Transparentnost je bliska nebivanju, ali je objekt, motiv zapravo opor
Eugen Borkovsky
Samir Cerić Kovačević predstavlja novu seriju radova kojima na fotografski način propituje pojam transcendentnosti. Ovaj pojam označava ono što stoji iznad neposrednih osjetilnih iskustava. Stvarnošću smatramo ono što primjećujemo osjetilima, percipiramo u okruženju. No, mi se služimo sa samo nekoliko osjetila: vidom, sluhom, dodirom, okusom, njuhom te temperaturom, boli, ravnotežom ili kretanjem. Samirovi radovi propituju prije svega pogled, vid, ali uključuju i podraživanje drugih osjeta. Umjetnik lavira značenjem između realnog i imaginarnog. Problem je da se realnim smatra ono što u svakom trenutku možemo izmjeriti nekim načinom, dok imaginarno podliježe individualnoj senzaciji koja je rijetko dokaziva, osim kao osobno svjedočenje. Autor predstavlja urbane panorame s otklonom ka autoreferencijalnoj estetici. Bez obzira što autor na uvid pripušta i napuštene industrijske lokacije, radovi se doimaju svečano, na rubu dramatičnosti, poput mogućih scenografija. Pred nama su scene koje nude realno, ali preslojene u nadrealne kompozicije.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
petak / venerdì, 7. XI. 2025. u 19.00 h
Samir Cerić Kovačević
REALNOST NA UPITU
samostalna izložba / mostra personale
otvorenje / apertura: petak / venerdì, 7. XI. 2025. u 19.00 h
Kustos: Eugen Borkovsky
Radovi imaju osmišljenu likovnu komponentu. Uvijek raspršena, ali stabilna kompozicija, solidne dimenzije, bitne su karakteristike izložbenog projekta. Rezultat je niz snažnih likovnih artefakata. Radeći na ovom projektu, autor se primiruje, koncentrirajući zapaženu motiviku u ideju. On nudi promišljanje o impresiji motiva. Stečena navika praćenja tijeka zgusnuta je unutar uslojenih trenutaka. Svojstva uma kao što su subjektivnost, samosvijest i mogućnost spoznavanja energetske relacije između jedinki (i okruženja), ovdje su postavljeni u suodnos.
Opetovane vizualne činjenice pojavljuju se na svim radovima, poput kanona. Zbunjenost promatraču uzrokuju kompiliranje istog motiva, umjereni kolor i kadriranje. Unatoč svojevrsnoj spontanosti izvedbe, umjetnik se obraća promatraču prepoznatljivim elementima. No, on od njega traži uživljavanje, a ne samo gledanje. Ponuđene su pejzažne situacije, ali i interijeri koji se pretvaraju u pejzaž. Svugdje je prisutno zelenilo, biljke koje animiraju situaciju. Autor se njima vješto služi zamagljujući scene. Tako animira promatrača koji, naučen na prepoznatljivo, najprije pokušava odgonetnuti motive da bi se kasnije morao udubiti u prikazano. S druge strane, očito je da autor odustaje od doslovnog prikazivanja te se usredotočuje na doživljaj. Kadriranje i manipulacije, strast igre, u dosluhu je sa zapažanjem fascinantne, ali promjenjive okoline.
U asortimanu pronalazimo prikaze sukladnih postupaka, ali raznorodnih rezultata. Na svim radovima prisutan je energetski naboj: zaustavljeni ritam. Ritam je predočen nabrajanjem elemenata kadra te naknadnim kadriranjem. Umjetniku je važniji znamen od realističkog prikaza. Važnija mu je priča, doživljaj koji nudi. Unutarnja snaga te nove realnosti oslanja se na perspektivna, koloristička, svjetlosna i značenjska iznenađenja. Iluzija realnog ostvarena je vještom manipulacijom. Na istoj podlozi nalazimo zrcalno aplicirane oblike polovice motiva koji u završnici uvijek imaju logičnu dosljednost. Ovaj projekt nudi odsjaje osobnih trenutaka na otkrivenim realnim lokacijama. Autor stvarnost pretače u doživljaj koji nudi pojedinim radom. U postupku igre segmentima, viđeno je tretirano kao inspirirajući oslonac uz djelomično opetovanje oblika. Iako promišljen, odnos autora prema oba postupka izuzetno je intimistički.
Kombinacije sa zelenilom izazivaju mentalne nesklade: nešto transparentno ujedno je neprobojno. Grubost i običnost motiva, oblika, uz jednostavni postupak, nude se kao ponuda za propitivanje odnosa unutar zadatosti okruženja. Ovaj projekt je urbano i socijalno obilježen te nas tjera da uočimo nesklad između osobnog saznanja i uvriježenog. Čini se da suvremenost odlikuje nesigurniji svijet. Umjetnik nudi buđenje misli, od doživljene/viđene realnosti, do ponude revizualizacija. Projekt ostavlja ponešto gorčine, s obzirom na realitete okruženja, no bez patetičnog iskaza. Iako snažno izraženo u premisi, angažirano polazište nije prenaglašeno. Svi radovi iskazuju strogost izvedbe te izazivaju pitanja. Česta mrežna, rasterasta struktura pojavljuje se kao ideja privida. Svako nabrajanje geometriziranih oblika predstavlja poroznost pojavnosti. Transparentnost je bliska nebivanju, ali je objekt, motiv zapravo opor.
Umiren, ali prisutan ritam naglo je usložen u ponudu doživljaja. Pojedini rad dio je serije, niza što unosi ideju o mijeni. Naša, zapadna, bahata civilizacija ima loš pristup odnosu pasivno-aktivno, shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu kao višak stvarnosti, umjesto kao djelatne principe. No, Svijet nije nepromjenjiva situacija. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas. Ovo oblikovanje snažno progovara o univerzumu na najjednostavniji način: vizualizirajući obične i/ili odbačene elemente doživljenog svijeta.
Zapravo, simbolično je na upitu transparentnost zidova u koje se pokušavamo sakriti. Projekt nudi urbane konotacije. Umjetnik kao da želi propitati korištenu pa napuštenu arhitekturu, uz problematiziranje staništa i/ili urbanog kao kaveza. Suvremena civilizacija sistemima kontrole sve više sužuje područja života. Donedavno još moguća isključivanja iz sistema postaju nemoguća. Osobni podaci se zlorabe, zabranjuju se druženja i komentari. Političari više nisu oni koji se brinu o stanovnicima države u kojoj su izabrani, već su promotori multinacionalnih korporacija. Imperijalizam je vješto uklopljen u pojam globalizacije. Bahatost i oružje, uz pasivizirano ljudstvo, korporacijama nudi lažnu snagu. Jer, analizirajući povijest ljudskog roda, prečesto određenu ratovima i uzurpacijama osobnih prava, uvijek se pod krinkom demokracije, religijskih objava, nacionalnih određivanja, i sl., zapažaju interesi grupacija moći, a najrjeđe ideje progresa i egzistencije za svih.
Autor komentira: „…kada bismo svoja osjetila lišili njihove prirodne ograničenosti, što bi tada za nas bio svijet?“. Spoznali smo da je vrijeme nesiguran faktor za procjenu tijeka, dodali smo mu prostor. Prostor i vrijeme sada su jedna cjelina (prostor-vrijeme) kojom, poput metra, čija dužina nema definiranu debljinu, odmjeravamo realnost. Nakon što nam je Newton izračunao gabarite grube okoline, tako nam kvanti, fraktali, bozoni, strune otkrivaju uvjetovanost sofisticiranijim prostorima od onih koje možemo zahvatiti mjerljivim osjetilima. Umjetnik i ovaj put plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Ostvaren fotografskom tehnologijom, ovaj niz radova odiše jednostavnošću interpretacije i dojmljivošću rezultata.
Samir Cerić Kovačević, rođen je 2. II. 1982. godine u Brtonigli. Profesionalno se bavi fotografijom dugi niz godina. Kroz fotografiju istražuje različite teme uključujući portrete, dokumentarnu fotografiju, trenutke u svakodnevnici, čovjekovu povezanost s prirodom. Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio „nevidljivi“ dio identiteta subjekata koje fotografira. Za transformaciju „običnog“ gledišta u imaginarno često koristi duplu ekspoziciju kako bi istražio granice između dokumentarnog i artističkog, a koja postaje i svojevrsno obilježje njegovoga rada. Također radi kao službeni fotograf za brojne artističke manifestacije u domovini i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegove fotografije uvrštene su u stalni fundus gradske galerije Fontikus u Grožnjanu. Živi i radi u Zagrebu.
