BUDVA KROZ VRIJEME – TRAGOVI MORA I SNAGA MEDITERANA |

Uvod u likovni ciklus Nika Duletića

Božidar PROROČIĆ

Niko Duletić, budvanski i crnogorski slikar, rođen 1947. godine, pripada onim posvećenim stvarateljima koji su svoj umjetnički put gradili iz duboke veze sa zavičajem, prirodom i Mediteranom. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, odsjek za likovno vaspitanje. Slikarsko znanje sticao je kod Nikole Gvozdenovića, dok je kiparstvo učio kod Draga Đurovića. Tijekom radnog vijeka predavao je likovno obrazovanje u osnovnoj školi u Budvi, prenoseći ljubav prema umjetnosti brojnim generacijama, a danas živi i stvara u svom rodnom selu Duletići. Likovni ciklus Budva kroz vrijeme predstavlja osobujnu umjetničku posvetu gradu koji je stoljećima rastao između mora, kamena, zidina, brodova i mediteranske svjetlosti. U Duletićevom slikarstvu Budva je grad obale, plovidbe, starih kuća, zvonika, barki i povezanosti čovjeka s morem.

Posebnu snagu ovom ciklusu daje izražena komponenta mora i Mediterana. More u Duletićevim radovima predstavlja dio snažne atmosfere i unutrašnji pokretač slike. Ono povezuje grad sa njegovom istorijom, ljude sa obalom, barke sa svakodnevicom, a svjetlost sa duhom juga. Kroz plavetnilo, blage ljubičaste tonove, žute odsjaje krovova i mirnoću primorskog prostora, umjetnik oblikuje Budvu kao grad trajanja, susreta i prepoznavanja. Radovi su izvedeni u akrilu, tehnici koja Duletiću omogućava svježinu poteza, jasnoću boje i prozračnost atmosfere. Akril mu pruža mogućnost da istakne treperenje mora, mekoću neba, svjetlost kamena i dinamičnost mediteranskog ambijenta. Njegove slike ne teže hladnom realizmu, već toploj, poetskoj interpretaciji prostora koji umjetnik dobro poznaje i duboko osjeća.

Ovaj ciklus ima i posebnu kulturnu vrijednost. On nas vraća onoj Budvi koja je izrasla iz mora, kamena i probljeskivanja Mediterana. Duletićeva Budva je likovni znak trajanja, zavičajne pripadnosti i crnogorskog kulturnog prostora. Kao budvanski i crnogorski slikar, Niko Duletić ovim ciklusom potvrđuje da umjetnost najdublje progovara onda kada je nastala u prostor iz kojeg dolazi. „Budva kroz vrijeme“ predstavlja umjetničko putovanje kroz duh jednog grada, kroz njegovu obalu, more, svjetlost i dostojanstvo Mediterana.

Na slici broj 1. Niko Duletić prikazuje Budvu kroz prepoznatljiv spoj mora, broda, barki i zidina Starog grada. U prvom planu nalaze se barke koje miruju na plavoj površini mora, dok se iza njih izdvaja veći brod, kao simbol nekadašnje luke, plovidbe i života uz obalu. U pozadini se jasno prepoznaju zidine Starog grada Budve, primorska arhitektura i vertikala zvonika, što slici daje snažan istorijski i mediteranski karakter. Kolorit je blag, prozračan i topao, sa naglašenim plavim, ljubičastim, bijelim i žućkastim tonovima. Akrilna tehnika omogućila je umjetniku da dočara treperenje mora, svjetlost juga i atmosferu stare Budve, grada koji je vjekovima živio između kamena, mora i plovidbe. Ovo djelo donosi Budvu kao grad trajanja grad čije zidine, brodovi i barke svjedoče o neraskidivoj vezi sa Mediteranom.

Sakika broj 2. Na ovoj slici Budva se ne otvara sa strane prolaza i pogleda od Mogrena koji traži more. Duletić gradi kompoziciju kao susret obale i grada lijevo je gruba, gotovo živa masa stijene i zida, dok se pred nama širi more, mirno i duboko, kao plava pozornica na kojoj Stari grad Budva stoji u svojoj mediteranskoj postojanosti. U daljini se prepoznaju zidine Starog grada, zvonik i tvrdi obris budvanskog kamena, dok se iza njih uzdižu planine u ljubičastim tonovima. Taj spoj mora, zidina i planinskog zaleđa daje slici posebnu crnogorsku snagu: Budva je mjesto đe se Mediteran naslanja na kamenitu unutrašnjost, đe se plavetnilo mora sudara sa stijenama. Duletićev akril ne traži preciznost hladnog crteža, već atmosferu. Boja je ovdje nosilac osjećanja: plava površina mora smiruje prizor, žuti tonovi obale unose toplinu, a ljubičasta brda daju slici dubinu i blagu sjetu. Umjetnik ne slika samo Budvu kakva je bila, nego Budvu kakva ostaje u oku onoga ko je poznaje grad izrastao iz vode, kamena i svjetlosti.

Na slici broj 3. Niko Duletić prikazuje Sveti Stefan, jedan od najprepoznatljivijih simbola crnogorskog primorja i Mediterana. Kompozicija je postavljena tako da put u sredini vodi pogled prema ostrvskom naselju, čije se kuće, krovovi i kameni obrisi izdižu između dvije plave površine mora. Duletić ovdje ne slika Sveti Stefan kao turistički simbol, već kao mediteranski prizor sazdan od kamena, mora i svjetlosti. Plavi tonovi mora daju slici širinu i mir, dok zeleni i žućkasti potezi u glavnom planu unose toplinu primorskog pejzaža. U akrilnoj tehnici umjetnik gradi atmosferu juga, obale i trajanja. Ova slika nosi posebnu vedrinu Sveti Stefan se ukazuje kao dragulj crnogorskog primorja, prostor đe se priroda, arhitektura i more stapaju u jedinstvenu cjelinu.

Na slici broj 4. Niko Duletić ulazi u samo srce Starog grada Budve, u prostor đe se kamen, vjera, istorija i mediteranska svjetlost susrijeću u gotovo svečanoj ravnoteži. Pred nama su dvije crkve, katolička i pravoslavna, postavljene ne kao suprotnosti, već kao dva duhovna daha istog grada. One stoje jedna uz drugu, u prostoru koji svjedoči o segmentima Budve, o njenoj dugoj istoriji, o susretima kultura, naroda, obreda i molitvi. Duletić ovdje ne slika samo arhitekturu. On slika unutrašnji sklad Starog grada. Crkve su prikazane mekim, svijetlim tonovima, bez tvrde monumentalnosti, kao da su iznikle iz kamena i sunca. Njihovi oblici nijesu hladno opisani, već obavijeni toplinom akrila, žutim odsjajima, blagim ljubičastim sjenkama i zelenilom brda u pozadini. Upravo ta pozadina daje slici širinu: Stari grad nije odvojen od prirode, već je dio istog mediteranskog pejzaža.

Posebno je snažan taj susret katoličke i pravoslavne crkve u istom kadru. U njemu se prepoznaje Budva kao grad višeslojnosti, duhovnog trajanja i kulturne bliskosti. Duletić ne naglašava razliku, već zajedničku svjetlost koja pada na obje građevine. U tome je originalnost ove slike: ona mireno pokazuje da je stara Budva vjekovima bila prostor dodira, a ne razdvajanja. Akrilna tehnika omogućava umjetniku da očuva mekoću prizora. Boja ne zatvara formu, nego je otvara prema atmosferi. Zato crkve na slici djeluju kao dio živog mediteranskog pamćenja grada kamen je topao, prostor je poseban, a svjetlost sve povezuje u jednu cjelinu. Ovo djelo ima posebnu kulturnu vrijednost jer prikazuje Budvu kao grad čiji identitet ne čine samo more i zidine, već i duhovne kompozcicije koje su oblikovale njegovu istoriju.

Na slici broj 5. Niko Duletić prikazuje Stari grad Budvu iz ugla u kojem se arhitektura, more i nebo ne razdvajaju, već ulaze jedno u drugo kao djelovi istog mediteranskog pulsa. Zidine se pružaju uz obalu kao kameni prag grada, dok se iza njih uzdižu kuće zbijene u prepoznatljivu budvansku cjelinu. Lijevo se izdvaja vertikalni akcenat zida i kule, a desno se otvara more, široko i plavo, kao prirodna granica i sudbina ovog prostora. Ova slika ima posebnu unutrašnju energiju. Duletić ne gradi Budvu kao zatvorenu tvrđavu, već kao grad koji diše prema pučini. Kamen nije složen ni nijem; on nosi tragove trajanja. More je sila koja oblikuje čitav prizor. Nebo, ispisano ljubičastim, plavim i svijetlim potezima, daje kompoziciji pokret i dramatiku, kao da se nad Starim gradom smjenjuju vjekovi, svjetlosti i sjećanja obale.

U prvom planu, zeleni čamac uvodi ljudsku mjeru u prostor zidina i mora. On prizemljuje prizor, vraća ga svakodnevici, ribarskom životu, pristaništu i čovjeku koji je vjekovima živio uz obalu. Upravo u tom detalju slika dobija svoju toplinu Budva je istorijski znak trajanja, i mjesto života, rada, dolazaka, odlazaka i povrataka. Akrilna tehnika omogućila je Duletiću da prizor oslobodi stroge opisnosti i pretvori ga u mediteranski zapis boje. Žućkasti tonovi zidina, plavetnilo mora, ljubičaste sjenke i svijetli potezi neba stvaraju atmosferu grada koji ne pripada samo jednoj epohi. To je Budva kao arabeska vremena i vijekova, kao obala koja s esjeća plovidbe, zvona, korake po kamenu i miris soli.

Duletićev pogled na Budvu ovdje je pogled slikara koji traži dekor, grad na ivici mora, kamen pred pučinom, svjetlost nad zidinama i čovjekov trag u malom čamcu. Zato ova slika djeluje snažno ne velikim činom, već jasnoćom osjećanja da je Budva nastala iz neraskidivog saveza mora, kamena i mediteranskog trajanja.

Na slici broj 6. Niko Duletić otvara jedan od najprepoznatljivijih budvanskih pogleda pogled sa zidina Starog grada prema ostrvu Sveti Nikola. To je već snažan susret tri elementa koji nose identitet Budve kamena, mora i ostrva. U prvom planu je zidina, čvrsta i svijetla, kao granica između istorije grada i beskraja pučine. Iza nje se širi more, a u daljini izranja Sveti Nikola, zelen, osunčan i postojan, kao prirodni čuvar budvanskog zaliva. Posebnu snagu slici daje top kojim umjetnik u prvom planu priziva odbrambeni, istorijski karakter Starog grada. On nije samo detalj, već znak vremena, opomena da su ove zidine gledale i brodove, i oluje, i trgovačke puteve, i nemirne vjekove. Nasuprot tom kamenu i istoriji, more se otvara mirno, široko i plavo, dok ostrvo Sveti Nikola unosi u kompoziciju osjećaj slobode, daljine i mediteranske čistoće. Duletić ovdje gradi Budvu kao grad koji gleda prema svom ostrvu. Zidine su korijen, more je prostor kretanja, a Sveti Nikola je horizont. U tom trouglu nastaje snažna likovna priča o Budvi gradu koji se ne može razumjeti bez Starog grada, bez njegove pučine i bez ostrva koje stoji pred njim kao prirodni biljeg obale. Akrilna tehnika omogućava umjetniku da blagim, svijetlim tonovima poveže kamenu strukturu zida, plavetnilo mora i zelenilo ostrva. Slika je jednostavna po motivu, ali snažna po značenju: ona prikazuje Budvu iz njenog najdubljeg pogleda iz oka zidina prema moru.

Na slici broj 7. Niko Duletić prikazuje prostor kod Pržna, đe se more ne pojavljuje kao velika scena, već kao prisni mediteranski zaklon. U prvom planu su dvije barke, gotovo položene na mirnu plavetnu površinu, dok se u pozadini izdižu stijene, zelenilo i obalna kuća, kao znak primorskog života koji je nastajao uz more, kamen i svakodnevicu ribarskog naselja. Ova slika nosi drugačiji ritam od prizora Starog grada Budve. Ovdje nema monumentalnih zidina ni snažnih istorijskih vertikala ovdje je prisutna intimna obala, mala luka, skroviti zaliv i onaj mediteranski mir koji se čuva u mjestima poput Pržna. Duletić ne slika samo pejzaž, već atmosferu bliskosti more koje nije daljina, nego kućni prag barke koje su trag života stijene koje nijesu prepreka, nego prirodni oslonac obale. Blagi plavi, zeleni i ljubičasti tonovi daju kompoziciji mekoću, dok akrilna tehnika omogućava da se prizor zadrži između stvarnog i poetskog. Pržno se u ovom radu ukazuje kao mali mediteranski svijet, sazdan od soli, kamena, zelenila i barki.

Likovni ciklus „Budva kroz vrijeme“ Nika Duletića predstavlja toplu i snažnu posvetu prostoru iz kojeg je umjetnik ponikao i kojem se, kroz boju i motiv, neprestano vraća. U njegovim akrilima Budva, Sveti Stefan, Pržno, Stari grad, zidine, barke, crkve, more i kamen nijesu samo prepoznatljivi motivi crnogorskog primorja, već znakovi jednog mediteranskog trajanja. Duletić slika obalu kao životni prostor. Njegovi prizori nose dah juga, svjetlost mora, patinu starih zidina i mjeru primorskog čovjeka. U njima se prepoznaje Budva koja se mijenjala kroz vrijeme, ali nije izgubila svoje najdublje lice: more, kamen, ostrva, svjetlost i zavičajnu pripadnost. Kao budvanski i crnogorski slikar, Niko Duletić ovim ciklusom ostavlja likovni zapis o zato „Budva kroz vrijeme“ djeluje kao slikarsko svjedočanstvo o ljepoti, postojanosti i duhovnoj snazi budvanskog primorja.

BRAVO IZLOŽBE

Metamorfoza forme: Ciklus mjenjolikih figura Duška Šibla

Ciklus mjenjolikih figura u pokretu Duška Šibla Miroslav Pelikan Akademski slikar Duško Šibl, neprijeporno je u posljednje vrijeme zauzeo poziciju jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je složenog opusa, kontinuirano slika…

SCENA

MATIJA BOGDAN: Kako sam osvojio Mount Everest i ostale priče

Pridružite nam se u četvrtak, 2. srpnja 2026. u 18 sati u Oris Kući arhitekture (Kralja Držislava 3) na inspirativnom razgovoru s Matijom Bogdanom – nagrađivanim hrvatskim chefom i strastvenim alpinistom, koji će s publikom…

BRAVO IZLOŽBE

NOVI SVIJET MLADENA ŽUNJIĆA: Mape nepoznatih prostora na velikim platnima

Predstavljamo novi ciklus akrila na platnu (100 x 140 cm) istaknutog suvremenog hrvatskog umjetnika Mladena Žunjića! Poznat po svom opsežnom opusu i sklonosti isključivoj apstrakciji, Žunjić u novim radovima donosi fascinantan preokret. Prepoznatljive…

BRAVO IZLOŽBE

Rapsodija boja u Omišlju – Izložbe Marine Fernežir i Kristine Kinkele Valčić, od 3. srpnja

Dvije samostalne izložbe akademski školovanih umjetnica otvaraju se idući tjedan, u petak 3. srpnja 2026. u Omišlju! Nit poveznica između umjetnica Marine Fernežir i Kristine Kinkele Valčić jest punokrvno kolorističko slikarstvo koje kroz figuraciju i apstrakciju…