OSTVARENI SAN – Izložba Gordane Knolmajer i Hane Babić

OSTVARENI SAN naziv je izložbe slikarica Gordane Knolmajer i Hane Babić, koja je 26. svibnja 2026. otvorena u Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu

Hana Babić

Na izložbi su većinom zastupljene slike gospođe Knolmajer, koja je počela slikati u dobi od preko 70 godina (50-ak radova, portreti ikona današnjice, izloženi u predvorju te na svim odjelima u prizemlju i na 1. katu). Osobno u izložbi sudjelujem prvenstveno kao organizatorica, ali i s jednom velikom grafikom (3×1,4 m) pod nazivom “hommage gradu” te sa slikom s naslovnice vizuala “Lisica bez repa” (portret naše varaždinske “ikone”, glumice Tene Antonije Torjanac u njenoj ulozi Lisice bez repa, ulje na platnu 70×50) .

Kuriozitet vezan uz veliku grafiku jest da sam u nju uvrstila i izrezak iz današnjeg izdanja Varaždinskih vijesti, konkretno logotip, i to iz dva razloga. Prvi, logotip je dizajnirao moj ujak poznati ak. slikar Goran Merkaš, pa on za mene oduvijek ima osobni, emotivni značaj. Drugi, sliku sam “potpisala” vlastitim autoportretom u tehnici linoreza otisnutim na članku iz jednog starijeg izdanja Varaždinskih vijesti. Logotip tako gledatelju daje informaciju na kojim je novinama autoportret otisnut, a ujedno sadrži i datum kad je slika dovršena i predstavljena javnosti. Slika je izložena na stubištu knjižnice, u polukatu između prizemlja i prvog kata te prekriva cijeli središnji prozor.

Postoje ljudi koji svoje snove žive glasno i oni drugi, tiši, koji ih godinama nose duboko u sebi, kao malu iskru koju život nikada nije uspio ugasiti. Ponekad ih prekriju obaveze, umor, brige i svakodnevica. Ponekad ih odložimo misleći da će za njih jednom doći „pravo vrijeme“. A onda, sasvim neočekivano, u jednom životnom trenutku ponovno pronađemo put prema sebi.

Izložba Ostvareni san upravo je takva priča. Priča o dvije žene koje su se pronašle u vremenu kada su mnogi bili zatvoreni unutar svojih domova, ali i svojih misli. Dok je svijet usporavao, one su kroz boje, linije i stvaranje pronašle prostor slobode.  Njihovo prijateljstvo nastajalo je polako, iskreno i bez velikih riječi — kroz podršku, ohrabrenje i onu posebnu vrstu bliskosti koja se rađa među ljudima koji se prepoznaju dušom.

Gordana Knolmajer slika kao što neki ljudi dišu — spontano, iskreno i iz duboke unutarnje potrebe. Njezini portreti nisu samo prikazi poznatih lica; oni su razgovori, emocije, trenuci njezine intime pretočeni u boju i pogled. Dok nastaju, oni postaju njezin prostor mira, način da barem na trenutak utiša težinu svakodnevice i udahne ljepotu u život koji je nije uvijek štedio. A upravo zato u njima ima toliko topline, vedrine i života.

Iza tih snažnih pogleda i raskošnih boja stoji žena koja nije dopustila da je životne okolnosti definiraju. Umjesto toga, odlučila je stvarati. Sanjati. Vjerovati da još uvijek može nešto novo započeti.

Hana Babić ovoj se priči pridružuje drugačijim likovnim izrazom, ali istom emocijom. Njezin monumentalni prikaz varaždinske Vijećnice nije samo hommage gradu — to je osobni trag, tihi dijalog prostora, identiteta i pripadanja. Kao kontrapunkt Gordaninim portretima, taj rad ostaje samostalan, ali ipak duboko povezan s čitavom pričom izložbe — pričom o ljudima koji su odlučili poslušati ono što ih bravoiznutra poziva.

Ostvareni san nije samo naziv ove izložbe. To je podsjetnik da nikada nije kasno vratiti se sebi. Da snovi ne nestaju s godinama. Oni samo čekaju trenutak kada ćemo skupiti dovoljno hrabrosti da ih ponovno dotaknemo.

Možda će netko, promatrajući ove radove, osjetiti upravo to — malu iskru vlastitog neostvarenog sna. Možda će se prisjetiti nečega što je nekad volio, a putem zaboravio. I možda će upravo ova izložba biti nježan podsjetnik da još uvijek nije kasno.

Jer umjetnost nije samo ono što nastaje rukama. Ona nastaje u trenutku kada čovjek pronađe hrabrost da svoje snove više ne skriva, nego da ih napokon počne živjeti.

Lidija Zečević, mag. educ. philol .croat. i mag. bibl.,
ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Novi Marof