MARANATHA NA HRVATSKOM | Akademija Art Zagreb

Pero Pavlović
MARANATHA NA HRVATSKOM

Božić je najradosniji kršćanski blagdan. Za ovaj veliki blagdan kršćani se pripremaju na poseban način. Predbožićno vrijeme tiho je pokorničko vrijeme koje je obilježeno misama zornicama, božićnim ispovijedima, činjenjem dobrih djela, darivanjem siromašnih, posjetima i pomaganjima nemoćnima i bolesnima. U razvijenom zapadnom svijetu Božić se sve više komercijalizira i namjesto duha Božića prevladava trgovački duh i spektakl. Takvo ”slavljenje” Božića započinje već krajem desetog mjeseca pa kada se to spoji s novom godinom potroši se više desetaka milijardi eura i dolara. Čini se da se u našim hrvatskim krajevima duh Božića dobro sačuvao obogaćen nekim novim običajima koje donosi suvremeno globalizacijsko doba. Neki stari običaji blijede, kao loženje badnjaka i kićenje bršljanom domova, imanja i polja. Novo vrijeme donosi novu kulturu kićenja i ukrašavanja domova i javnog prostora u našim selima i gradovima. Koliko god se koristili razni umjetni dekori i raskošna rasvjeta ništa ne može zamijeniti prirodu i razno ukrasno bilje koje bogati blagdansko ozračje Božića. Isus se nije rodio u nekoj raskošnoj palači i u kraljevskom dvorcu nego u običnoj štalici i bio je položen u jaslice od slame. Okolo se mogao čuti ljudski žamor, glasanje životinja i pjev ptica.

Nabrojimo neke biljke koje mogu poslužiti za ukrašavanje naših domova: božićna zvijezda, imela, zvončići, božikovina, amarilisi, ružmarin, božićni kaktus, bršljan, dren crvene grančice (Red Twig), limunski čempres, božićna ruža (Helleborus), visibabe, snjeguljice, božićna kamelija (Yuletide camellia), ciklame, marante, paprat, gardenije i šimšir. Iz te palete izdvojit ćemo nekoliko biljaka koje zadivljuju oko i bodre duh. Prava su Božja ljepota.

Božićna zvijezda, krasna mlječika, poinzetija: Euphorbia pulcherrima

Naziv poinzetija potječe od imena Joela Robertsa Poinsseta koji je bio američki veleposlanik u Meksiku. Bio je veliki zaljubljenik u prirodu i u meksičkim brdima otkrio je ovu biljku 1828. i prenio je u Ameriku gdje se počela uzgajati. Biljka je ubrzo dospjela i u Europu. Berlinski botaničar Johan Klotzsch proučio je biljku i dao joj latinsko ime Euphorbia pulcherrima. Biljka ima sitne žute cvjetiće okružene pripercima koji rastu na vrhu stabljike i mogu biti crvene, bijele i ružičaste boje. Ovo je sukulent. Duga je povijest ove biljke. Botaničko ime dobila je po Euphorbusu, liječniku numidijskog kralja Jube koji je prvi uporabio njen otrov kao lijek. Prema legendi ljepotu duguje aztečkoj boginji kojoj je zbog nesretne ljubavi prepuklo srce, a iz kapljica njene krvi izrastao je vatreni cvijet žarkocrvene boje. Prvi španjolski misionari nazvali su je Estrela de Navidad (božićna zvijezda). U 17. stoljeću misionari franjevci nose je u procesijama i daju joj ime Flor de Noche ”cvijet svete noći”. Španjolski botaničar i farmakolog Juan Balme u 17. stoljeću daje joj ime Noche buena što znači ”dobra večer”. Slijede razni nazivi za biljne sorte: Prestige, Jingle Bells, Marble, Winter Rose, Cortes Bungurdi, Premium Picaso, Sonora White. Sve do 1950. biljka nije mogla uspjeti u kućnim uvjetima. Istraživač Paul Ecke iz Kalifornije 1950. uzgojio je vrstu koja može podnijeti sobne uvjete i nižu temperaturu. Imao je godinama monopol za njen uzgoj. Kako svaka tajna ne može vječno trajati, jedan sveučilišni profesor 1990-ih godina otkrio je ovaj fenomen i objavio ga javnosti. Iste godine kada je Paul Ecke otkrio vrstu zvijezde koja uspijeva u sobnim uvjetima, papa pio XII. proglasio je dogmu o Marijinu uznesenju dušom i tijelom na nebo (Munificentissimus Deus). Je li to bilo slučajno ili nije?!

Obična božikovina, obična božika, božje drvce: Ilex aquifolium

Uspijeva u južnoj i zapadnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i jugozapadnoj Aziji. Živi i do 30 godina. Nalazimo je u staništima bukve i jele. Ugrožena je vrsta. Poznata je u keltskoj kulturi. Druidi su vjerovali da sublimira sunce i spaljivali su je za zimskog solsticija. Za vladavine Rimljana bila je posvećena bogu Saturnu. U Hrvatskoj je zaštićena biljka od 1953. Lišće joj raste naizmjenično, listovi su kožnati i u mladih stabljika imaju bodlje na rubovima listova. Cvjetovi su bijele boje, a plod je otrovna crvena koštunica, veličine graška. Bijeli cvjetovi božikovine simboliziraju rađanje Isusovo, crveni plodovi krv Isusovu, a bodljikavi listovi krunu od trnja kojom je Isus bio okrunjen.

Božićni kaktus: Epiphyllum truncatum, Schlumbergera russelliana

Ovo je sobna biljka, sukulent, koja je u naše krajeve dospjela iz Brazila. Epifit je, živi na granama drveća i stijenama. Nije ljubitelj sunca. Cvjetovi joj mogu biti crveni, žuti, bijeli, ružičasti i ljubičasti. Biljka je puno izdržljivija i trajnija od božićne zvijezde i sve više se kupuje i uzgaja u kućnim uvjetima. Zalijeva se talogom od kave. Postoji i uskrsni kaktus. Ima više sorti božićnog kaktusa: Christmas Cactus, Crab Cactus, Thanks giving Cactus, (engleski nazivi); Flor de Maio, Cacto de Natal, Cacto de Pascoa, Flor de Seda (portugalski nazivi); Cactus de Navidad (španjolski naziv); božićni kaktus (slovenski naziv) i Novemberkaktus (švedski naziv).

Maranta, biljka molitve: Maranta leuconeura erythoneura

Sobna je biljka. Na listovima je protkana tamnorozim linijama koji se prostiru od sredine prema rubnim dijelovima. Nervatura podsjeća na riblju kost te na engleskom imamo naziv – Herringbone Plant. Prednja strana listova je zelene boje, a zadnja strana je ljubičasta. Biljka tijekom dana stalno mijenja izgled jer se listovi okreću prema sunčevoj svjetlosti (heliocentrizam), a noću se listovi sklope poput ruka u molitvi. Otuda naziv – molitvena biljka. Listovi imaju blag miris ruzmarina.

Slična ovoj biljci je kalateja: Kalateja makojana

Mala krošnja ima izgled korpe. Listovi rastu u krugu, a u sredini je cvijet. Biljka izvorno uspijeva u Brazilu. Potječe iz porodice Maranathaseae koja broji oko 150 vrsta. Kako su biljke dobile ime? Pojam maranatha je aramejskog porijekla i mogli bi ga prevesti kao ”Gospod dolazi”, ”Gospod je došao” ili ”Dođi, Gospode”. Dok ovo pišem dolazi mi u sjećanje Thompsonova pjesma – ”Maranatha”. Na kraju, okitimo ovu prozu stihovima božićne pjesme.