Na bijelim dugim ljestvama
naslonjenim na bijelu kuću
s crnim dupljama u zidu
moj otac gleda
iz vječnog sna
zatvaranje krova naše kuće
u kojoj ne stanujemo više
ni on ni ja
između dva sna
Kuća otvorena s nebeske strane
bez nas i naše volje
graditelj sna o nama
o jednom trenutku trajanja
između dva sna
moj otac i ja
Kuća je prišla nama
a u nama ni glasa
sada i ovdje ja
između dva sna
on tamo i vječno
a onda iznenada
napor i sumnja
između dva sna
budim se ja
zov usred noći
tijelo otvara svoje oči
sin me moj zove
skupljam dijelove sebe
između dva sna
moj sin i ja
Sve postaje sjećanje
uspomena na jedan san
ili dio života
između dva sna
moj otac i ja
Idem ususret sinu
pripremajuć svoje nebeske ljestve
ne bih li se njemu jednom i ja
spustio u san iz vječnog sna
DJEVOJKO JESENJA
oranico pitoma na jesenjem
suncu ispružena ošaptana lišćem
iz usana grožđanih romanse poje
sjetno ganutljivo razdragani kos
dunjo zlaćana u šapatu krošnje
razgali proplanke lelujavih kukuruza
jaganjci snježni na prsima tvojim
otavu jesenju sladostrasno pasu
djevojko čežnjo u odlasku južnih ptica
šapni šaptom mladog mošta
utjehu ponovnog susreta u sjeni
procvalog badema runolist sakriven
na planini dalekoj nadom buja
u tom vremenu odsutnosti ptica
LIJEPA SLOBODNA I GOLA
lijepa slobodna i gola
strasna u dodiru valova i žala
čarobni trokut izviruje iz pjene
otpadaju konkavno kapljice žudnje
a glatkoća kože
suobličena odnjihanom kamenom oblutku
terra magica terra magica
izokrenuti trokut čarobni
giba se i nestaje
smješeći se nasumce
lijepa slobodna i gola
svugdje je u svom zavičaju
strune oblaka zaljuljane do skrivenih usni
nedorečene u poljupcu
i tamnoj kišnoj kosini
tamo preko uzbibanih valova
terra magica terra magica
tek srce vidi obećanu zemlju
a ostatak je mistifikacija
lijepa slobodna i gola
KANAT VNEMU KI ZVIZDAN ZNA BROJA
Ud kad smo se stali na svitloj štazi
Svitlavina u meni svitlija je ud suncistoka
Gruda spod kože mekja ud zemje
Razbadreni smišak modriji ud voka
Ud kad si me takna zdrhon dimbine
Litrat mojega srca riše verše ki se pote
Trnci moje duše brbočkaju milinju
Prsa se šire ud svake lipote
Ud kad si me podragija draginjon dobrote
Stočen san u svaken ki sebe spoznaje
U svaken špegju gledan i drugačije voje
Moru neizmirnen lijen sve svoje kuraje
Uzmi mene cilega tr ću sebe najti
Umišenega ud svitla i tla di san rojen
Samo rozdilen u svaken čoviku
Bejato ću bit dite u naručju TVOJEN
kanat=pjesma; Vnemu=Onomu; ud=od; štazi=stazi; suncistoka=zore, osvita; praskozorja; spod=ispod, pod; mekja=mekša; razbadreni=razbuđeni, razvedreni; dimbine=dubine; litrat=slika, portret; riše=crta, skicira; verše=stihove; ki=koji; pote=znoje; brbočkaju=žubore; šumore; podragija=podragao, potapšao; stočen=uliven; špegju=ogledalu, zrcalu; drugačije=drukčije; voje=volje; kuraje=vederine, odvažnosti, optimizme; rojen=rođen; razdilen=razdijeljen, rasprostranjen; bejato=blaženo, omiljeno;
%20u%20Pjesničkoj%20antologiji%20u%20redakciji%20T.M.%20Bilosnića){kind=link}