Plesni portret meksičke ikone Fride Kahlo u riječkom “Zajcu”

“I portret i umjetnost meksičke slikarice Fride Kahlo odavno su izašli iz muzeja. Danas ih se može pronaći čak i na torbicama i na odjeći, a mnoštvo dizajnerskih predmeta inspirirano je njezinim stilom. No što se krije iza te ogromne fascinacije meksičkom slikaricom prošlog stoljeća?“ – pita brazilski koreograf s austrijskom adresom, Reginaldo Oliviera. Odgovor će dati kroz plesni pokret, svojom baletnom predstavom „Fridin svijet“ što će u izvedbi ansambla Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca na riječkoj sceni premijerno zaživjeti u subotu, 23. svibnja.

Milena Jerneić
Fotografije probe u dvorani snimio: Dražen Šokčević

Baletna predstava suvremenog plesnog izričaja, nastala u suradnji sa Salzburškim državnim kazalištem,  plesna je posveta Fridi Kahlo, njenom fascinantnom životu i jedinstvenom umjetničkom nasljeđu. „ Njezin život se bez pretjerivanja može opisati spektakularnim. Njezin buran brak s Diegom Riverom, njihova uloga u umjetničkim i intelektualnim krugovima Meksika i SAD-a, brojne njene ljubavne veze, njen politički angažman i ljubav prema autohtonim korijenima svoje domovine – sve se to odražava u njezinoj umjetnosti“, ističe Reginaldo Oliviera i dodaje kako ga u prikazivanju ove ikone „puno više zanima njezina osobnost nego njezine tjelesne tegobe, jer je bila borac koja nikada nije dopustila da njezina fizička ograničenja određuju njezin život. Frida Kahlo nije se bojala živjeti svoju pravu osobnost kojoj je pripadala i njezina ranjivost.“

„Želim ispričati priču o toj borkinji, inspiriranu njezinom umjetnošću i njezinim pismima. Pojedine njezine rečenice otvaraju emocionalne svjetove koji nas vode do pokreta i čitavih scena“, zaključuje Oliviera.

Slično o predstavi najavno govori i riječka intendantica Dubravka Vrgoč: „Naša predstava hommage je Fridi Kahlo, njezin plesni portret, želja da pokretom dočaramo njezin svijet ispunjen bojama, patnjom, ljubavlju, strahom i užitkom. Svijet fizičke patnje, emocionalnih previranja i trajne potragom za identitetom u latinoameričkom okruženju u kojem čak i smrt afirmira život.“

O radu s koreografom Reginaldom Olivierom govori Isabelle Zabot, koja će u alternaciji s Alessijom Tacchini i Yurikom Kimura, interpretirati ulogu Fride. „Strast i radost u njegovom radu bili su primjetni od prvog trenutka, neizmjerno mu je važno ispričati priču Fride Kahlo. A da bih odigrala ulogu Fride, bitno je, naravno, razumjeti njezinu biografiju i njezinu umjetnost. Reginaldo nam je dao i nekoliko knjiga koje pričaju njezinu priču, donose njezina ljubavna pisma raznim ljudima, i puno slika. Volim ih gledati i promatrati njezin pogled. Imala je vrlo intenzivno lice i oči, odražavajući snažnu i složenu osobnost, i voljela bih taj njezin pogled prenijeti publici.“

Inspiriran autoportretom „Dvije Fride“,  Reginaldo Oliviera stvara i ulogu „druge“  Fride koju pleše Marta Kanazir, a s kojom će se izmjenjivati Laura Orlić i Sephora Ferrillo.

„ Puno sam razmišljala o simbolici slike „Dvije Fride“. U našem baletu kolegica pleše Fridu koja predstavlja njezinu autentičnu, meksičku stranu, dok ja plešem drugu Fridu –  onu u europskoj, “engleskoj” haljini. Tu sam Fridu doživjela kao dio nje koji ne pokazuje prema van. Dok jedna Frida otvoreno pokazuje emocije i identitet, moja uloga predstavlja njezinu unutarnju borbu, kontrolu, potisnute emocije i osjećaje koji ostaju skriveni. Upravo kroz pokret, kontrolu tijela i odnos između dvije Fride pokušale smo prikazati dualnost njezine osobnosti“, kaže Marta Kanazir.

Ulogu Diega Rivere plesat će Leonard Cela i Ali Tabbouch dok će se u ulozi Fridine sestre Cristine Kahlo izmjenjivati Tea Rušin, Sonja Milovanov i Yurika Kimura, a ulogu Alejandra Gomeza Ariasa će uz Giorgia Otranta plesati Federico Rubisse i Alessio Alfonssi.

Scenograf je Matthias Kronfuss, kostimografkinja Judith Adam, dramaturginja Maren Zimmermann, asistentica koreografa Veronica Villar Galaz,dok adaptaciju scenografije i kostimografije potpisuje Aleksandra Ana Buković.

Glazbeno se predstava temelji na vokalnoj glazbi meksičkih umjetnika. „Španjolski jezik je dramatičan, poetski, melankoličan, pun energije i stvara atmosferu koja odražava životni osjećaj Frida Kahlo“, ističe Reginaldo Olivera koji je „Fridin svijet“ prvo postavio s baletnim ansamblom Salzburškog državnog kazališta gdje je umjetnički kurator i glavni koreograf, a prošle godine i s ansamblom Theatra Municipalu u Rio de Janeiru, oba puta s ogromnim uspjehom. 

Predstava je na programu riječkog „Zajca“ 23., 28. i 29. svibnja te 9., 18. i 20. lipnja.