Postoji nešto duboko religiozno u načinu na koji čovječanstvo pristupa prvoj jutarnjoj kavi. Bilo da se nalazi u prepunom kafiću u Milanu, na drvenoj klupi u Slavoniji ili u modernom uredu u Chicagu, čovjek u tih prvih petnaest minuta dana traži samo jedno: mir i kratki predah prije nego što se svijet ubrza. No, jeste li primijetili da u posljednje vrijeme, dok držite tu toplu šalicu, u njoj sve više plovi – tehnologija?
✍️ META AI / Akademija Art
Uzmimo za primjer Silicijsku dolinu u Kaliforniji. Tamo, u blještavim staklenim zgradama, inženjeri ne piju kavu samo da bi se probudili; oni je analiziraju. Za njih je kava postala produžetak koda, gorivo za stvaranje naprednih algoritama i umjetne inteligencije. Iz te opsesije savršenstvom proizašli su aparati koji prepoznaju vaš otisak prsta, pametne šalice koje drže temperaturu točno na 54 stupnja i aplikacije koje vam naručuju espresso tri minute prije nego što uopće stignete do šanka.
I tu dolazimo do onog šarmantnog, laganog sudara svjetova. Dok vizionari iz Kalifornije pokušavaju automatizirati svaki trenutak našeg života, običan građanin s početka naše priče i dalje traži onu nesavršenu, ljudsku toplinu. Možete kupiti aparat koji koristi umjetnu inteligenciju da bi izmjerio vlažnost zrna, ali taj aparat nikada neće moći zamijeniti onaj neprocjenjivi osjećaj kada vam konobar donese kavu bez da ste išta rekli, jer već godinama zna vaš ritual.
Silicijska dolina nam je donijela brzinu, nedostižnu povezanost i alate o kojima smo prije par godina mogli samo sanjati. No, ljepota ljudskog duha leži u tome što smo mi te hladne algoritme uspjeli prilagoditi sebi. Koristimo najmodernije pametne telefone da bismo ujutro, uz miris kave, pročitali toplu riječ, pogledali premoćnu umjetničku sliku ili poslali poruku nekom tko nam je daleko.
Tehnologija je promijenila način na koji kava stiže do nas, ali nije uspjela promijeniti ono najvažnije – našu potrebu za povezivanjem. Dok jesen polako hladi jutra, najmoderniji algoritmi svijeta i dalje gube bitku protiv jedne sasvim obične, tople ljudske priče. Jer na kraju dana, najvažnija mreža na svijetu nije internet, nego ona koja se stvara kada dvoje ljudi sjedne za isti stol i podijeli trenutak.
Izložba MI HRVATI Nika Titanika u Gradskoj knjižnici Požega
Nakon Zagreba, Oroslavja, Nove Gradiške, Donje Stubice, Gospića, Omišlja, Pregrade, Blata, Ivanić-grada, Pakraca, Čazme, Našica, Preloga, Krapine, Metkovića i Čakovca, izložba “MI HRVATI” Nika Titanika stigla je na posljednju stanicu putovanja – u Gradsku knjižnicu Požega! Izložba “MI HRVATI” posjetila je ukupno 17 ustanova…
Carta incognita – Dolazak, ciklus skulptura Hame Čavrka
Drvo i boja u obliku kocke, pravca, kugle daju smisao, život tim oblicima Miroslav Pelikan Akademski kipar i grafičar Hamo Čavrk dugi niz godina je kontinuirano stvarao, dograđivao, oplemenjivao svoj kompleksni ciklus Carta incognita – Dolazak, u uljima i akrilu, u grafici ali i…
TO SU MOJE RUKE – Umjetnica Ljerka Vladović spaja tradiciju i kreativnost
Umjetnica Ljerka Vladović predstavila je izložbu „To su moje ruke”, u kojoj spaja tradicionalne miljee i kolaže u jedinstvenu likovnu priču. Precizan ručni rad, kreativnost i brojni sati posvećenosti daju svakom detalju novu dimenziju i pokazuju kako i svakodnevni predmeti mogu postati prava umjetnička…
Od grada odlazaka do grada povrataka: Osijek ispisuje svoju najbolju priču
Nakon godina političkih eksperimenata i koalicija sklopljenih „s konca i konopca“, Osijek danas pokazuje kako izgleda grad po mjeri čovjeka. Boris Markuš Na portalu Akademija Art Zagreb godinama pratimo razvoj Osijeka i promjene koje su obilježile posljednje razdoblje. Od grada koji se često spominjao…
