NARODNA BIBLIOTEKA I ČITAONICA "NJEGOŠ" PROSLAVILA 158 GODINA U SLUŽBI KNJIGE I GRADA |

Prijepodnevni program obilježavanja 158 godina rada Narodna biblioteka i čitaonica “Njegoš” započeo je u 12 sati u prostoru koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta

Božidar PROROČIĆ

Veliko zanimanje posjetitelja još jednom je potvrdilo koliko ova ustanova ima stvarno uporište u kulturnom životu Cetinja

Knjižničarka i kulturologinja Saša Božović govorila je o svakodnevnom radu sa knjižnim fondom, stručnoj obradi građe, programima za djecu i mladima, ali i o stalnoj potrebi osmišljavanja sadržaja koji će privući nove čitaoce. Istakla je da zaposleni, pored redovnih obaveza, organizuju brojne kulturne i obrazovne aktivnosti kako bi biblioteka ostala prostor susreta, razgovora i boravka, a ne samo mjesto pozajmljivanja knjiga. U svom obraćanju, Božović je posebno naglasila potrebu za novim prostorom biblioteke: Ova biblioteka je prerasla kapacitete postojećeg objekta. Potreban joj je savremen prostor, prilagođen svim generacijama korisnika.“

Razgovor sa prosvjetnim radnicima i književnicima vodio je književnik i publicista Božidar Proročić, a učešće su uzeli profesorice Slavka Daković i Ivana Mitorvić.

„Knjiga je jedino mjesto gdje učenik može da zastane i da misli bez pritiska brzine savremenog života“, istakla je Daković.

„Čitanje nije školska obaveza, već lično iskustvo koje mlade uči da razumiju svijet i sebe“, kazala je Mitorvić.

U programu su govorili i učenici Srednje mješovite škole. Učenica Andrea Turčinović osvrnula se na roman Prokleta avlija naglašavajući snažan utisak koji je to djelo ostavilo na nju, dok je učenik Petar Popović kratko poručio: „Knjiga je uvijek bliža srcu nego ekran.“ Učenik Osnovne škole „Njegoš“ Matija Roganović kazao je da mu knjiga pomaže da maštom otputuje dalje i da u tišini čitanja pronalazi mir koji ga vraća sebi.

Direktorica Ana Radonjić uručila je zahvalnice ustanovama i pojedincima koji kontinuirano sarađuju sa bibliotekom i doprinose kulturi čitanja: osnovnim školama „Njegoš“ i „Lovćenski partizanski odred“, RTV Cetinje i dugogodišnjoj korisnici Mariji Dragićević.

DRUGI PROGRAM U 17 ČASOVA – AUTORSKO VEČE „ISTINA IMA LICE ČOVJEKA“

Drugi dio programa u Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“ započeo je u 17 časova i protekao u atmosferi koja je više ličila na susret starih znanaca nego na klasično književno veče. Sala je ponovo bila premala za sve koji su željeli da prisustvuju. Povod je bilo autorsko veče novinara i publiciste Dragan Mitov Đurović pod nazivom „Istina ima lice čovjeka“. U suštini, razgovaralo se o knjizi, jeziku i onome što ostaje zapisano kada vrijeme prođe.

Razgovor je vodio književnik i publicista Božidar Proročić, a dijalog sa autorom više puta je prekidan dugim aplauzima publike.

Komunikolog i istraživač društvenih pojava Željko Rutović ukazao je na posebnost autorskog glasa Dragan Mitov Đurović, naglašavajući njegov profesionalni integritet i stvaralačku širinu koja odavno prevazilazi okvire dnevnog novinarstva.

Đurović je pred publikom nizao anegdote i reportaže nastajale tokom 55 godina rada, prizivajući u sjećanje ljude, mjesta i događaje koje je bilježio širom Crne Gore. Posebno se osvrnuo na doajena cetinjskog novinarstva Radovan Jablan, podsjećajući na vrijeme kada se novinarski zanat učio na terenu, među ljudima, kroz razgovor i povjerenje.

Njegove priče nijesu bile prisjećanje, već presjek jednog prostora i vremena sudbine ljudi sa margina, veliki događaji koji su mijenjali tokove, zaboravljeni predjeli i riječi koje su ostale zabilježene. Govorio je smireno, bez potrebe da u prvi plan ističe sebe, ali su razmjere onoga što je zapisao tokom decenija rada postajale jasne kroz svaku ispričanu epizodu. Istakao je da su njegove reportaže nastajale sa namjerom da traju, da budu svjedočanstvo i onda kada dnevna informacija izgubi svoju aktuelnost. Publika je više puta prekidala njegovo kazivanje aplauzima, prepoznajući u tim pričama i sopstvena sjećanja.

Bibliotekarka Ksenija Janković podsjetila je da je biblioteka otvorena za sve generacije i sve društvene slojeve, te da je rad zaposlenih često tih i neprimjetan, ali od presudnog značaja za očuvanje jezika, kulture i identiteta. Istakla je da se ustanova prilagođava savremenim tokovima, uvodi nove sadržaje i programe, ali ostaje dosljedna svojoj osnovnoj ulozi da čuva knjigu kao trajnu vrijednost i mjesto susreta čitalaca.