Stalno smo opterećeni trčanjem za onim što smatramo najvažnijim – za poslom, obitelji, novcem. Pritom stalno imamo dojam da je ‘ispario’ još jedan dan, tjedan, mjesec… i da nam je ono najvažnije ponovno izmaknulo
Da bi povratili kontrolu, ljudi iz pećine oblačili su životinjske kože, tetovirali ili crtali po svojoj koži. Radili su sve to da bi se osjećali dragocjenima i sigurnima. A danas? Ljudi se hvale doktoratima. Ne love više mamute, ali ciljaju na visoke poslovne pozicije. U trenucima kad trošimo puno energije na stvari koje su nama bitne – Bog nas poziva da vidimo ono što je najvažnije. A to je ljubav Božja – ljubav koja liječi, oslobađa, ulazi duboko u naše živote. Samo ako to dopustimo…
mala retrospektiva
OSVRT NA ROMAN BALŠE BRKOVIĆA - AURORA
U današnjem društvu gdje je brzina postala ključna riječ, a pažnja često skraće...
01st Nov 2023Josip Novaković: Ako se želimo baviti pisanjem priča, moramo se baviti ljudima
Josip Novaković, jedan od naših cjenjenijih i istaknutijih književnika sa stran...
11th Jun 2022Pero Pavlović u talijanskoj pjesničkoj trilogiji o miru i slobodi
Književnik i akademik Pero Pavlović u posljednje vrijeme objavio je više antira...
10th Jan 2024