Ciklus nosi pozive na doživljaj jer, na radovima je predstavljeno gibanje motiva zaustavljeno u trenutke
Eugen Borkovsky
Saša Mesić: PUSTI MAŠKI MIRA
Saša Mesić predstavlja noviju kolekciju radova. Teško ih je opisati, a da se ne upustimo u tumačenja znakovnog repertoara. Pored toga, možemo razmišljati o autorskim i tehničkim postupcima umjetnice. Iz svog bogatog opusa autorica izdvaja kolekciju koja predstavlja mačji svijet. Mogli bismo ju nazvati „Iz mačjih života“, ali Saša cijelom izložbenom projektu daje naslov prema frazi „Pusti maški mira“, koji se izgovara dijalektalnim načinom primorja. Pred nama je niz oslikanih površina razigranog ritma i naglašenog kolora. Radi se o radovima akrilnim bojama na platnenoj podlozi.
No, u prvi tren nam se čini kao da smo pred apstraktnim asortimanom, da bi kasnije otkrivali donesene forme. Saša se ne odriče figuracije, ali oblike predstavlja na skoro simboličan način. Zapravo, kao da joj se žuri, ekspresivno zapisuje osnovni oblik da bi mogla dalje. Autorica dodatno nazivima definira ideju radova. Naslovi su joj važni i, kako sama kaže, oni su neki medij u kontaktu s promatračem. No, njemu nije sasvim lako iz konglomerata gestualnih poteza razaznati oblike.
Životinjski, preciznije mačji likovi, onirički su stanovnici ovog postava. Uvijek su plasirani bez naglašavanja detalja. Oblike zapravo naslućujemo, a pažnja je usmjerena na kaleidoskop njihovih stanja. Zapažamo da su scene i atmosfere nepretenciozne, ali da predstavljaju realne situacije. Tu nalazimo prikrivanje, opuštanje, propitivanje sigurnosti, igru. Odmah smo bliski s autoričinim razmišljanjem jer i sami često svjedočimo ponašanju mačjeg svijeta.
Umjetnica predstavlja očitovanja doživljaja zapaženim tjelesnim manifestacijama akterki. Glavni lik svakog rada pojavljuje se kao promjenljiv znak, silueta, trag. Naznačene forme umjetnica nam nudi na više načina. Ponegdje je to zaustavljeni pokret, ponekad je zabilježeno naglo egzaltirano kretanje, pokatkad je iskaz oslonjen na kolor samog bića ili podloge. Autorica često koristi liniju koja je također spontano-gestualna i ne zalazi u detalje, već naglašava segment ili plan slike.
Zapažamo da umjetnica, kako glavne motive, tako i ostatak podloge, često ostavlja nedefiniranim. Nude nam se samo naznake oblika. Odustajanjem od definiranja uspijeva dovesti dramatiku do kulminacije. Izvođenja su vjerojatno uvjetovana autoričinim trenutnim stanjem, njenom „osobnom temperaturom“ ovisnom o trenutku kretanja u oblikovanje. Izmjenjujući potez i slikarski postupak, umjetnici ne nedostaje kombinatorike. Nižući radove, ona istražuje mogućnosti materijala, snagu oblika, ali, nadasve, repertoar impresija. Asocijativni zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. Ciklus nosi pozive na doživljaj jer, na radovima je predstavljeno gibanje motiva zaustavljeno u trenutke.
Čini se kao da njeno promišljanje nudi igru boja i intervencija, a da se skoro slučajno, na podlozi naseljavaju spomenute životinje – mačke. Unatoč očitoj snažnoj energiji stvaranja, izrezi koji se nude na ogled kompozicijski su stabilni. Oblici često izlaze izvan formata pa cjelokupni rad postaje mogući isječak. Ponekad je kolor ujednačen na formatu, a ponekad su tu fragmenti koji određuju izražajnost i kompoziciju. Plošnost je ponegdje poštovana, dok pokatkad intervencije na platnu nude ideju prostornosti.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
petak / venerdi, 4. IX. 2026. u 20.00 h
Saša Mesić: PUSTI MAŠKI MIRA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: petak / venerdì, 4. IX. 2026. u 20.00 h
Često imamo naviku, pogotovo ako nemamo puno kontakata s kućnim ljubimncima, dodjeljivati im ljudske karakteristike. To je karakteristična samosvijest čovjeka, posebno zapadnog, euroameričkog, da većinu stvari podređuje i doživljava kao situacije ispod osobnog nivoa. Tako, kad pričamo kućnom ljubimcu, mislimo da nas razumije. Naravno, životinje osjećaju energiju naših izgovorenih riječi, zapovijedi ili fraza, ali ne mogu uvijek razumijeti što im želimo reći. I još: rijetko se pitamo doživljavamo li i opisujemo realno njihovu ponašanje i njihovo razmišljanje.
Ovdje moramo uvesti neke podatke o ovoj vrsti ljubimaca. Mačke se odlučuju ostati s ljudima, od kojih, osim hrane i azila, mogu dobiti privrženost. Prema arheologiji, to se dogodilo cca 8000 godina p.n.e. Oko 5000 god. p.n.e. mačke se smatraju mističnim stvorenjima, ali i koje štite od glodavaca (Egipat – boginja Bastet). Mačke se proširuju u Kinu, (Konfucije ih spominje), Indiju, Grčku, Rim pa dalje u Europu. Mačka je imala vrijednost do srednjeg vijeka. Jedan od papa (1484. g.) donosi fanatičnu odluku da mačke imaju veze s vješticama što gotovo dovodi do njihova istrebljenja pa su se glodavci nesmetano množili. Tako je i došlo do kuge koja je desetkovala stanovništvo. Negdje u XVII. st. mačke ponovno zauzimaju ulogu u životima ljudi i uz to smanjuju broj glodavaca. Pri kraju XIX. st. organizirana je prva izložba mačaka. Tako su mačke prošle put od božanstva do omiljenog kućnog ljubimca.
Autorica je slijedom oblikovala njihova stanja i situacije, predstavljajući ih u osobnoj percepciji. Njeni glavni likovi, postavljeni u začudne prostore, na razmeđi realnosti i alegorije, mogu nas iznenaditi, raspoložiti, zamisliti. Očito je da autorica produkciju provlači kroz predjele osobnog, prepuštajući se odlučnim i bogatim izvedbama. Ona nudi ideju da stvaralačkom činu treba prići spontano, bez opterećenja razumske kontrole. Uz ekspresionizam i egzistencijalnu filozofiju, ponuđen je novi pristup gdje slikarstvo postaje zamjena ili sam oblik života.
Kreatorica zapleta, slikarica, uzima motiv kućnih ljubimica kao matricu. Ove slike nisu „planirane“ – one su rezultat svjesnog prepuštanja ritmu stvaranja. Tijek izvedbe nudi mijenjanje tehnika, kolora, oblika… Proces oblikovanja mogao je započeti mrljom, ali i potezom. Prostori slika očituju se ispunjenošću podloge ritualnim aktivitetom. Na površinama nalazimo nadslikavanje, uslojavanje, prelijevanje boja. Teksture i otoci snažnog kolora nalaze se uz gestualne poteze. Očita je intenzivna želja za izgovorom, interpretacijom viđenog/doživljenog.
Autorica asocira spoznaju kako teško prihvaćamo činjenicu da je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudskih pet osjetila – vid, sluh, okus, opip i miris – mogu opažati. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih osjetili. U našim, ljudskim dimenzijama, memorija se pokazuje kao olakšanje. Jer, imamo naviku prekrajanja memorije, da u nju ugradimo stvari za koje smo čuli, a da ih nismo osobno osjetili. Ali, moramo spo/znati da pokusi sa subatomskim česticama ustanovljavaju da svijest promatrača utječe na ishod eksperimenta u identičnim uvjetima. Zaključak je da su misli i osjećaji također dimenzije. Unatoč bešumnosti mačjeg kretanja, autorica ilustrira potmule zvukove brujanja, vibracija, odbljeske svjetla koje ne registriramo, a koji ostaju negdje u rubovima pogleda.
Saša Mesić slika jer osjeća potrebu za time, a promatrača uvelike prepušta asocijacijama. No, značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Ova autorica, nakon više godina aktivnog bavljenja likovnim izražavanjem, čisti naslage htijenja i vraća se evokaciji samog smisla kreativnog čina. Ciklus nosi asocijacije i pozive na doživljaj jer likovno je oblikovanje ponuda za promatrača. Ovi ekrani energije intenzivni su i po sadržaju i po koloru.
Kompozicije pred nama nose u sebi odjeke underground pokreta, grafita, pop kulture. Upravo ta snaga ritma izvedene geste dostupna je promatraču. Vrijeme je kasne postmoderne, u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je umjetnička djelatnost, gdje umjetnik ima ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera recentnog i nadasve osobnog trenutka. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Ovim likovnim zapisima ublažene su granice između vidljivog i doživljenog. Likovnim jezikom, procesualnim postupcima, otvoreno je područje suočavanja s realnošću i vizualiziranom fantastikom osobnih doživljaja.
Saša Mesić rođena je 1961.godine u Orahovici. Osnovnu i srednju školu završila u Zagrebu. Studirala Rudarsko geološko naftni fakultet i stekla diplomu dipl. ing. geologije i hidrogeologije. Na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu magistrirala oceanologiju i doktorirala geokemiju. Prije slikarstva bavila se primijenjenom umjetnošću. Pohađala studij keramike pri Centru za lik. odgoj grada Zagreba. Održala više likovnih radionica na međunarodnoj židovskoj kulturnoj sceni Bejahad. Sudjelovala na više kolektivnih izložbi na Palmižani, u Splitu i Zagrebu. Od 2023. izlaže samostalno. Priredila desetak izložbi u Istri, Pakracu, Zagrebu, Požegi, (HR); Sarajevu, Tuzli, (BiH).
