Skip to content

Peter Weisz, slikar svjetskoga ugleda

Peter Weisz, suvremeni je likovni umjetnik, u slikarstvu je nazočan i aktivan niz desetljeća, izlagao je širom svijeta, autor je kompleksnog i iznimno cijenjenog opusa

Miroslav Pelikan

Gdin Weisz, dugi niz desetljeća djelujete aktivno na likovnoj sceni svijeta. Realizirali ste kompleksni opus. Kako bi u nekoliko riječi, rečenica opisali ključ razumijevanje Vašeg djela?

-Na prvoj godini Akademije u Parizu, profesor nam je rekao – možemo Vas naučiti da budete slikarski majstor ili umjetnik. Za biti umjetnik morate biti slobodnog duha, neustrašiv i ne bojati se grešaka, koje ćete sigurno raditi. Učite na svojim greškama i radite  po inspiraciji . Otkriti ćete vremenom sami što Vas privlači i što Vas ispunjava – a kad to otkrijete onda postajete umjetnik.

Njegujete niz motivi u slikarstvu, osobito se ističe ljudska patnja, patnja čovječanstva.

-Oduvijek je ljudska patnja prisutna. Bilo iz osobnih razloga bilo zbog društva i okoline u kojem živite. To nema veze jeste li bogati ili siromašni, neuspješno ili uspješni. Ona je konstanta u životu svakog pojedinca.

Volite i različite oblike koje koegzistiraju na Vašim slikama.

-Razni oblici kojima se služim pri svom slikanje, kao i boja, crtež, kompozicija – omogućuju mi istraživanje, traženja samoga sebe. Zato i najčešće, periodični mijenjam svoje radove u maniri ekspresionizma, nove figuracije i apstrakciji.

Postoji li motivi za koje jednostavno niste imali vremena?

-Nema motiva koji me ne inspiriraju. Inspiracija su mi ljudi, njihovi pogledi na svijet, njihove emocije. I ja želim da kada ljudi gledaju moje slike da oni emotivno prihvate što im hoću reći. Umjetnost je onda kada se ostvari komunikacija između autora umjetničkog djela i onoga koji to djelo gleda ili sluša, ako je u pitanju glazba, ili čita ako je riječ o knjizi.

Kako vidite današnje domete suvremene umjetnosti?

-Ne podcijenjujem niti jedan pravac, niti nešto novo – ako je to novo možda samo eksperiment. Cijenim svaki pokušaj kreacije, jer kreativnost uzdiže čovjeka u odnosu na druga bića.

Koliko su različite tehnike važne u slikarstvu?

-Svaka tehnika je dobra, ako se autor kroz nju uspije izraziti. Naravno, svaki umjetnik ima prirodne sklonosti prema nekoj od mnogih tehnika. Osobno volim raditi sa uljem, akrilikom i volim i dobar crtež.

Svjedoci smo pojave digitalnih tehnika u umjetnosti. Može li klasično slikarstvo u tim uvjetima živjeti ili preživjeti?

-Vjerujem da će klasično slikarstvo uvijek opstati unatoč digitalnoj eri. Bliže je samom čovjekovoj biću.. ima dušu. To je ono što sam rekao na, početku – digitalno slikarstvo može biti vrhunsko majstorstvo – ali bez duše ne može biti vrhunska umjetnost.

Koja je danas zemlja vodeća u umjetnosti i zašto?

-Ne mogu precizirati samo jednu zemlju. U svakoj zemlji ljudi imaju druge tradicije, običaje, kulturu i to i nesvjesno usmjerava i obilježava umjetnika. Bitno je da svaki na svoj način uspostavi tu emotivnu komunikaciju sa okruženjem. Ako uspije da, ta komunikacija bude univerzalna – tim više je dostignuća veće.

Kako mi stojimo u svemu tome?

-Mi kao država ne zaostajemo za drugim i većim zemljama. Tim više je za cijeniti naša dostignuća, jer država jako malo brine za potrebe umjetnika – u odnose na neke druge zemlje. Kod nas kada kažete da ste umjetnik, sugovornik će Vas pitati od čega živite. U Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Južnoj Koreji itd. to Vas neće pitati. Za njih ćete biti gospodin umjetnik – bili siromašni ili bogati uspješni.

Novosti u Vašem atelijeru, planovi, monografije..?

-Očekujem ove godine dvije izložbe. Jedna u muzeju gospodina Branka Roglića kojeg gradi u Dalmaciju u kojem će biti i nekoliko mojih radova, a trebala bi se otvoriti ove jeseni.

Druga bi bila u novom muzeju naivne umjetnosti u Zagrebu, gdje će jedan dio biti otvoren i za suvremene umjetnike. Na otvorenju muzeja u toj galeriji bi bila moja veća samostalna izložba. Očekuje se završetak radova na zgradi na Gornjem gradu.

bačve s jantarnim i rubin kapima, maslina s korijenjem, slikarska paleta, pješčani sat i bioetička arhiva koja zrije s godinama meta ai foto

🧠 UNUTARNJI KOD (6): Trijumf sporog zrenja – Zašto prave vrijednosti preziru žurbu i instant formate

U eri u kojoj se sve želi dobiti odmah, zaboravljamo da sve što vrijedi traži vrijeme, tišinu i strpljenje. Kako filozofija sporog ritma stvara najvrsnija umjetnička platna i najplemenitija stara vina. Moderni matrix…

trijumf sporog zrenja, hrastove bačve s jantarnim i rubin kapima, stablo masline koje raste polako, štafelaj s platnom i pješčani sat meta ai

🧠 UNUTARNJI KOD (5): Anatomija pažnje – Zašto je fokus postao najskuplja valuta modernog doba

Zatrpani smo brzim senzacijama i kratkim formatima koji nam fragmentiraju um. Kako u eri opće površnosti sačuvati dubinu misli i sposobnost za velika, dugovječna djela? Ako pažljivo analiziramo kako funkcionira medijski i društveni…

zamka stalne dostupnosti, figura zaštićena zelenim štitom od brze notifikacijske buke na kamenoj terasi s maslinom meta ai

🧠 UNUTARNJI KOD (4): Zamka stalne dostupnosti – Kako ponovno otkriti slobodu bivanja nedodirljivim

Živimo u svijetu u kojemu se odsutnost s mreže tumači kao propust, a brzi odgovori kao mjera vrijednosti. Zašto je svjesno povlačenje u vlastiti tabor naš najveći tehnološki i ljudski štit? Suvremeni digitalni…

kamena terasa u dalmaciji s maslinom, zeleni klorofilni geometrijski štit tišine oko figure meta ai

UNUTARNJI KOD Arhitektura mentalne tišine: Kako stvoriti prostor za vlastiti glas?

Zatrpani smo tuđim mišljenjima, tuđim vizijama i algoritmima koji nam kroje želje. U toj neprekidnoj kakofoniji, najveći izazov modernog doba postaje očuvanje vlastitog, autentičnog koda. Kako čuti sebe kada svijet oko nas nikada…

duboki indigo i zlatni čipovi, mozak koji svijetli, pješčani sat s pauzom od jedne sekunde meta ai

UNUTARNJI KOD Dekodiranje automatskih reakcija: Kako sekunda odmaka mijenja našu sudbinu?

Moderni život nas uči da reagiramo trenutno. Na poruku odgovaramo u sekundi, na provokaciju uzvraćamo obranom, na stres reagiramo automatskim povlačenjem. Postali smo bića programirana impulsima, zarobljena u petljama navika koje prečesto nazivamo…

nutarnji kod — duboki indigo i toplo jantarno svjetlo, siluete koje slušaju meta ai

UNUTARNJI KOD Umjetnost neometanog slušanja: Zašto je tuđa riječ postala najrjeđi dar?

Kada ste posljednji put nekoga uistinu čuli? Ne samo registrirali zvukove i kimnuli glavom dok u pozadini prelistavate obveze ili provjeravate zaslon telefona, već doista primili poruku druge ljudske duše. U eri planetarnog…