Sveučilište u Rijeci – discipliniran govor i rodno uključiva komunikacija

Pozivajući se na utjecaj dokumenata Europske Unije i referirajući se na definicije Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, Sveučilište u Rijeci osmišljava brošuru Smjernice o rodno uključivoj komunikaciji (2022) kojom promovira rodnu ravnopravnost, uključivost i različitost

Željka Pintar

Zagovarajući vrijednost tolerancije i prihvaćanja svih ljudskih pojedinaca u zajednicu obilježenu uvažavanjem, važno je primijetiti par pojedinosti komuniciranih brošurom, a ovdje  iznijetih kao doprinos razumijevanju teme.

Prvo, tekst Smjernica (2022) poziva se na definiciju kojom se tvrdi kako je jezik otvoren, dinamični polisistem koji odražava socijalne odnose jezičnog, odnosno kulturnog prostora. Objašnjava se kako socijalna struktura utječe na jezik, a uporabni obrasci koreliraju s socijalnim atributima, što znači i s rodom (Smjernice o rodno uključivoj komunikaciji: uporaba rodno osjetljiva jezika na Sveučilištu u Rijeci, 2022 prema Glovacki-Bernardi, 2008). 

Važno je međutim naglasiti kako je veza stvarnosti i jezika dvosmjerna – osim odražavanja značajki socijalnog  prostora, jezik ih i stvara. Ljudska stvarnost ne postoji izvan ili mimo govora (jezika – simbola). Uz to što je opisuje, njime se producira istina i znanje koje reguliraju društvenu praksu (Foulcault, 1994 prema Paska, 2022). Zajednica stvara diskurs (reprezentacijski sustav pravila, praksi, značenja i znanja) kojim strukturira način na koji se uopće može misliti i govoriti o određenim društvenim pojavama, a samim time i djelovati na temelju tog mišljenja (Foucault, 1994 prema Paska, 2022).

Važno je napomenuti kako se društveno znanje institucionalizira pomoću ustanova predanih istini. U suvremenom, zapadnom društvu agenti istine su političke institucije, obrazovni sustav, ekonomija, pravni sustav, mediji i znanost. Zajednički objedinjeni, predstavljaju infrastrukturu zaduženu za istinito reprezentiranje stvarnosti – oni su društveni ovlaštenici koji imenuju i predstavljaju svijet, a prihvaćenjem njihovog znanja, pojedinac postaje uspješno po-društvljen, i zadovoljan konformist (Singh, 2018 prema Cvrtila, 2019).

Dakle, živeći u provizoriju (nestabilnih) simbola (jezika), jedinka postaje uvjerena kako doseže stvarnu istinu. Vlastiti jezik smatra prirodnim, a strukturu svog društva objektivnom i nužnom stvarnošću te vjeruje kako je njezin doživljaj svijeta racionalno – neutralan. Pretpostavlja da svakog tko ga razmatra drukčije treba podučavanjem ispraviti u mišljenju i privesti ga evidentnoj, jednoobraznoj  istini (Ladić, 2018)

Da bi očuvalo svoje stečene interpretacije, zapadno društvo angažirano kontrolira i upravlja govorom u svim društvenim domenama. Kako je već napomenuto,  jezik, po svojoj općoj kvaliteti, ne služi samo komunikaciji i diskusiji, već stvaranju onog što označi, pa su različiti aspekti društva usmjereni korištenju (društveno) dozvoljive terminologije (Klepec, 2015). Da bi učinkovito kontrolirale istinu i znanje, liberalne države uspostavljaju koncept post istine. One koje odmiču od dominantnog društvenog diskursa i problematiziraju određenja pojedinih označitelja, proziva se za zastupanje alternativne stvarnosti (Cvrtila, 2019). Predstavlja ih se kao netolerantne uništavatelje istine pokvarenog identiteta te bezumne, divlje i neracionalne odbacivače stručnog i znanstvenog znanja (Cvrtila, 2019). 

Potrebno je napomenuti kako su, u određenim povijesnim okolnostima istaknuti termini u govornoj praksi – poput klase ili otuđenosti, danas marginalizirani do razine potpune neuporabe (Musa, 2019).Preostaje međutim pitanje jesu li ti označitelji tabuizirani zbog društvenog nepostojanja onog što bi označavali ili je ono na što se referiraju prisutno u toliko općoj mjeri da se više niti ne može imenovati. 

Sumirano, tzv rodno neutralni rječnik i rodno osjetljiv govor nisu samo pitanja opisa društvene prakse, već i njenog (namjernog) stvaranja.

Zašto je važno stvoriti rodno neutralan i rodno osjetljiv jezik?

Iako tumačena u perspektivi etičkih vrijednosti, neutralnost izražavanja nije (isključivo) vezana za moralni spektar pojedinčevog djelovanja. 

Naime, izreka nije važno koje je mačka boje dok god dobro lovi miševe, dobro je poznat uvod u kapitalistički ambijent mišljenja.

U društvu temeljenom na zahtjevima ekonomske paradigme, jasno je da su sporadične razlike među pojedincima (pa i rodne) nebitne u odnosu na mogućnost njihovih tržišnih performansi. Pojedinac je promatran kao nositelj radnog kapitala i ekonomske efektivnosti koji su tržišno utrživi  (Bogdanović, 2008). Zahtjev za eliminacijom svih razlika, usmjerava na samo jednu bitnu – raspolaže li jedinka (i do koje razine) onim svojstvima svoje snage koja su nužna za ekonomski rast. Korporatiziran pojedinac (u komodificiranom društvu) razmatran je u kontekstu učinkovitosti i produktivnosti. On investicijski oblikuje paket svoje ličnosti kako bi ga s drugima razmjenjivao u poštenoj pogodbi. Uz pojedinačan kapacitet, tržišno društvo traži uspješnu suradnju u mnoštvu (razmjenu vještina i znanja s onima koji su spremni na korisnu suradnju), a oportunost tog zahtjeva više je ekonomski nego etički orijentirana. 

Drugo, kako se Smjernicama (2022) konkretizirano navodi, rodna osjetljivost jezika potiče se, između ostalog, uporabom pridjeva umjesto genitiva – poput – studentska prava umjesto prava studenata.

Uz to, predlaže se i uporaba pasivnog oblika – umjesto dekani su dogovorili treba reći na dekanskom sastanku dogovoreno je.

S obzirom da je u tržišnom društvu vezanom uz demokratski politički ustroj stvarni autoritet najčešće anoniman (učahuren u svojoj ekonomskoj moći koju zasjenjeno  reprezentira kroz istaknute medijske ili političke strukture), navedeni je prijedlog očekivan. Odgajanje za korištenje depersonaliziranih izričaja veoma je bitno. Pitanje osobne odgovornosti za razne fenomene u suvremenom zapadnom društvu najčešće ostaje neodređeno. U društvu vladavine prava, pojedinci koji ih (zaista) određuju i time usmjeravaju tokove društvenih promjena, posve su bezimeni (najčešće su to ekonomski moćnici zamaskirani u lice političke stranke). Nezadovoljstvo građana i građanki nikad ne može biti usmjereno na sasvim konkretno lice. Za razliku od autoritatnih društava i autoritanih vođa, demokratska društva maskiraju odgovornost s imenom i prezimenom. Pojave, poput inflacije, naprosto se događaju u zajednici kojom vlada depersonalizirano tržište. Zato je buduće akademske građane važno podučiti kako je ispravno reći Na sastanku je dogovoreno umjesto uputiti na dekane i dekanice koji su dogovarali. Prava studentica i studenata važno je predstaviti kao studentska prava jer ona, umjesto na nositelje, fokus usmjeravaju na obilježje apersonalnog pojma. 

Treće, Smjernice (2022) se pozivaju na definiciju Europskog instituta za rodnu ravnopravnost kojom se izlaže kako se ostvarenje rodne ravnopravnosti u jeziku i komunikaciji postiže kada žene, muškarci i sve osobe koje ne ulaze u binarni rodni postav postanu vidljive i oslovljene jezikom kao osobe jednake vrijednosti, dostojanstva, integriteta i poštovanja.

Istovremeno, tumači se kako rodno neutralan jezik uzima u obzir ljude općenito, bez referencije na muškarce ili žene. 

Konkretno, Smjernice (2022) predlažu kako je potrebno izbjegavati opću uporabu muškog gramatičkog roda pa umjesto Studenti će biti obaviješteni o nadoknadi predavanja potrebno je reći Studentice i studenti dobit će obavijest o nadoknadi predavanja. Preporučene izjave predstavljaju rodno osjetljiv izričaj.

Jednako tako Jedan zaposlenik za radno mjesto potrebno je formulirati u Traži se jedna osoba za radno mjesto.

Ono što je važno zamijetiti je da zaposlenik ne podrazumijeva (nužno)  muškarca. Zaposlenik je pojmovna  konkretizacija čovjeka koji će obavljati zadaće  određenog radnog mjesta i time postati zaposlenik. Čovjek obuhvaća oba spola. Upravo bez-bitnost spola za zaposlenje istaknuta je terminom zaposlenik kao zamjenom za čovjek koji obavlja radnu aktivnost.

Jednako tako Studenti će biti obaviješteni podrazumijeva ljude koji studiraju određen program. Terminom studenti ne referira se na pojedince muškog roda već na ljude neovisno o rodu koji pohađaju određenu nastavu. Naglasak je na grupi ljudi čije je važno obilježje (u ovom kontekstu) studiranje, a ne rod kojem pripadaju.

Dakle govor, koji je na prvo odmjeravanje rodno neosjetljiv (poput zaposlenik ili studenti), u svojoj suštini, potencijalno je korektniji od rodno osjetljivog izričaja (koji usmjerava na, za specifičan kontekst, nebitnu razliku). 

Nadalje, dosezi rodno osjetljivog govora u određenim su pitanjima sasvim potrebni. Primjerice, oslovljavanje osoba ženskog roda ovisno o bračnom statusu (gospođica ili gospođa) dok je isto uskraćeno pripadnicima muškog roda, nekvalitetna je komunikacijska praksa. 

Zaključno, u kontekstu ideoloških pretpostavki tržišno usmjerenih društava koja nastoje promicati vlastiti položaj moralne superiornosti kroz osmišljavanje novih vidova poštivanja ljudskih prava, važno je primijetiti kako je rodno neutralan govor doprinos ohrabrivanju građana i građanki u prilagodbi vlastitih stavova, navika i ponašanja zahtjevima tržišta. Kapitalizam zahtijeva anonimne ljudske atome koji preživljavaju najzahtjevnije okolnosti.  Svako konkretno obilježje pritom je sporedno, uključujući rod. 

S druge strane, rodno osjetljiv govor promovira rodnu diferencijaciju i u kontekstima koji to ne zahtijevaju. Naglašavanjem rodova u nebitnim situacijama zasjenjuju se prave razlike pojedinaca koje se (danas) više ne tematiziraju (poput razlika u ekonomskoj moći).

Na posljetku, u težnji za inoviranjem jezičnih praksi, važno je objektivno promotriti neprimjerenost postojećih, imajući pritom u vidu da promjena i progres nisu istoznačnice. 

Korišteni izvori:

Bogdanović, M. (2008). Prilog teoriji ljudskog kapitala: koja svojstva radne snage treba smatrati bitnim sastavnicama ljudskog kapitala, Ekonomija, 15 (1), 45-81.

Cepić, D. (2004). “Poopćeni drugi” i “Veliki Drugi”: sličnosti i razlike između Meadove i Lacanove teorije konstituiranja subjekta. Diskrepancija: studentski časopis za društveno-humanističke teme, 5 (9), 29-40. 

Cvrtila, L. (2019). Diskurs “post-istine”: gdje je nestala istina u politici.Političke perspektive: časopis za istraživanje politike, 9 (2), 65-98

Ladić, P. (2018).Lacan:  Imaginarna jedinstvenost subjekta nasuprot autentičnom Ja. Zagreb: Školska knjiga

Klepec, P. (2015). O tome gdje bi se Deleuze i Lacan ipak trebali ponovno sresti. Holon: postdisciplinaran znanstveno-stručni časopis, 5 (2), 232-257

Musa, I. (2019). Društvene nejednakosti i siromaštvo. Hum: časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, 14 (22), 46-69.

Paska, D. (2022). Suvremeni neoliberalni diskurs mentalnog zdravlja: ekonomizacija mentalnog zdravlja i konstruiranost osobne patologije. Sic: časopis za književnost, kulturu i književno prevođenje,13 (1), 1-22.