VIJEK LOVSTVA POD LOVĆENOM LOVAČKO DRUŠTVO CETINJE 1925–2025.

Monografija kao svjedočanstvo prirodi, čovjeku i vremenu

Božidar PROROČIĆ, književnik, publicista i priređivač monografije

„Odavde je sa Lovćena, prva iskra sjekla noć i u prostor tame unijela svjetlost. Cetinje je oduvijek bilo mjesto đe se svjetlost duha susrijeće sa snagom zemlje. Odatle počinje i priča o stotinu godina Lovačkog društva Cetinje, o ljudima koji, čuvajući prirodu, čuvaju i ono što je najplemenitije u čovjeku.”

Stogodišnjica Lovačkog društva Cetinje, pored toga što je jubilej jednog udruženja, i svjedočanstvo je o trajanju ideje odgovornosti prema prirodi i čovjeku. Ona je dokaz da čast, mjeru i povjerenje ne čuva samo tradicija, nego ljudi koji su u miru planine, kroz 100 godina, potvrdili da se priroda ne posjeduje nego dijeli. Od 1925. godine, kada je Društvo osnovano, pa sve do danas, ono počiva na znanju, povjerenju i časti, vrijednostima koje ne zastarijevaju, jer su utkane u same temelje Cetinja i njegovog planinskog duha.

Ovaj vrijedan izdavački poduhvat Lovačkog društva Cetinje dodatno dobija na značaju zahvaljujući snažnoj podršci i posvećenosti predsjednika Lovačkog saveza Crne Gore Nikole Markovića, čija je vizija i odgovornost bila ključna u realizaciji ove monografije. Posebnu zahvalnost dugujem i Mladenu Ćabaku, sekretaru Lovačkog saveza Crne Gore, koji je svojim predanim radom, stručnošću i zalaganjem dao značajan doprinos njenoj pripremi dok je ovo izdanje priredio Božidar Proročić.

Korijeni lovstva na ovom prostoru, međutim, sežu mnogo dublje u same početke državnosti na tlu Crne Gore. Još u doba Vojislavljevića, u XI vijeku, postojala su prva svjedočanstva o organizovanom lovu i održavanju lovišta u zaleđu Skadarskog jezera, o čemu govore i zapisi iz dukljanskih hronika. Lov je tada bio dio vladarske etike, potvrda snage i discipline, ali i duhovna obaveza prema zemlji i prirodi. Kasnije, Balšići su u svojim poveljama spominjali zabrane i lovne prostore od Crmnice do Lovćena, dok su Crnojevići, vladari Cetinja, njegovali kulturu lova kao čina ravnoteže između čovjeka i prirode. Sačuvana su i narodna predanja o lovovima na padinama Ivanovih korita i u šumama iznad Rijeke Crnojevića, u kojima su učestvovali i sami vladari, često dijeleći ulov sa narodom.

U doba Knjaževine Crne Gore (1878–1910) i Kraljevine Crne Gore (1910–1918) lov postaje zakonski uređen i dobija formu državne discipline. Knjaz, a potom kralj Nikola I Petrović, bio je istaknuti lovac i pokrovitelj zaštite divljači. Uvedeni su prvi zakoni o lovostaju, zabrani ubijanja pojedinih vrsta i o sezonskom režimu lova. Ti zakoni, sačuvani u arhivskoj građi Državnog arhiva Crne Gore i u zbirci zakonskih spisa Ministarstva unutrašnjih djela, svjedoče o ranom shvatanju ekološke odgovornosti. Nestankom crnogorske državnosti 1918. godine i ulaskom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim u Kraljevinu Jugoslaviju, promijenjen je politički okvir, ali ne i duh cetinjskog čovjeka. Lovci su i dalje, okupljeni u društvima i zadrugama, čuvali ono što su naslijedili znanje o prirodi, čast i mjeru.

Na tom nasljeđu nastaje 1925. godine Lovačko društvo Cetinje, kao najstarije lovačko društvo u Crnoj Gori. Prve zečje matice puštene su na slobodu u predjelima Katunske nahije, prve zabrane ograđene su na Rijeci Crnojevića, a prve lovačke kuće podignute su bez ičije pomoći rukama samih lovaca. To su bile male, ali presudne pobjede samopouzdanja i odgovornosti.

Ova monografija se u svom sadržaju oslanja na više izvora: arhivsku građu Lovačkog društva Cetinje, koja obuhvata zapisnike, izvještaje, fotografije, članske evidencije i dokumente o radu kroz različite epohe; građu Lovačkog saveza Crne Gore, đe se nalaze podaci o učlanjenju, lovištima, zakonskim aktima i učešću cetinjskih lovaca u republičkim i saveznim aktivnostima; novinske arhive i publikacije, među kojima posebno mjesto zauzimaju Pobjeda, Cetinjski list i časopisi Lovac i Lovački glasnik, koji su decenijama bilježili uspjehe, jubileje, akcije pošumljavanja i anegdote iz života cetinjskih lovaca. Pored njih, korišćene su i brojne stručne publikacije i svjedočanstva, među kojima posebno izdvajamo knjigu Radovana Jablana „Lovačko društvo Cetinje 1925–1985“, zatim Zbornik Lovačkog saveza Crne Gore (2006), u kojem su sabrani statistički i istorijski podaci o razvoju lovstva, uz napomene o ulozi cetinjskog društva u modernizaciji lovnih metoda i zaštiti biodiverziteta. Dodatno, korišćeni su dokumenti iz Državnog arhiva Crne Gore – Odjeljenje Cetinje, kao i iz Arhiva Narodnog muzeja Crne Gore, đe se čuvaju fotografije, diplome, plakete i trofeji koji svjedoče o bogatom životu Društva.

Lov na Cetinju nikada nije bio samo sport niti privilegija bio je način života. On je spajao ljude različitih profesija i generacija: radnike, profesore, inženjere, vojnike, planinare i seljake. U njihovim druženjima nastajala je kultura u kojoj su se rad, disciplina i poštovanje prirode smatrali osnovnim ljudskim vrlinama. U arhivskoj građi nalazimo mnoge anegdote o zimskim hranilištima koje su lovci pravili na Ivanovim koritima, o prvim pokušajima unosa fazanske divljači, o lovovima u kojima se više pričalo nego pucalo, jer su stariji učili mlađe da „prvi metak ne mora biti ispaljen“.

Tokom Drugog svjetskog rata brojni članovi Društva borili su se kao izviđači i vodiči partizanskih jedinica, a njihovo poznavanje terena bilo je od presudne važnosti. U poslijeratnom periodu Društvo je obnovilo rad, organizovalo uzgoj divljači i izgradnju novih lovačkih domova. U socijalističkoj Jugoslaviji cetinjski lovci postali su uzor: učestvovali su u pošumljavanju, zaštiti voda, sprečavanju požara i edukaciji mladih. Njihova imena nalazimo u brojnim izdanjima Pobjede i Cetinјskog lista koji su pratili svaku njihovu akciju, skupštinu, trofejnu izložbu ili humanitarnu pomoć selima pogođenim požarima i snjegovima.

Savremeni period donosi nove izazove klimatske promjene, migracije divljači, smanjenje staništa, ali i novu svijest o potrebi aktivne zaštite prirode. Lovačko društvo Cetinje danas djeluje kao čuvar prirodnog i kulturnog identiteta Lovćena i njegove okoline. Svojim aktivnostima od ishrane divljači zimi do očuvanja izvora i edukacije najmlađih ono dokazuje da istinska ekologija jeste snažna i važna komponenta savremenog crnogorskog društva.

Ova monografija, pored toga što je hronika događaja, jeste i posveta etici i tradiciji. Ona ne govori o datumima, već o vrijednostima koje traju. U njoj su sabrani arhivski dokumenti, novinski članci, sjećanja i svjedočanstva koji čine mozaik jednog stoljeća u kojem su se čovjek i planina razumjeli bez riječi.

Ne obilježavamo ovaj vijek da bismo se uzdizali, već da bismo zapisali ono što vrijedi, sačuvali ono što traje i predali ono što nadživljuje vrijeme. Stotinu godina Lovačkog društva Cetinje to je vijek časti, rada i mjere, epopeja ljudi koji su kroz oluje istorije nosili isti zavjet: da prirodu ne pokoravaju, već da je čuvaju. Ova monografija je posveta onima koji su gradili ovo društvo i putokaz onima koji će ga voditi u naredni vijek s istom vjerom, istom mjerom i istom ljubavlju prema prirodi, čovjeku i Cetinju.

Zato ova monografija ne govori samo o lovcima, već o jednom duhu koji traje. O gradu koji je znao da iz kamena izvadi riječ, iz tame svjetlost i iz borbe umjetnost. U njegovim arhivima čuva se istorija oružja, pera i platna, ali i trag ljudi koji su u prirodi tražili i pronalazili smisao. Lovačko društvo Cetinje je samo jedno od tih ogledala, ono u kojem se prepoznaje odgovornost, ponos i vjekovna ljubav prema državi. Zahvalnost dugujem i dr Srđi Martinoviću na pruženoj stručnoj podršci u pripremi građe za ovu monografiju.

Ova monografija obuhvata sljedeća poglavlja:

Lovstvo na Cetinju kroz istoriju Crne Gore
Lovačko društvo Cetinje 1925–1941
Lovačko društvo Cetinje 1945–1985
Lovačko društvo Cetinje 1985–2005
Lovačko društvo Cetinje 2005–2025
Tragom lovaca i neimara – predsjednici Društva kroz jedno stoljeće (1925–2025)
Lovačke anegdote