In memoriam: Rudolf Švagel – Lešić (1911.-1975.), Galerija Šira

U petak, 23. siječnja 2026. u 19 sati, u Galeriji Šira otvorena je izložba pod nazivom „In memoriam Rudolf Švagel-Lešić (1911.–1975.)“, posvećena životu i djelu kipara čiji je umjetnički opus nastajao u tišini predanog rada, daleko od prolaznih trendova, ali s trajnom unutarnjom snagom

Pripremio: Petar Hranuelli

Izložbu je organizirala Lidija Švagel Kacian , kćer umjetnika, povodom njegove 50. obljetnice smrti.

Uz organizatoricu, umjetnikovu kćer, profesoricu hrvatskoga i ruskog jezika i književnosti Lidiju Švagel Kacian i kustosicu Koranu Littvay, svojim su govorima otvorenje uveličali povjesničar umjetnosti Zvonko Maković i potpredsjednik Matice hrvatske, rođak Dražen Švagelj.

Izložbu u galeriji Šira možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 9-16 h, 18-20 h, subotom: 11-16 h) do 2. 2. 2026.

IZ PREDGOVORA IZLOŽBE

Povod ovoj izložbi jedan je članak objavljen 1929. u časopisu Svijet – o izložbi mladog kipara, studenta zagrebačke Kraljevske akademije za umjetnost i umjetni obrt Rudolfa Švagel-Lešića, na koju se upisao 1929/30.

Galerija Schira/Šira ima dugu povijest. U njoj su tijekom desetljeća izlagali mnogi poznati umjetnici, a s radom je nastavila nakon duže stanke 2016. godine kada počinje djelovati kao prva formalna galerija Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Galerija Šira danas – u vidu samostalnih i skupnih izložbi – široj javnosti predstavlja radove mladih umjetnika – studenata diplomskih studija, alumna i doktoranada umjetničkih akademija i srodnih fakulteta, ali i u kontekstu suradnje s različitim institucijama u kulturi, umjetnosti i obrazovanju. U tom smislu, ova izložba predstavlja iskorak u galerijsku prošlost i posveta je jednom bivšem studentu kojem je to bila prva samostalna izložba u životu, a čini se i jedna od prvih medijski zabilježenih izložbi te galerije.

Drugi je povod ovoj izložbi pedeset godina od smrti Rudolfa Švagel-Lešića, kipara rođenog u Županji 1911. koji se, zarana pokazavši umjetničku darovitost uz potporu mjesnih uglednika, upisuje na Školu za umjetnost i obrt u Zagrebu i zatim 1929. na Akademiju, u klasi profesora Frana Kršinića, Ive Kerdića, Roberta Frangeša Mihanovića … Kao darovit student dobio je stipendiju 1930/31 za Ecole Nationale Superieure Beaux-Arts u Parizu. Na Svjetskoj kolonijalnoj izložbi u Parizu 1931. dobiva nagradu za ženski torzo Psiha. Studij nastavlja u Zagrebu. Godine 1934. i 1935. radi obiteljske portrete i poprsja grofova Eltz u Vukovaru i grofova Khuen-Belassi u Nuštru, portret Alojzija Stepinca 1934. u povodu biskupskog imenovanja, kamenu skulpturu Krista na križu za crkvu u Grohotama na Šolti 1934., za Hrvatski dom u Vinkovcima poprsje Josipa Kozarca 1938. Upriličuje izložbe radova u Vinkovcima 1935. i Vukovaru 1937.

Od 1939. živi u Osijeku i u ateljeu u sklopu Franjevačkog samostana izrađuje glavne oltare za isusovačku i franjevačku crkvu u Osijeku, skulpture za crkvu i Valpovu i Gradištu te više nadgrobnih spomenika, a iste je godine izabran za pročelnika umjetničke sekcije Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku. Godine 1941. radi reljef kralja Tomislava, 1942. sudjeluje na izložbi modela za spomenik Anti Starčeviću u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 1943. radi mramornu bistu Ante Starčevića (Gradski muzej Županja).

Poslije rata radi kao nastavnik likovnog odgoja u Lepoglavi, od 1960. u Vodnjanu. Životne okolnosti utjecale su na njegovo kasnije umjetničko stvaralaštvo. Umro je 1975. u Vodnjanu, a zatim pokopan u Zagrebu.

Zahvaljujem na pomoći u organizaciji izložbe Danielu Zecu, docentu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Zoranu Šimunoviću, kustosu Gradskog muzeja u Vinkovcima te voditeljici galerije Korani Littvay koja je pristala da se jednom bivšem studentu Akademije nakon prve izložbe u životu oda počast u ovoj galeriji i zadnjom izložbom in memoriam. Jubileji su prolazni, ponekad se i zaboravljaju, ali uspomene ostaju ne samo u sjećanju obitelji nego i u ovim malim preostalim svjedocima neprolaznosti umjetničkog svjedočenja. Ove će kiparske krhotine iz sjene zaborava uvijek podsjećati na jednu prešućenu umjetničku i ljudsku sudbinu.

Lidija Švagel Kacian

O AUTORU

1911. Rodio se u Županji 29. rujna, od oca Rudolfa Švagela i majke Marije Lešič (čije prezime kasnije dodaje iz poštovanja prema majci), u Županji završio osnovnu školu i četiri razreda građanske škole

1927. Od obitelji Poljak dobio stipendiju za školovanje u Obrtnoj školi u Zagrebu, na kiparskom odjelu Roberta Jeana Ivanovića i Davorina Hotka

1929. U Galeriji Schira u Zagrebu priređuje prvu samostalnu izložbu i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva i kiparstva

1930. Za šk.god. 1930/31. kao talentirani student dobiva stipendiju za studij u Parizu i kod profesora Jeana Bouchea upisuje kiparstvo na Ecole Nationale des Beaux-Arts

1931. Na velikoj kolonijalnoj izložbi u Parizu za torzo Sjećanje dobiva brončanu medalju. Izlaže u Londonu i Liegu

1932. Nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Frana Kršinića i Ivana Kerdića

1933. Vraća se u Županju, otvara atelje i vodi tečajeve keramike. Radi skulpturu Anđela za obiteljsku grobnicu Prpić u Županji i oltar grobne kapele u Gradištu

1934. Radi portret kardinala Alojzija Stepinca i kamenu skulpturu Krista na križu za župnu crkvu u Grohotama na otoku Šolti

1935. Na samostalnoj izložbi u Vinkovcima izlaže 33 rada, uglavnom portrete. Na poziv grofa Eltza u vukovarskom dvorcu uređuje atelje, gdje radi obiteljske portrete, kao i portrete obitelji grofa Khuen-Bellasija iz Nuštra te restauratorske poslove na baroknim skulpturama u njihovu vlasništvu

1937. Na samostalnoj izložbi u Vukovaru izlaže radove u mramoru, bronci, drvu, gipsu (Madona od Čistilišta, Slavonski gajdaš …) te crteže i slike u ulju i akvarelu

1938. Za Hrvatski dom u Vinkovcima radi bistu Josipa Kozarca (brončani odljev nalazi se Gradskom muzeju u Vinkovcima)

1939. Dolazi u Osijek i otvara atelje u franjevačkom samostanu. Radi skulpture za crkve u Osijeku i Valpovu (reljef Uskrsnuće Kristovo) te nadgrobne spomenike

1940. Sudjeluje na Proljetnoj izložbi osječkih likovnih umjetnika sa sedam radova i radi drvene vratnice tabernakula glavnog oltara Crkve sv. Križa u Osijeku

1942. Sudjeluje na izložbi modela za spomenik Anti Starčeviću u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i radi mramornu bistu Ante Starčevića (u Gradskom muzeju u Županji)

1945. U noći 14. travnja uhićen je, a radovi u ateljeu uništeni. Zbog domoljubnih uvjerenja osuđen je na deset godina zatvora i doživotni gubitak nacionalne časti. Dvije godine bio u zatvoru Stara Gradiška i uvjetno pušten kući

1947. Ponovno osuđen na pet godina i proveo dvije godine u zatvoru u Lepoglavi te uvjetno otpušten. U kaznionici izradio zdenac s tri figure u dvorištu i poprsje maršala Tita

1953. Nakon nekoliko godina izolacije radio kao nastavnik likovnog odgoja u Lepoglavi, Jasenovcu i Bosanskoj Dubici

1960. Doselio u Vodnjan gdje u osnovnoj školi predaje likovni odgoj, vrlo malo radi te ubrzo odlazi u invalidsku mirovinu

1975. Umro u Vodnjanu 30. studenoga i pokopan na mjesnom groblju, posmrtni ostatci kasnije preseljeni u obiteljsku grobnicu na Mirogoju

1996. Na zahtjev obitelji Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske izdalo uvjerenje o statusu političkog zatvorenika

1996. Na sjednici Zbora dobročinstva Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ 13. rujna donesen je zaključak da se „istaknutom Hrvatu i domoljubu akademskom kiparu Rudolfu Švagel-Lešiću“ postavi spomen-ploča u Županji

Za izložbu u galeriji Šira korištene su fotografije doc.dr.sc. Daniela Zeca i Marina Topića iz knjige Daniela Zeca, Osječki kipari prve polovice 20.st., Muzej likovnih umjetnosti Osijek, 2014.

Izvor: https://www.alu.unizg.hr/alu/cms/front_content.php?idcat=52&idart=4060&lang=1

Fotografije sa otvorenja izložbe : Facebook, Tina Miholic

Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.