Skip to content

Intervju s Jasminkom Domaš povodom godišnjice oslobođenja logora Auschwitz

Povodom 75. godišnjice oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitz, 28. siječnja, razgovarali smo s Jasminkom Domaš, novinarkom i književnicom te ponajboljom poznavateljicom židovske kulture

Ako tebe zaboravim posljednja je knjiga novinarke, književnice i pjesnikinje te predavačice na fakultetu Jasminke Domaš, koja na njoj već svojstven i prepoznatljiv suptilan i dirljiv način govori o povijesti židovskog naroda kroz obiteljske priče. Jasminka Domaš spada u kategoriju ljudi poput nobelovca Ive Andrića koji se uvijek branio od komplmenata upućenih od ljudi koji su ga poznavali „da je jako marljiv“. Tako je i Jasminka Domaš jednom prilikom na predavanju u Hrvatsko-izraelskom društvu u Radićevoj ulici u Zagrebu kazala za sebe da ne zna je li bila lijena u prošlom životu s obzirom da joj je u ovom životu dan prekratak za sve ono što želi napraviti i koliku enrgiju ima. Sa Jasminkom Domaš, uoči obiljeđavanja 75. godišnjice oslobođenja Auschwitza razgovarali smo o njezinom književnom stvaralaštvu i o židovskoj kulturi koja je i kod nas kao i svugdje ostavila svoj trag.

Vaša posljednja knjiga Ako tebe zaboravim o čemu govori?

Jedna od posljednjih knjiga koju sam objavila nosi naslov Ako tebe zaboravim. Izdavači su Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj i Litteris. Riječ je o dovršetku povijesno dokumentarne trilogije o kronologiji židovskih obitelji na ovom tlu. Sveukupno radi se oko tisuću stranica sa stotinjak veoma raritetnih fotografija i više obiteljskih stabala. Svi ti podaci s vremenom bi bili zaboravljeni i izgubljeni. Smatrala sam da će zabilježeni i objavljeni u spomenutim monografijama ostati kao vrijedno svjedočanstvo za budućnost. Te knjige rado koriste hrvatski povjesničari, ali i slavisti u inozemstvu, jer  kroz obiteljske sage vidi se jasno povijest u svakodnevici. U prvom dijelu su podaci odakle je došao najstariji član obitelji, čime se bavio, društveni status, njegovanje tradicije, vjerski običaji, ukratko život do početka Drugog svjetskog rata i zatim Holokaust kao prijelomna točka. Tragedija, nakon koje više nikada židovski život ne može biti onakav kakav je bio.

Dobili ste najveće priznanje za tu trilogiju…

Dovoljno je u Jeruzalemu proći u Muzeju Holokausta Jad Vašemu Dolinom srušenih židovskih općina. Ako uzmete u obzir da je u većini europskih zemalja, pa tako i tijekom NDH ubijeno oko osamdeset posto židovske populacije stvari su jasne, barem za onu osobu koja želi znati istinu. Većina osoba koja je sudjelovala u nastajanju ove tri knjige ulazi u red izravnih svjedoka. Trilogiju sam radila dvadesetak godina i mnogi koji su svjedočili u prvoj monografiji više nisu živi. Ali ostao je zapis. Za taj rad dobila sam više priznanja najvećeg na svijetu Muzeja Holokausta Jad Vašema i drugih institucija u Izraelu koje se bave prikupljanjem dokumentacije o Židovima u Europi i posljedicama nacističke ideologije kao i zlodjelima njihovih pomagača. Vjerujem da su te knjige važne i za podučavanje o Holokaustu u hrvatskim obrazovnim institucijama.

Koliko ste zapravo knjiga do sada napisali?

Sveukupno dosad sam napisala i objavila oko dvadesetak knjiga. Ne zamaram se tim podatkom, meni osobno nije važan. Bitno je znati da ono što pišete ima svoje čitatelje, svoju publiku i da to nisu knjige koje kad ih se pročita zaboravi na sadržaj za dva dana. Bilo da je riječ o poeziji ili prozi nastojim ljudima pružiti više od onog što možda očekuju. S vremenom sam spoznala da ako netko kupi ili dobije na poklon neku od mojih knjiga da onda zdušno krene u potragu iza ostalima.

Odakle crpite inspiraciju?

Inspiracije mi ne nedostaje. Život je neiscrpno vrelo. Dani su mi prekratki za sve ono što bih mogla ili htjela. Voljela bih također da u Hrvatskoj svi imamo mogućnost da u životu promijenimo više zanimanja. Jer to znači da uvijek pred sobom imamo novi izazov, novo učenje kroz koje spoznajemo sebe kao i sve one koji s nama dijele neki životni trenutak.

Imate li uzore u književnosti?

Nemam neke uzore ili obrasce, sheme u stilu i ja ću tako. Čovjek u stvaranju mora biti samosvojan i slobodan. U umjetnosti je to osobito važno. Ali, svjesna sam da su na moj književni izričaj jako puno ostavili traga hasidski pisci i njihova životna filozofija, sažetost u izričaju, naoko jednostavno, a bogato značenjima.

Jeste li posjetili Izrael i imate li kakve kontakte sa Izraelom?

U Izraelu sam bila više puta, tamo sam za Hrvatsku televiziju odnosno za dokumentarni program snimila i dva filma. Uvijek me ponovno oduševi dinamika Izraela. Obožavam otići u Jeruzalemu u četvrt ortodoksnih, posebno u Mea šearim i tamo ulaziti u knjižare, kupovati meni dragocjene knjige i naravno poslije se uvijek javi nedoumica kako sa svim tim knjigama ući u avion. Tamo imam puno dragih, bliskih ljudi i prijatelja.

Poznati ste i po ekumenskom angažmanu…

Da li radim na međureligijskom dijalogu? Pa način kako se ophodimo jedni s drugima u svakodnevnom životu najbolji je pokazatelj čemu stremimo, miru ili sukobu, kreativnosti ili destrukciji, prijateljstvu ili mržnji. Izgledi za mir počinju u nama, a ne izvan nas.

Jasminka Domaš u društvu pisca i prevoditelja Seada Muhamedagića

Je li u hrvatskom društvu prisutan antisemitizam?

Antisemitizam je u cijelom svijetu u porastu. U proteklih godinu dana samo u Americi zabilježeno je stotinjak antisemitskih napada. Na antisemitizam pojedinci nisu imuni ni u Francuskoj, ni u Njemačkoj, ni u Mađarskoj…, pa ni u Hrvatskoj. Puno je još predrasuda i neznanja, gluposti i preuzimanja loših matrica. Nažalost od verbalne do fizičke agresije samo je mali korak.

Koliki je, međutim, interes kod nas za židovsku povijest i kulturu?

Zanimanje za židovsku povijest, jezik i kulturu postoji. Ta povijest je ishodište različitih vjera, razina na kojoj možemo ili ne možemo govoriti o humanizmu i civilizaciji. Interes ponekad ovisi i o trenutačnim političkim događajima. No, srećom u svijetu znanosti i svijetu književnosti  radi se o dugoročnijem zanimanju i prožimanju ideja koje su važne za sve ljude.

Što ste nam još novoga napisali?

Napisala sam nov roman Kadišl i nebeski putnici. Pisala sam ga na jedan poseban način, a ali neka ostane iznenađenje. Sada za pisca slijedi onaj mukotrpan posao, koji se odnosi uglavnom na tehnička pitanja i naravno na novac potreban da se knjiga objavi. No prije toga objavila sam knjigu poezije pod nazivom Šalom Zagreb s predivnim umjetničkim fotografijama Davora Golla, koji je zagrebačku adresu u međuvremenu promijenio za irsku. Knjiga je dvojezična, stihovi su na hrvatskom i engleskom i rekla bih da je Zagreb dobio jedan novi, veoma specifičan suvenir. Knjigu su objavili Scaner studio i Bet Israel.

Autorica: Gordana Igrec

Novo na Akademiji Art

hr hr