VIDIMO SE NA PAPIRU – Nova zbirka priča Đurđice Čilić

Nova knjiga priča Đurđice Čilić, Vidimo se na papiru, upravo je objavljena u izdanju V.B.Z.-a i donosi nastavak prepoznatljivog, suptilnog i emocionalno preciznog autoričina rukopisa koji je publiku i kritiku osvojio već s naslovima Fafarikul i Novi kraj

Postoje knjige koje pročitate i zaboravite.
I postoje one koje vas tiho prate još dugo nakon zadnje stranice.

Knjiga autobiografskih priča i zapisa Đurđice Čilić Vidimo se na papiruvodi nas kroz isti prozni krajolik koji je autorica vrlo sugestivno opisala u svoje prethodne dvije knjige Fafarikul i Novi kraj. To je vrlo intiman svijet, svijet njene obitelji, nad kojom lebdi majčina nedavna smrt i očeva bolest, ali život se ne obazire na takve stvari, grabi dalje. Dok prati sina na studij u inozemstvo, autorica se prisjeća svog djetinjstva i studiranja, a kroz priču o ljetovanju kćeri u Karinu u tridesetak redova prelama se zadnjih tridesetak godina života na ovim prostorima. Sjećanja su vrlo živa, toliko da oblikuju život, ali, istovremeno, krhka i nepouzdana, jednako kao što su to i ljudske veze, oko kojih se autorica, usprkos svemu, svesrdno trudi.

Naravno, to je i naš svijet, nesavršen, proturječan, često okrutan i uskogrudan, ali to nije razlog da se od njega odustane. Đurđica Čilić izvrsna je promatračica i slušateljica, ulazi u stražnja dvorišta, promatra svađu djece u samoposluzi, vidi napuštene životinje, čuje usputne razgovore i iz tih malih fragmenta kreira tekst koji nam je blizak i prepoznatljiv.

Na jednom mjestu autorica kaže: „Imam već dosta godina. O ljudima znam da na agresiju najčešće odgovaraju – nasiljem, na blagost – toplinom.“ Ova knjiga pokazuje da se kroz svijet može ići s blagošću i razumijevanjem, da se može zagrliti čak i nasilnika koji napada dostavljača i tako ga smiriti; odvesti na hitnu pijane momke s Thompsonova koncerta koji baš ne vole druge i drukčije; nagovoriti mladog navijača koji mrzi pedere da prvi put u životu pročita knjigu, podijeliti svoj stan s majkom i kćeri iz Ukrajine…

Zbog toga ona nije samo uzbudljiva i lijepa za čitanje, nego i ljekovita.

U ovoj zbirci priča autorica nas ponovno uvodi u intiman prostor međuljudskih odnosa – prostor u kojem lebde smrt, rastanci i neizvjesnost vremena, ali u kojem život, unatoč svemu, nastavlja dalje. Njezin svijet oblikovan je krhkim i često nepouzdanim vezama, proturječjima i tišinom, ali i stalnim pokušajem razumijevanja i bliskosti.

Vidimo se na papiru nije samo uzbudljivo i lijepo štivo – to je knjiga koja djeluje ljekovito, podsjećajući da se kroz život može ići s više blagošću, pažnjom i razumijevanjem.

Knjigu možete naručiti online na vbz.hr, potražiti u svim knjižarama.

Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završila je u Vitezu, gimnaziju u Zenici. Od 1994. godine živi u Zagrebu i radi na Filozofskom fakultetu. Piše znanstvene i stručne radove o književnosti, prevodi suvremenu poljsku prozu i poeziju. Autorica je dviju proznih knjiga Fafarikul (2020) i Novi kraj (2022).