HODOČASNICI IZ MAĐARSKE NA LJUBAČKOJ KOSI I U GRADU NINU |

Udruga svetog Kvirina iz Šoprona, koju čine gradišćanski Hrvati i Mađari iz Koljnofa i Čeprega, boravila je u petak, 17. travnja 2026. godine, u Hrvatskoj u sklopu svog hodočasnog putovanja pod nazivom „U potrazi za vjerom naših predaka“

Tijekom posjeta, hodočasnici su obišli Ljubačku kosu (Gradinu Venac), značajno arheološko nalazište koje svjedoči o bogatoj i slojevitoj povijesti ovoga prostora. Ondje su se upoznali s povijesnim i kulturnim nasljeđem koje seže duboko u prapovijesno i antičko razdoblje.

Nakon toga, put ih je odveo u hrvatski kraljevski grad Nin, jedno od najvažnijih povijesnih središta ranosrednjovjekovne Hrvatske. Na Ljubačkoj kosi i u Ninu goste iz Mađarske pratio je hrvatski književnik, slikar i publicist Tomislav Marijan Bilosnić, koji im je predstavio svoja izdanja iz poznate biblioteke „Troja, mitovi, legende i stvarnost“.

Kroz zanimljivo i sadržajno izlaganje, gostima je približio povijesne, mitološke i kulturne poveznice ovoga prostora, s posebnim naglaskom na područje stare Liburnije te prostor poznat pod nazivom „V Hrvateh“, gdje se, prema povijesnim izvorima i istraživanjima, oblikovala prva hrvatska država.

Ovaj susret bio je prilika za produbljivanje kulturnih i duhovnih veza između gradišćanskih Hrvata i njihove domovine, ali i za dodatno upoznavanje bogate hrvatske povijesne baštine. Hodočasnici su izrazili zadovoljstvo viđenim i doživljenim, istaknuvši važnost ovakvih putovanja u očuvanju identiteta i zajedničke povijesti.

INTERDISCIPLINARNI PRISTUP KOJI OBJEDINJUJE KNJIŽEVNU TEORIJU, MITOLOGIJU, POVIJEST I KULTURNU ANTROPOLOGIJU

Znanstveni diskurs o serijalu „Troja, mitovi, legende i stvarnost” autora Tomislav Marijan Bilosnić zahtijeva interdisciplinarni pristup koji objedinjuje književnu teoriju, mitologiju, povijest i kulturnu antropologiju. U središtu ovoga opusa nalaze se djela Nin u središtu mitskoga carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa zadarskih otoka i Polifem iz Manite peći, koja zajednički oblikuju kompleksnu narativnu i interpretativnu mrežu utemeljenu na reinterpretaciji antičkih mitova u kontekstu hrvatskoga prostora.

Temeljna metodološka odrednica Bilosnićeva pristupa jest lokalizacija univerzalnih mitoloških obrazaca. Autor polazi od pretpostavke da mit nije statičan narativ, već dinamičan sustav značenja koji se može rekonstruirati kroz topografske, jezične i kulturne tragove. U tom smislu, djelo Nin u središtu mitskoga carstva uspostavlja Nin kao simboličko i geokulturno središte koje nadilazi svoju povijesnu dimenziju te postaje locus mitske reinterpretacije. Autor koristi komparativnu analizu između poznatih antičkih izvora i lokalnih predaja, nastojeći uspostaviti kontinuitet između prapovijesnih i klasičnih civilizacijskih obrazaca.

U knjizi Caska dio Atlantide razvija se hipoteza o jadranskom prostoru kao potencijalnom ostatku izgubljenih civilizacija, pri čemu se motiv Atlantide reinterpretira kroz geološke, arheološke i mitološke indikatore. Ovdje Bilosnić ulazi u područje spekulativne historiografije, ali pritom zadržava narativnu koherentnost oslanjajući se na analogije između Platonovih zapisa i lokalnih fenomena. Takav pristup otvara pitanje granice između znanstvene interpretacije i literarne imaginacije, što je jedno od ključnih obilježja cijelog serijala.

Djelo Odisej sa zadarskih otoka predstavlja reinterpretaciju homerovskog epa Odiseja, pri čemu autor smješta Odisejeva lutanja u zadarski arhipelag. Ova geografska transpozicija nije samo literarni postupak, već i pokušaj rekonstrukcije mogućih povijesnih ruta temeljenih na pomorskoj tradiciji Jadrana. Bilosnić ovdje koristi elemente etnografije i toponimije kako bi potkrijepio svoju tezu, čime se približava metodama kulturne geografije.

U Polifem iz Manite peći autor dodatno konkretizira mitološki prostor identificirajući lik kiklopa Polifema s konkretnom lokacijom u hrvatskom kršu. Ova interpretacija ukazuje na tendenciju „demitologizacije kroz lokalizaciju”, gdje mitski likovi postaju dio stvarnog krajolika. Time se mit transformira iz apstraktnog narativa u kulturno-povijesni artefakt koji je moguće istraživati i interpretirati.

Cijeli serijal karakterizira hermeneutički pristup koji kombinira elemente mitologija, arheologija i kulturna antropologija. Iako pojedine teze odstupaju od konvencionalnih znanstvenih paradigmi, njihova vrijednost leži u poticanju dijaloga između znanosti i književnosti, kao i u reinterpretaciji identiteta prostora kroz mitološku prizmu.

Zaključno, Bilosnićev serijal „Troja, mitovi, legende i stvarnost” može se promatrati kao hibridni diskurz koji balansira između znanstvene studije i književnog eseja. Njegova važnost ne proizlazi nužno iz empirijske potvrdivosti iznesenih hipoteza, već iz sposobnosti da revitalizira interes za antičku baštinu i potakne nova čitanja odnosa između mita, prostora i identiteta.