Mirjana Sarko Nikolić: MOJA BIĆA u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću |

Izložba keramike Mirjane Sarko Nikolić naziva MOJA BIĆA otvorena je 9. lipnja 2026. godine u Maloj galeriji Gradske knjižnice Ante Kovačića u Zaprešiću. Izložba se može pogledati do 25. lipnja

Izložbu je otvorila hrvatska slikarica i književnica Đurđica Haladi, predsjednica Udruge “Vladimir Maleković”, koja je povodom otvaranje izložbe Mirjani Sarko Nikolić posvetila pjesmu, kako bi se s radošću sjetili na taj dan. Radovi gospođe Sarko Nikolić u keramici puni su poetike i inspirativno djeluju.

MIRJANI SARKO NIKOLIĆ (Đurđica Haladi)
( 09.06.2026. povodom izložbe)

Sunce prži, do srži žeže, kose zrake
uranja u more, grli ga svojim dahom
kao da ga posipa zlaćanim prahom.
Zemlju natopljenu kišom grije, ona kao
da grca nahranjena, kao da se smije.
Visoko na proplanku dvije masline se njišu,
vjetar blago šušti u srebrnastom lišću,
grane se isprepliću, svijaju,kao ruke
oko tijela, priroda je tako htjela.
Vali se morem ljuljuškaju, ljube hridi,gore
visoko na proplanku caruju suhozidi,
obgrlili su maslinike, grmove lavande
što miomiris širi, uz ljubičaste cvjetove
pčelice zuje i lete šareni kao od pliša leptiri.
Svi su u simbiozi sunca i ljeta, uz kadulju
mirisnu i zlaćana smilja cvjeta.
Naša Mirjana svoje masline rukama i srcem stvara
prati razigrano njihove grane, nježno ih pogledom
svija u nježne oblike, izgledaju kao čudesne slike,
oslikane toplom bojom jeseni i ljeta,mirišu na more
i sol ponekad su sjećanja kao daleka bol.
Ljudska bića koja se grle, čine ljupku draž i
konjić nas gleda, Mirjanu vjerojatno na djetinjstvo
sjeća, jer godine neumitno lete, neka sjećanja naviru
a i poneke sjete. Poniremo u svoju dušu, tamo nalazimo
inspiraciju i mir, nudimo ljudima svoju čudesnu priču,
da osjete što nosimo u sebi, duboko zapreteno u duši,
a onda to sve odjednom iz nas poteče, kao vrutak,
unese u nas mir i ljepotu, kao u bisernoj vodi bijeli oblutak.
Stvaramo u glini svoju čaroliju, svoju priču, ona o nama otkriva više, no što možemo
reći, o svom radu o svojoj neizmjernoj sreći.

Svaki umjetnik stvara prema diktatu božanske iskre u sebi, no kod umjetnika keramike taj stvaralački čin još je izraženiji, konkretniji, gotovo stvarnosniji jer on iz gline, vlastitim rukama, oblikuje, utjelovljuje svoja bića koja gotovo da imaju djelić digniteta starozavjetne “Knjige postanka” — jer iz gline smo, naposljetku, svi sačinjeni.

Glinena bića Mirjane Nikolić oblikovana su sigurnom i vještom rukom, kroz mnoštvo raznolikih formi i linija: punih i zbijenih, oblih, konkavnih, prošupljenih, valovitih, ravnih, linijski i plošno istanjenih. Nekima od njih — trima ženskim likovima te trima stiliziranim ženskim glavama — dovoljna je snaga same pečene gline da prenese poruku njihove ljepote, tišine koja ih omata i unutarnje sabranosti; da ispriča cijele priče karaktera, bliskosti i odnosa.

Druga bića, poput bista dviju pjevačica u paru, a napose stabala — stabala maslina — autorica zaodijeva sjajnim glazurama nenametljivog, pritajenog, ali izrazito bogatog kolorita.

Bilo da u likovima pjevačica spaja likovnu i glazbenu umjetnost, priziva prošlost naših krajeva i generacija koje je maslina othranila, ili da u skulpturi konja povezuje odjeke davnih kultura s vlastitim afinitetima i kiparskom vještinom — Mirjana Nikolić svojim radovima prenosi mir i radost stvaranja.

Njezina su bića nastala iz zemlje, ali ne nose njezinu težinu — pronašla su svoj glas i mjesto u svijetu. Takva — tiho prisutna, blaga, uspravna — podsjećaju nas kako i nešto najjednostavnije može roditi čitav jedan život pun oblika, boja, sjećanja i nježnosti.

Željka Lazar

Možete pogledati galeriju fotografija s otvaranja izložbe:

Mirjana Nikolić rođena je u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a diplomirala likovni odgoj i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1962. godine. Radila je kao likovni pedagog u Centru za odgoj i obrazovanje djece oštećenog sluha “Slava Raškaj”. Primila je 1970. nagradu u Moskvi, 2006. u Italiji za akvarel, 2009. u Rimu na bijenalu te 2006. u Lovranu za skulpturu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Članica je Udruge keramičara Hrvatske “Keramikon”, Udruge “Svijet tišine”, Grupe 69 i Udruge “Vladimir Maleković”.