Skip to content

FOTO: OBOJENA STROFA – Vizualna poema o ženi, pokretu i sjećanju Mirjane Modrušan

Slike koje pozivaju na sporiji pogled i osobni doživljaj, ne pamte se po redoslijedu, nego po osjećaju

Željko bedić

Optimizam, hedonistički odnos prema životu i vedar duh snažno se reflektiraju u njezinu slikarstvu. Kako sama često kaže, njezin je život jedno veliko šareno platno.

Slikarski opus Mirjane Modrušan okupljen u izložbi Obojena strofa otvara se kao vizualna poema o ženi, pokretu, sjećanju i unutarnjim stanjima. To su slike koje ne traže brzo čitanje niti jasno definiranu priču, već pozivaju na sporiji pogled i osobni doživljaj. Poput stihova, one se ne pamte po redoslijedu, nego po osjećaju koji ostaje i vraća se i nakon što se pogled odmakne od platna.

Ženska figura središnji je motiv ovog ciklusa, ali ona ovdje nije portret u klasičnom smislu. To nisu konkretne osobe, već stanja, raspoloženja i trenutci. Lica su često tek naznačena ili namjerno zadržana u zoni nedorečenosti, dok tijelo, pokret i držanje preuzimaju ulogu glavnih nositelja izraza. Te žene ne obraćaju se izravno promatraču – one su uronjene u vlastiti trenutak, u hodu, plesu, susretu ili tihoj samoći. Upravo u toj suzdržanosti i odsustvu teatralnosti krije se njihova emotivna snaga i prepoznatljivost.

Na slikama Mirjane Modrušan žena je istodobno snažna i krhka, prisutna i zamišljena. Ona stoji uspravno, kreće se slobodno ili miruje, ali uvijek zadržava unutarnju stabilnost. Nema potrebe za naglašenim gestama jer je emocija sadržana u samom stavu tijela, u liniji ramena, u nagibu glave ili u ritmu koraka. Promatrač u tim figurama lako može prepoznati vlastite misli, raspoloženja ili sjećanja.

Boja u radovima Mirjane Modrušan nije dekorativni element, nego sredstvo izražavanja. Ona oblikuje raspoloženje slike i određuje njezin ritam. Topli tonovi crvene, narančaste i zlatne prizivaju energiju, bliskost i životnost, dok se hladniji plavi i zeleni slojevi javljaju kao prostori smirenja, sjećanja i introspekcije. Boja se često prelijeva, briše i ponovno gradi, ostavljajući vidljiv trag procesa, kao da slika pamti svaki dodir kista.

Slojevitost boje i vidljivi tragovi poteza daju slikama osjećaj spontanosti i iskrenosti. Ništa nije do kraja zatvoreno ni uglađeno, što dodatno pojačava dojam živosti. Slike ne djeluju završeno u smislu savršenstva, nego u smislu zaokružene emocije.

U pojedinim radovima pojavljuju se motivi prirode, mora, gradova, glazbe ili putovanja, no oni nisu prikazani kao realistični prizori. Riječ je o vizualnim asocijacijama – fragmentima osobnih uspomena koje se stapaju s figurom i postaju dio njezina unutarnjeg svijeta. Vanjski prostor i unutarnje stanje ovdje ne postoje odvojeno, već se međusobno prožimaju i nadopunjuju, stvarajući atmosferu snažno obilježenu osobnim doživljajem.

Posebnu dinamiku nose slike s više figura. One govore o odnosima, bliskosti i zajedništvu, ali i o suptilnoj udaljenosti koja među ljudima uvijek postoji. Figure se kreću zajedno, dijele isti prostor i isti ritam, ali svaka zadržava vlastitu priču i vlastiti unutarnji svijet. Taj tihi dijalog među njima daje ovim radovima osjećaj života u pokretu, trenutka koji se upravo događa i koji je uhvaćen bez namjere da se zaustavi ili objasni.

Izložba Obojena strofa održava se u vremenu između Valentinova i Dana žena, što ovom ciklusu daje dodatnu simboliku. U razdoblju posvećenom ljubavi, nježnosti i ženskoj snazi, radovi Mirjane Modrušan prirodno pronalaze svoje mjesto. Ovdje se ljubav ne prikazuje kao idealizirana slika, nego kao svakodnevno stanje – kao bliskost, prisutnost, sjećanje i povezanost.

Ove slike govore o ženama kakve jesu: snažne, osjetljive, zamišljene, radosne, ponekad sjetne, ali uvijek stvarne. One ne traže objašnjenje niti nude poruku na prvu. Pozivaju na tiho zadržavanje, na prepoznavanje i na osjećaj koji se ne mora imenovati. U tom prostoru između pogleda i doživljaja, Obojena strofa postaje mjesto susreta – sa slikom, s emocijom i s onim što u promatraču već postoji.

Organizatori: Ludvig dizajn, Udruga Fijaker
Moderatorica programa: Severina Ivanišević
Glazbena pratnja (gitara): Zoran Andrašek
Video: Željko Bedić
Fotografije: Gosti događaja

Mirjana Modrušan rođena je u Varaždinu 27.03.1963. Po struci je medicinska sestra, a profesionalni život ju je odveo u Liku, gdje živi i radi u Rakovici. Iako slikarstvo nije postalo njezin primarni životni poziv, ono je njezina trajna i duboka strast kojoj se posvećuje kontinuirano, osobito intenzivno u posljednjih desetak godina.

Slikarstvom se bavi u tehnikama akrila i ulja na platnu.

Njezin likovni izraz obilježen je snažnim koloritom koji nosi impresionističku svježinu, dok je sam potez često ekspresivan i gestualan. Inspiraciju pronalazi u ženi kao motivu, ali i u osobnim doživljajima, emocijama i sjećanjima.

Mirjana Modrušan izlagala je samostalno u Zagrebu, Karlovcu, Slunju, Gospiću, Čakovcu, Novom Marofu i na Plitvičkim jezerima, a sudjelovala je i na brojnim skupnim izložbama diljem Hrvatske te u Sloveniji. Aktivna je članica Likovne udruge Lika u Gospiću i Likovnog udruženja Čakovec. Organizirala je više likovnih kolonija i sudjelovala na mnogobrojnim umjetničkim okupljanjima, a povremeno volontira i na likovnim radionicama.

Jedna od zapaženijih samostalnih izložbi održana je 2018. godine u Slunju, s temom žene kao središnjeg motiva. Među njezinim radovima ističe se i portret Nikole Tesle, izrađen za scenografiju monodrame Zemlja Vukova. Dio njezina opusa stalno je izložen u čekaonici ambulante u Rakovici.

arkadija u doba algoritama — drveni stol s kistovima i laptopom s kodom, šalica kave

PLUS: Arkadija u doba algoritama – Zašto u vremenu tehnološke ekspanzije ponovno tražimo rajska utočišta?

Dok digitalni svijet ubrzava do neslućenih granica, čovjek intuitivno traga za svojim komadićem iskonskog mira. Može li moderna tehnologija postati saveznik u stvaranju novih, održivih oaza ljudskosti? Živimo u vremenu u kojem se…

meta ai + gemini na kormilu — a kako drugačije — dok kruzer akademije art plovi

KOMENTAR: Plovidba digitalnog kruzera – Kako sinergija dviju AI velesila i uredničkog rukopisa stvara medijsku rešetku budućnosti

Bez dodvoravanja trendovima i bez inertnosti prošlosti: Portal Akademija Art u praksi pokazuje kako napredna tehnologija postaje produžena ruka autentičnog ljudskog stvaralaštva. Živimo u eri u kojoj se medijski prostor prečesto guši u…

mp 28. 9. 26. mp 1

Ministar Vlajčić na AGRIFISH-u

Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić sudjeluje na sastanku Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva Europske unije u Bruxellesu, na kojem se prvoga dana raspravljalo o budućnosti ZPP-a…

lagana, topla vizija novog maksimira meta ai

Maksimir koji dijeli javnost – i pitanje tko zapravo ima pravo glasa

Grad ne traži savršenstvo. Grad traži stadion koji neće biti predmet sprdnje Boris Markuš Predstavljanje pobjedničkog rješenja novog stadiona u Maksimiru otvorilo je pukotinu koja se rijetko vidi u hrvatskoj javnosti: onu između…

kjell west tritonus

Prilog o knjizi TRITONUS – Priče iz arhipelaga

Kjell West   TRITONUS – Priče iz arhipelaga Miroslav Pelikan Nedavno je Fraktura objavila u vrlo lijepoj tvrdo ukoričenoj opremi roman Tritonus, Priče iz Arhipelaga, u prijevodu sa švedskog Miše Grundlera, na 333…

renata facan kušec (1)

Portreti plemenitih grla u opusu Renate Facan Kušec

Konji u ovom ciklusu izrazito su lijepi, kao da su dotrčali iz neke davne bajke ili legende Miroslav Pelikan Motivi glava konja, niz plemenitih bića na slikama akademske slikarice Renate Facan Kušec svjedoči…