SVIJETLO VASKRSENJA – PORUKA NADE, LJUBAVI I DUHOVNE SNAGE

Danas, 5. travnja u ovoj svetoj zori, dok se nad Mediteranom, Evropom, a iznad svega nad našom Crnom Gorom, razliva svjetlost najljepših proljećnih boja, osjećamo dostojanstveno, ali snažno prisustvo nade koja se rađa iz Vaskrsenja

Božidar PROROČIĆ

Dok more rasipa talase svojim vječnim ritmom, a planine čuvaju snagu trajanja, u tom susretu neba i zemlje rađa se ono iskonsko  vjera u obnovu, u svjetlost i u smisao.

Draga braćo i prijatelji Hrvati, Albanci i svi pripadnici svete i blagoslovljene katoličke vjere  neka vam ovaj veliki praznik donese mir u srcu, snagu u duši i vjeru koja ne posustaje. Neka vas obasja božanska ljubav Isusa Hrista i svjetlost njegovog Vaskrsenja, da budemo bliži jedni drugima u ljubavi, poštovanju i samilosti. Neka nas hrišćanske vrline povedu putevima dobra, istine i praštanja, da na tim putevima budemo snažni, dostojanstveni i postojani.

Kako je zapisano u Prvoj poslanici Petrovoj (1,3):

„Hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista! On nas je u svom velikom milosrđu nanovo rodio u živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih.“

U toj živoj nadi nalazi se smisao našeg postojanja da vjerujemo, da opraštamo i da se uzdižemo iznad prolaznosti svijeta. Kao što se more ne umara u svojim talasima, tako ni čovjek ne smije posustati u vjeri. Kao što planine stoje nepokolebljivo kroz vjekove, tako i čovjek treba da ostane čvrst u svojoj moralnoj čestitosti.

Kao što se jutro rađa nad pučinom, noseći svjetlost kroz talase, tako i čovjek u sebi nosi mogućnost novog početka. Mediteran, taj vječni svjedok civilizacija, uči nas strpljenju, pomirenju i trajnosti. U njegovim dubinama sabrane su priče naroda, vjera i iskušenja, ali i snaga da se iznova ustane. Planine naše Crne Gorestoje kao nijemi čuvari dostojanstva i vremena. One nas uče postojanosti, ali i poniznosti pred veličinom Stvoritelja. U tom susretu mora i kamena, svjetlosti i visine, čovjek pronalazi sebe. Tu se rađa (lična) molitva i unutrašnji mir koji nadilazi svakodnevicu. Vaskrsenje nas podsjeća da nijedna tama nije konačna i da nijedna noć ne traje vječno. U svakom čovjeku postoji iskra svjetlosti koja čeka da bude probuđena vjerom i ljubavlju.

Zato, draga braćo i prijatelji, sjetimo se i riječi iz Poslanice Rimljanima (6,5–6):

„Jer ako smo se sjedinili s njim u smrti poput njegove, sigurno ćemo se sjediniti s njim i u uskrsnuću poput njega. Jer znamo da je naš stari čovjek s njim razapet, da tijelo grijeha bude uništeno, da više ne budemo robovi grijeha.“

Upravo u toj duhovnoj obnovi leži snaga čovjeka  da se mijenja, da raste i da svjedoči ljubav. Neka ovaj sveti dan bude podsjetnik da smo upućeni jedni na druge da su različitosti bogatstvo, a sklad temelj i postulat našeg trajanja. U Crnoj Gori, zemlji susreta, neka Vaskrsenje bude najljepša sintagma među ljudima, riječ koja spaja i ruka koja se pruža. Posebne i najsrdačnije čestitke upućujem Kotorskoj i Barskoj nadbiskupiji, njihovom sveštenstvu i svim vjernicima, uz želju da u miru, dostojanstvu i duhovnoj radosti proslave ovaj najveći hrišćanski praznik.

Neka vam Uskrs donese mir, ljubav i duhovnu snagu. Krist je uskrsnuo!

Gëzuar Pashkët! Uroj që kjo festë t’ju sjellë paqe, dashuri dhe forcë shpirtërore. Krishti u ngjall!