Ciklus fotografija posvećen dubrovačkoj arhitekturi Tea Trostmanna

Teo Trostmann ostavlja za budućnost sjećanje na današnju stvarnost, a nas, aktualnu populaciju upozorava na čudesnost dubrovačkih motiva

Miroslav Pelikan

U nizu proteklih godina sve se više izdvaja na planu umjetničke fotografije ime dubrovačkog fotografa Tea Trostmanna, koji suptilno i odmjereno bilježi trenutke života, ritam svakodnevice, boje i kolore prostora, snimajući i ljude i ptice i mačke i brojne gradske starine, koje su sve nepogode svoga vremena preživjele i danas blistajući u gotovo punoj ljepoti.

Teo Trostmann prolazeći Gradom, radoznalo pronalazeći skrivenu privlačnost zdanja, vrtova, trgova, ulica, neba, mora, bilježi svojim fotoaparatom trenutke dugog i složenog života svih objekata i subjekata.

Poput kroničara, Teo Trostmann ostavlja za budućnost sjećanje na današnju stvarnost, a nas, aktualnu populaciju upozorava na čudesnost dubrovačkih motiva.

Beskrajna, svečana  tišina razlijeva se na svim fotografijama posvećenih arhitekturi, fragmentima palača, građevina, delikatno uklopljenih u prostor suživota, u divnoj harmoniji s biljkama, čovjekom, životinjama.

Na svim fotografijama Tea Trostmanna osjeća se dugovječnost, otpornost na nevolje i zlo, snaga duha i tijela, moć čovjeka u borbi sa svime što ga okružuje ali istodobno i očitavanje ljubavi prema svemu što ga okružuje, od živog i neživog.

Ciklus fotografija s motivima očuvane dubrovačke arhitekture Tea Trostmanna snažno i nadahnuto svjedoči o posebnosti života na hrvatskom jugu, u Gradu, ističući i današnji tihi mir, fragilnost tišine koju povremeno proparaju kliktaji galebova.

Izvanredan fotografski ciklus dubrovačkog umjetnika Tea Trostmanna.