Intervju s dr. don Andreom Ciuccijem, kancelarom Papinske akademije za život, o prvoj enciklici Pape Lava XIV.
Odabrao: I. Ć.
U ponedjeljak, 25. svibnja, papa Lav XIV. predstavio je u Vatikanu svoju dugo očekivanu prvu encikliku Magnifica Humanitas (Veličanstveno čovještvo): O očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije.
Papa Lav XIV. je u središte svojega promišljanja o umjetnoj inteligenciji i ljudskom životu stavio genijalnost i veličinu čovjeka, stvorenoga na sliku i priliku Božju – temu kojom se Papinska akademija za život već dugo i intenzivno bavi.
Don Andrea Ciucci (59) svećenik je Milanske nadbiskupije. Diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Milanu, a doktorirao filozofiju religije na Papinskom Ateneju sv. Anselma u Rimu. Pastoralno je djelovao u župama i u pastoralu mladih u povijesnom središtu Milana, a od 2012. godine radi u Vatikanu. Trenutačno predaje na Papinskom teološkom institutu Ivana Pavla II. u Rimu te obnaša dužnost glavnog tajnika Zaklade RenAIssance.
Kakav je bio vaš prvi dojam o enciklici i zašto je ovaj tekst danas važan za čovještvo?
Moj prvi dojam proizlazi već iz samoga naslova, jer govori o čovještvu kao o „veličanstvenom“. Time se izražava pozitivan pogled na čovještvo i povijest koji je kršćanstvo uvijek zastupalo. Po mom mišljenju, to je iznimno snažna poruka. U svijetu koji je često obilježen negativnošću, kvazi-apokaliptičnim vizijama i očajem, Papa nas podsjeća: „Zastanimo! Mi smo veličanstveno čovještvo.“ To je doista lijepa i snažna poruka.
Čitajući tekst, čini mi se da se to „veličanstveno čovještvo“ očituje u dostojanstvu koje ima svaka osoba, ali i u slobodi svakoga čovjeka da čini dobro, gradi ono što je lijepo i traga za istinom.
Upravo su to teme koje Papa razvija u enciklici.
Upravo tako. Mi smo veličanstveno čovještvo jer i u doba umjetne inteligencije nastojimo graditi zajedništvo, promicati pravednost i brinuti se jedni za druge. To je nešto izvanredno.
Enciklika nije tek posvećena razumijevanju takozvane umjetne inteligencije. Ona govori o socijalnom nauku Crkve u doba umjetne inteligencije.
Papa također govori o zaštiti ljudskog života od začeća do prirodne smrti – jednoj od tema kojima se bavi i Papinska akademija za život, čiji ste kancelar. Kakva je povezanost između ljudskog života i tehnologija umjetne inteligencije?
Čovjek je oduvijek živio u svijetu koji je oblikovao tehnologijom. Već u prvim poglavljima Knjige Postanka Bog čovjeku povjerava zadaću da obrađuje zemlju i daje mu sredstva potrebna za život u svijetu. Tehnologija je jedan od načina na koji prihvaćamo i razvijamo dar stvaranja. Ona je dio našeg nastojanja da brinemo o životu i oblikujemo ljudsko postojanje.
Ono što se danas događa jest da tehnologije kojima raspolažemo – osobito one povezane s digitalnom transformacijom, čiji je trenutačno najmoćniji i najznačajniji izraz umjetna inteligencija – mijenjaju okolnosti u kojima čovjek živi, i to čak u najdubljim i najvažnijim vidovima ljudskog života: od rođenja do smrti i svega što se događa između njih.
Stoga, ako doista želimo štititi i braniti ljudski život – što je u samom središtu kršćanskog iskustva – moramo uzeti u obzir i tehnološke oblike koji sve više oblikuju ljudski život diljem svijeta i u različitim društvenim sredinama.
Sam pojam „umjetna inteligencija“, kako Papa ističe i u enciklici, čini se donekle problematičnim.
Pojam „umjetna inteligencija“ može biti i obmanjujući. Već sama pomisao da je neki stroj „inteligentan“ prirodno izaziva zabrinutost, pa i strah. Takvi strojevi zapravo nisu inteligentni. Oni mogu oponašati određene procese povezane s ljudskom inteligencijom, a u nekim slučajevima te procese mogu obavljati i učinkovitije od čovjeka. No, nisu inteligentni u ljudskom smislu te riječi.
Papa stoga jasno govori o potrebi pročišćavanja jezika. Smatram da je danas osobito važno ljudima ponuditi istinito i uravnoteženo razumijevanje onoga što se događa, umjesto da se prepustimo dojmovima koje stvaraju pretjerano sugestivni ili senzacionalistički prikazi.
Istodobno, suočeni smo s tehnologijom čiji razvoj zadivljuje čak i one koji je stvaraju. S jedne strane, to pokazuje izvanredne sposobnosti čovjeka – kakvo smo samo veličanstveno čovještvo kad smo sposobni stvarati tako moćne alate!S druge strane, to od nas zahtijeva još veći osjećaj odgovornosti jer ulazimo u područja čije posljedice nije moguće u potpunosti predvidjeti. Zato moramo postupati oprezno, promišljeno i zajednički.
Na kojim projektima Papinska akademija za život trenutačno radi kako bi produbila promišljanje o umjetnoj inteligenciji?
Trenutačno radimo na nekoliko važnih inicijativa. Jedna od njih odnosi se na utjecaj umjetne inteligencije na zdravstvo. U studenom 2025. godine organizirali smo veliki kongres posvećen upravo toj temi. Za Papinsku akademiju za život zdravstvo i znanstvena istraživanja među temeljnim su područjima našega djelovanja, a sustavi umjetne inteligencije već danas snažno mijenjaju medicinsku praksu i način na koji je organizirana zdravstvena skrb.
Nastavljamo produbljivati ovo promišljanje, ali istodobno nastojimo pronaći načine kako ponuditi konkretnije smjernice i praktične alate. To nije jednostavno jer se tehnologija razvija nevjerojatnom brzinom.
Drugo važno područje jest suradnja s akademskom i znanstvenom zajednicom, odnosno s istraživačima, inženjerima i drugim stručnjacima koji neposredno razvijaju i proučavaju sustave umjetne inteligencije. Takav je dijalog od presudne važnosti.
Treće područje našega djelovanja jest ono što bismo mogli nazvati „pitanjem algoritma“. Pritom nije riječ samo o etičnosti samih algoritama, nego prije svega o etičkoj odgovornosti ljudi koji te tehnologije osmišljavaju, razvijaju i primjenjuju.
Sada moramo otići korak dalje i konkretnije se zapitati: što zapravo znači etički pristup umjetnoj inteligenciji u svakodnevnoj praksi?
U tom smislu nastavljamo promicati i razvijati Rimski poziv na etiku umjetne inteligencije iz 2020. godine, koji je bio važan prvi korak u osvješćivanju potrebe za hitnim uspostavljanjem etičkih načela u području umjetne inteligencije. Naša je zadaća sada učiniti sve kako bi se poticaji i načela sadržani u tom dokumentu pretočili u konkretne odluke i njihovu praktičnu primjenu.
Roditelji su zabrinuti kako djecu uvesti u digitalni svijet. Što biste im savjetovali?
Prije svega, roditelji bi trebali početi od sebe i prestati stalno posezati za pametnim telefonom dok su sa svojom djecom. Često govorimo o djeci i njihovu odnosu prema tehnologiji, a zapravo su odrasli prvi i najintenzivniji korisnici tih tehnologija. To moramo iskreno priznati.
Drugo, smatram da treba pronaći ravnotežu između regulacije i odgoja. Određena su pravila i ograničenja nužna jer vidimo da je neke posljedice digitalnog načina života sve teže držati pod kontrolom. Ali sama regulacija nije dovoljna. Mora je pratiti odgoj koji će mladima pomoći da se s digitalnim svijetom upoznaju i nauče njime služiti odgovorno i razborito.
Digitalni svijet nije zao. I umjetnu inteligenciju možemo promatrati kao Božji dar, pod uvjetom da naučimo njome dobro služiti. Digitalna kultura danas je dio našega životnog okruženja i zato moramo naučiti mudro živjeti u tom svijetu.
Kako bismo trebali surađivati s velikim tehnološkim kompanijama?
Prije svega, moramo s njima razgovarati i surađivati. To je osnovno polazište.
Kada smo pokrenuli Rimski poziv na etiku umjetne inteligencije, uključile su se kompanije poput Microsofta, IBM-a, Cisca, Salesforcea, Qualcomma i mnoge druge. U novije vrijeme predstavljanju se pridružio i Anthropic. Dijalog je neizostavan. Kao što kaže Sveti Otac, s ovim se izazovima možemo suočiti samo zajedno.
Pritom je važno razgovarati uz puno poštovanje različitosti. Imamo različita gledišta i nećemo se nužno u svemu složiti. Dijalog ne znači da moramo misliti isto.
Smatram da dijalog postaje osobito vrijedan i plodonosan kada se u njemu susreću humanističko i znanstveno-tehnološko promišljanje.
To je i moje osobno iskustvo, kao i iskustvo mnogih koji rade u ovom području. Kada se u tehnološkom svijetu postave pitanja o ljudskom dostojanstvu, životu, društvu i smislu, često nailazimo na iskreno iznenađenje, ali i na veliko zanimanje.
Upravo je takav način razgovora danas nužan. Pozvani smo raditi zajedno i sjesti za isti stol, unatoč razlikama u mišljenjima i pristupima. Samo tako možemo ostvariti smislenu suradnju – uključujući i suradnju s velikim industrijskim i tehnološkim kompanijama koje danas uvelike određuju smjer razvoja umjetne inteligencije. Takva je suradnja ne samo moguća nego i nužna. (www.insidethevatican.com)
